View Full Version : Празници
Може ли неко да постави имена празника и датуме када се, како се славе
и објашњење који и какав је значај тих празника за Родовернике ?
Хвала.
Kompleksan je odgovor, BPS..
BogSvarog je počeo sa temom o kalendaru pa ćemo nastaviti, ko koliko zna i koliko ima vremena..
Ja sam naletela na sačuvan obred vezan za Petrovdan (12.jul) - iz Banjaluke, mislim da se radi o olalijama (pale se lile- baklje) pa da vam pokažem i sačuvam :
http://static.b92.net/pics/gallery/2008/07/5812132404878cc9e434e2973444512.jpg
http://static.b92.net/pics/gallery/2008/07/12839385554878ccc40c24e757097411.jpg
Na sajtu www.svevlad.org.yu ima slika sa Kupale cini mi se i jos nekih praznika.
Kompleksan je odgovor,BPS..
BogSvarog je počeo sa temom o kalendaru pa ćemo nastaviti, ko koliko zna i koliko ima vremena..
Ja sam naletela na sačuvan obred vezan za Petrovdan (12.jul) - iz Banjaluke, mislim da se radi o olalijama (pale se lile- baklje) pa da vam pokažem i sačuvam :
http://static.b92.net/pics/gallery/2008/07/5812132404878cc9e434e2973444512.jpg
http://static.b92.net/pics/gallery/2008/07/12839385554878ccc40c24e757097411.jpg
Као дете имала сам прилике да присуствујем паљењу лила код баке у Ливањском пољу, и морам рећи да је заиста величанствено било. Сваке године смо једва чекали када ће да се пале лиле, а онда смо данима ишли код сељака (рођака, јер тамо су сви рођаци; то су она села са засеоцима по презименима) по појатама да скупљамо сено које ћемо палити заједно са дрвима. Увече, кад се смрачи мало по мало почну да се појављују ватре по обронцима планина који уоквирују поље. Морам нагласити да се сећам осећаја, једно невероватно узбуђење и неописива срећа. Жао ми је што немам слике, али сећање је остало веома јасно и живо.
Baš lepo..
Ja pamtim buktinje i prolaske kroz žar, sa bajanjima za zdravlje, ali ne za Petrovdsan, nego ranije, u proleće, u vreme Mladenaca i prvih kopriva..
Iz etnološkog filma jedan kadar vezan za obeležavanje 12.jula
http://www.etnomuzej.co.yu/images/d26001v.jpg
Iz literature:
Dan uoči Petrovdana, 11.jula nosi naziv LILE..
To je vreme najvećih žega i kresova (tri dana pre i tri dana posle Ivanjdana)..
Lila- buktinja se pravi od sasuÅ¡ene kore drveta koja lepo plamti isporo dogoreva, najčeÅ¡će od drveta treÅ¡nje ili breze. koja se suÅ¡ila nekoliko prethodnih dana. (U novije vreme koriste se i gume).Kora se natakne na rakljasto drvo i nosi..
Stočari su vatrom iÅ¡li (kao zaÅ¡titni krug) oko torova za stoku, "pretili" domaćicama u Å¡ali da će zapaliti i pčelinjake i totove, pa su one, "ucenjene" iznosile mleko, sir i skorup za čast. Ima i kod ratara, npr u gruži uzvikuju: "Lila gori, žito rodi"..
У ведама наилазимо на исти обичај, а зове се раса-лила (Рас и лила).
Рашани наши :)))
Ово сам нашла на линку СПЦ, нисам знала да су у ведско време Србинде то радиле такође:)))
http://www.spcportal.org/index.php?pg=539&lang=sr
Уочи Петровдана обичај је у свим селима Рађевине као и у другим крајевима наше земље да се пале „лиле“. Лиле су огуљена кора од трешње која се стави у „процеп“ штапа па осушена пали уочи овог дана. По Шпири Кулишићу циљ овог обичаја, који припада култу ватре, је да се виком и ватром одагнају демонска бића.
Лиле су обично палила деца која трчећи око кућа, штала, кошара машу буктињама и вичу: „Лиламо, лиламо лилице, да нам баба да сирчиће!“
У неким селима је обичај да кад лиле сагоре на штапу, штап се однесе и забоде у летину да би по народном веровању летина боље напредовала.
Данас поред правих лила које сам већ напоменуо деца пале и многе друге предмете као што су стара обућа, парчад аутомобилских гума, разне предмете од пластике и др.
Ујутру на Петровдан бабе дају деци „сирац“. Сирац се прави на два до три дана пред овај празник од парчади „груде“ која се растање као колачић па на лискама купуса суше на сунцу.
http://www.rastko.org.yu/rastko-drina/ljudi/adjurdjev-radjevina/index.html
Na kalendaru slikara Ljubivoja iz Arilja 12. jul Petrovdan je obeležen kao praznik Veles kamen..ali treba to objasniti da bi razumeli..Ja, iskreno, n razumem, zaÅ¡to bi Veles (hladan i noćni i skriven, bliži simbolici Meseca) imao veze sa najtoplijim danima kad je Sunce na vrhunu??
Prethodni praznik Ivandan ili Jovandan (kad se isto pale vatre), koji Rusi zovu Jovanom Kupalom ..akod nas čeÅ¡će narod kaže Jovan Biljober...,..datum je u vreme najjače snage Sunca, direktna suprotnost zimskom Suncu u vreme Božića, dakle opozirni položaj letnje dugodnevice..Narod za taj dan kaže da "sunce na nebu tri put poskoči" od radosti?, odnosno najsjajnije i najtopliji su tada zraci koji padaju do nas.Interesantna je i veza astronomska, jer je na dan Jo-Vana , kad mi posmatramo sa Zemlje, Sunce u istoj liniji sa zvezdom nekretnicom Sirijus..i ja lično pretpostavljam da su naÅ¡i preci to znali i poÅ¡tovali..
У народним српским песмама Купало и Коледо (опозиција летње и зимско сунце/Коледари за Божић и Иванјски кресови) су увек повезани..у последњем мом посту има примера песама:
http://www.gorandavidovic.com/forum/showthread.php?p=9093#post9093
CosmicWolf
22-08-08, 16:41
http://srpski-toranj.blogspot.com/2008/08/blog-post_3894.html
Evo jedan solidan tekst o letnjoj solsticiji.
Кнез Данило II
22-08-08, 18:30
Ја сам са мојим најбољим друговима ове године палио бакље у сред града, нас неколико, иако смо одрасли, прошетали смо се средином улице, нико нас није дирао, са упаљеним бакљама. Ево поставићу слику, ја сам десно, али је фотка као размазана па се не види ништа, тако да сматрам да смем да је поставим.
http://i36.tinypic.com/osqudd.jpg
Slavic Pagan Kalendar (http://www.irminsul.org/arc/010sz.html)
,
evo važnijih datuma za prvih šest meseci u godini po gregorijanskom:
gregorijanski
6 januar - Badnje veče - Kolada
7 januar - Božić
14 januar - Nova Godina
14-19 januar - Dani Velesa
22 Mart - Maslenica (mladenci) (maskenbal)
7-14 April - Perunova nedelja (blagovesti/tom.ned.)
6 Maj - Dan Daboga (đurđevdan)
14 maj - Dan Roda (jeremijin dan)
16 maj - Dan Rusalja (spasovdan)
2-3 jun - Dan Jarovida (Konstantin i jelena)
28 jun - Svetovid (vidovdan)
jun - Duhovi
7 juli - Kupala (ivanjdan)
po gregorijanskom
4 januar - Dan Morane .........................(sv. anastasija)
2-19 januara - Koledari..........................(suvišno objašnjavati)
6 januar - Badnje veče...........................(suviÅ¡no objaÅ¡njavati)
7 januar - Božić..................................... (suviÅ¡no objaÅ¡njavati)
14 januar - Nova Godina ........................(vasiljev dan)
14-19 januar - Dani Velesa.....................(pasja nedelja)
22 Mart - Maslenica ..............................(mladenci) (maskenbal)
7-14 April - Perunova nedelja ................(blagovesti/tom.ned.)
6 Maj - Dan Daboga .............................(đurđevdan)
8 maj - Dan Jarovida..............................(markovdan)
14 maj - Dan Roda ................................(jeremijin dan)
16 maj - Dan Rusalja .............................(spasovdan)
3 jun - Dan Jarilo ...................................(konstantin i jelena)
28 jun - Svetovid ....................................(vidovdan)
- jun - Duhovi
7 juli - Kupala ........................................(ivanjdan)
28 juli - Dan Striboga..............................(kirik i ulit)
2 Avgust - Dan Peruna ..........................(ilinjdan)
21Septembar - Dan Lade........................(mala gospojina)
4 oktobar - Dan Svaroga.........................(jevstatije)
7-14 novembar - Nedelja MokoÅ¡e............(vračevi)
8 novembar - Dan Predaka i Heroja ........(mitrovdan)
21 novembar - Dan Radgosta..................(aranđelovdan)
24 novembar - Dan sećanja na Velesa.....(mratindan)
17 decembra - Dan Žive.........................(sveta varvara)
19 decembar - Dan Vodena....................(nikoljdan)
skinuto sa http://www.srpskavera.comoj.com/index.htm
po gregorijanskom
skinuto sa http://www.srpskavera.comoj.com/index.htm
Много пропуста пронађох на овом сајту и аматерски постављених и преписаних ствари. Не бих га цитирала нигде као извор.
Мрзи ме да пишем шта сам све погрешно уочила, али да скренем пажњу на најбитније: датуми су по грегоријанском, али то је проблем политике што није прихватила Миланковићев, или бар кориговала данашњи јулијански календар.Јер, сви се календариу управљају према астрономским померањима тела у Васељени и онда, оваквим концептом. долази до страшног пропуста- да се Божић/Коледа, који је у свим религијама од постанка човечанства везан за дан краткодневице (око 22-25 децембра), овде везује за 7.јануар.
Има ли гдје стандардни календар са нашим празницима и опис начина на који се славе? Мислим да бисмо се требали много више усредсредити на практични дио религије, јер колико видим, до сад смо обрађивали углавном теоретски дио, тј. нашу српску митологију. Наравно да ми је интересантна наша митологија, али исто тако ме интересује и начин на који се практикује наша стара религија.
evo važnijih datuma za prvih šest meseci u godini po gregorijanskom:
gregorijanski
6 januar - Badnje veče - Kolada
7 januar - Božić
14 januar - Nova Godina
14-19 januar - Dani Velesa
22 Mart - Maslenica (mladenci) (maskenbal)
7-14 April - Perunova nedelja (blagovesti/tom.ned.)
6 Maj - Dan Daboga (đurđevdan)
14 maj - Dan Roda (jeremijin dan)
16 maj - Dan Rusalja (spasovdan)
2-3 jun - Dan Jarovida (Konstantin i jelena)
28 jun - Svetovid (vidovdan)
jun - Duhovi
7 juli - Kupala (ivanjdan)
Јеремијин дан...у мом крају се пред вече обилази око куће, лупа у чанчиће, и пева...Јеремија у поље, све змије у море, е да би се змије отерале.
Данас се не ваља удевати конац у иглу да се не би призвале змије.
У Јеремијине дане се ваља рано излазити у њиву, башту.
http://img.photobucket.com/albums/v635/Legenda/molitva-pod-midzorom-vrtova.jpg
MOLITVA POD MIDŽOROM'
Dokumentarni film „Molitva pod Midžorom“, čiji je autor Aleksandra Božović, bavi se davnašnjim običajem proslavljanja Đurđevdana, koji slavi snagu proleća i prirode. Obredi koji se tada obavljaju u podnožju Midžora imaju paganski koren i otkrivaju nam neraskidiv spoj čoveka i prirode u prošlosti.
“Molitva“ ima ulogu zaštite useva, zdravlja i plodnosti, kao i napredak kuće i sela. Ovaj običaj seže još u antiku i bio je rasprostranjen u celoj Evropi. Danas je dosta izgubio od svoje autentičnosti, u njega sve više prodiru elementi novokomponovanih slava i postoji opasnost da će iščeznuti.
Knjaževac,
sela Vrtovac i Balta Berilovac (Budzak) u podnozju Stare planine i Babinog zuba.
http://www.youtube.com/watch?v=GivEW7A9IB8
У Буџаку, подно Миџора, прослава Ђурђевдана започиње бербом цвећа и биља на Биљани петак, ритуалним плетењем венца и низом магијских радњи везаним за разне прехришћанске култове.Тог дана, гости се дочекују хлебом и сољу, а у Вртовцу сечење славског колача обавља се испред Ћелије – капелнице, посвећене светом Ђорђу, на месту, званом Калават, у којој је у плитком рељефу исклесан лик овог свеца и где се по обичају из паганских времена приноси жртвено јагње.
Пагански ритуал се обично изводи уз присуство свештеника, домаћина и обавезних трубача, који након литије забављају госте,док жртвовање јагњета прераста у ручак на отвореном простору.
Након овог, »Молитва под Миџором» се наставља 12.05.2007. године у Балта Бериловцу, чобанским играма и такмичењем у припремању старих јела и дегустацијом истих, као вид очувања прехришћанских обичаја са овог терена.То је уједно и промоција здраве хране, која представља део туристичке понуде старопланинских села, као предах ка успону до Миџора
http://img.photobucket.com/albums/v635/Legenda/Jagnje.jpg
http://i129.photobucket.com/albums/p213/darkves/Dogadjanja/Bele%20poklade%20Lozovik%202008/_MG_5001.jpg
http://i129.photobucket.com/albums/p213/darkves/Dogadjanja/Bele%20poklade%20Lozovik%202008/_MG_5112-1.jpg
http://i129.photobucket.com/albums/p213/darkves/Dogadjanja/Bele%20poklade%20Lozovik%202008/_MG_5040.jpg
Bele poklade padaju uoči veligdenskog (uskršnjeg) posta. Cela ta nedelja se naziva bela nedelja, a bele poklade su njen vrhunac. Postojalo je više povorki, a uglavnom su povorke činili muškarci koji su bili maskirani i u svadbene povorke. Dešavalo se da jedna povorka drugoj otme mladu.
http://i129.photobucket.com/albums/p213/darkves/Dogadjanja/Bele%20poklade%20Lozovik%202008/_MG_4989.jpg
http://i129.photobucket.com/albums/p213/darkves/Dogadjanja/Bele%20poklade%20Lozovik%202008/_MG_5200.jpg
Za svaku povorku su postojali posebni predmeti, odevanje, pesme i igre, ali je plodnost u svakoj od njih bila centralni motiv i cilj.
Povorke su svraćale u svako dvorište. Cilj ovakvih povorki je bio obezbeđivanje plodnosti u letnjem delu godine u kome se ubiraju plodovi njihovog rada, a od kojih je zavisio život tokom naredne godine. Pokladare su darivali jajima.
http://www.novine.ca/z-velike/1477310.jpg
LOZOVIK- 10. mart 2008.
Stari paganski obredni običaj "Bele poklade" oživljen je poslednjih godina u Lozoviku i jasenickom kraju. Nedelja uoči velikog Uskršnjeg posta pripada Belim pokladama, uglavnom mlađim ljudima i deci, koji sa obrednim maskama i u povorci selom, plaše zle duhove, lupajući klepetušama i praveći buku. Negativne sile rasteruju vatrom i dimom. Živopisne obredne maske, zahvaljujući stručnim savetima etnologa i ovdašnjem nastavniku Viti Petroviću, deca izrađuju sama od potpuno prirodnih materijala: vodene tikve, kudelje, ovčije koze, leskovog štapa, "tezinjavog" platna... Sve ove aktivnosti okupljaju decu i njihove nastavnike u slobodno vreme, podsticu kreativnost i istovremeno obnavljaju tradiciju u duhu starih običaja.(Beta)
http://img.photobucket.com/albums/v635/Legenda/poklade2009.jpg
http://img.photobucket.com/albums/v635/Legenda/poklade2009-3.jpg
http://img.photobucket.com/albums/v635/Legenda/poklade2009-5.jpg
http://img.photobucket.com/albums/v635/Legenda/poklade2009-4.jpg
Србин се често назива вуком, нпр. у пословици „Оклен ти вука видио? Овако рекну кад се виде изненада особито у туђем мјесту.” (према Вуку Караџићу )
„У Срба је, пак, распрострањено и општепознато веровање да вучји пастир, који предводи вукове, такође храмље на једну ногу. Овоме вуку, највећем од свих вукова, приносе се жртве, а у зимској сезони прослављају се његови празници, звани Мратинци. Овај је вучји пастир добро познат и међу Бугарима (”куцулан„...) и другим словенским народима (... Влчи пастyр...) Овај вук у старој религији Срба није био нико други до највиши Бог доњег света.
Када се вук убије, онда се и данас са њим врши измирење на тај начин што се за њега мртвога, за његове мане, скупљају дарови од куће до куће. Према веровању нашег народа, вук, по божјем наређењу, има право на оно што закоље;према једној легенди из Призрена, чак је нико мањи него Свети Сава благословио вукове да „вазда у плену избирају најбоље овце”.
http://www.youtube.com/watch?v=aDvsunKoF-c
Ljubinje
http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/16945357.jpg
Ličko kolo i vučari
http://www.casttv.com/video/xhdt4i/srpske-narodne-igre-iz-srpske-krajine-licko-kolo-i-vucari-video
Vučari u Bosni
http://www.youtube.com/watch?v=ebGAOunAygA
Vučari su snimljen na Jastrepcu 1986. Reč je o jednom prastarom običaju, veoma rasprostranjenom u dinarskim krajevima, ali i kod doseljenika u Šumadiju. U vreme Božićnjih poklada, grupa lovaca ubije vuka, njegovu kožu odere i ispuni slamom i noseći je od kuće do kuće, dobija na dar rakiju, slaninu, meso, jaja. "Kao i u svakom lepom običaju, a to i jeste svrha običajnosti, ljudi se malo zabave i provesele dajući tako sebi oduška od dugog i mukotrpnog rada. U ovom običaju vuk nije samo čoveku neprijatelj, on je u Srba i totemska životinja kojoj treba udovoljiti. Tako se na treći dan Božića, na raskršću van sela vuku čak iznosila i večera. Time se sa vukom pravila neka vrsta primirja i pakta o prijateljstvu.
http://www.planeta.rs/18/9%20istrazivaci.htm
Jedan od izraza za "hromog" predvodnika vukova je KRIVELJAN.
Povorke obično idu pred Božić, vezane za koledare,ali i ujesen..
Код балканских Словена, Срба и Бугара(бугаризованих Срба) пре свега, у време јесењих вучјих празника, Мратинаца, посебно је празнован последњи дан, када се креће и последњи, или сакати, криви вук, који се и код Срба и бугаризованих Срба назива кривељан. Он је најопаснији, и зато се тај последњи дан празника, под именом "растурњак", строго празнује.
О демонској природи вука, како смо рекли, веома јасно говори и наше веровање да вука не треба спомињати, посебно за време вучјих празника, и свакако никада ноћу, а уколико се и помене, онда га обично називају следећим именима: непоменик, каменик, ала, дивјина. Посебно је забрањено вука спомињати о Божићу.
Код Срба и Црногораца, наглашава Кулишић, за време празника из зимског циклуса, нарочито Светог Томе и Светог Арханђела Михаила - чија је функција била да заклапа, и по потреби, а ради одмазде и кажњавања непослушних и неверних чобана да отклапа чељусти вука - затим за време Мратинаца, Божића, св. Саве, пролећног ђурђевданског празника, обављао се низ магијских радњи ради заштите од вукова.
Као и "змији" тако се и "вуку" о Божићу приноси одговарајућа жртва. "Извори Xv вијека у Западних Словена спомињу обичај позивања вука на објед, како би на тај начин сачували овце од вукова [...]. И у неким крајевима Србије био је обичај да се о Божићу изнесе на раскршће вуку вечера од свих јела са трпезе. На Косову су на Бадњи дан спремали за вука нарочити колач који би навечер домаћин износио на кућна врата и нудио га вуку" (Кулишић, 8, 1973: 198,199).
Srbi i vukovi
http://www.youtube.com/watch?v=kSrdZz8u5Dg
У прошлости, у српском народу су постојали бројни обичаји кићења зеленилом у пролећним месецима, марту и априлу, да би се изазвала магична моћ пролећног буђења природе и заштитило здравље људи. Кићење зеленилом било је заступљено код старих европских народа па и Словена. Дрво ВРБА и врбово пруће представљали су симбол напретка и подмлађивања. То је заправо вера у МОЋ ПРЕНОШЕЊА ЖИВОТНЕ ЕНЕРГИЈЕ на болесне, старе, и младе особе. Постојао је и обичај маскирања људи или животиња у лишће и дрвеће, симболично, помажући голој земљи да се обуче у зеленило и крчи пут пролећу. У српским селима, одржаван је стари обичај под именом ЛАЗАРИЦЕ. Наиме, на Лазареву суботу, девојке су се китиле зеленилом и окићене ВРБОМ обилазиле су сеоске домове и пред њима, играњем и певањем пригодних песама призивале су ДУХОВЕ ПРИРОДЕ да ПОДАРЕ ЗДРАВЉЕ људима и стоци, свим укућанима и напредак домаћинству. У неким домовима био је обичај да се на ЦВЕТНУ НЕДЕЉУ, врбовим и дреновим гранчицама ките бунари, врата, прозори и кућне ограде.
http://i129.photobucket.com/albums/p213/darkves/Dogadjanja/Lazarice/IMG_6954.jpg
http://i129.photobucket.com/albums/p213/darkves/Dogadjanja/Lazarice/IMG_7227.jpg
http://i129.photobucket.com/albums/p213/darkves/Dogadjanja/Lazarice/IMG_6914.jpg
http://i129.photobucket.com/albums/p213/darkves/Dogadjanja/Lazarice/IMG_6850.jpg
http://i129.photobucket.com/albums/p213/darkves/Dogadjanja/Lazarice/IMG_6919.jpg
Po crkvenom kalendaru, ovaj praznik se slavi od 1894.
Na Vidovdan, pre izlaska Sunca, posećuju se izvori i umiva se, pošto se u vodu ubaci biljka vidovčica. Kada se sunce pojavi, ljudi se okreću istoku, krste se i govore: “Vide, Vidovdane, što očima video, to rukama stvorio!”. Kod izvora se ostavljaju crveni konci koje niko ne uzima (crvena boja inače simboliše Sunce, vatru i život, a odbija uroke, zle poglede i štiti od demona).
U Bosanskoj Krajini devojke uoči Vidovdana beru crveno cveće vid (vidić), koje pre spavanja stavljaju pod jastuk i govore: “O moj Vide videni, o moj dragi suđeni, ako misliš jesenas (da me prosiš), dodi večeras, u prvi sanak na sastanak”. Onda se nadaju da će se udati za mladića, koji im dođe u snu. Izjutra, na Vidovdan, umivaju se rosom i beru rascvetalo poljsko cveće. Vežu ga u struk crvenim koncem i odnesu na brzak reke, pa potope u vodu. Onda njime prskaju mladiće koje vole.
Na Vidovdan se iznosi na provetravanje i “videlo” devojačka sprema. Takođe, se vadi novac iz kase - da bi se množio. Smatralo se da na ovaj praznik treba počinjati ručne radove, a naročito se pazilo da mlade pletilje baš na Vidovdan započnu svoje prvo pletivo.
http://www.samsvojvodic.com/vidovdan/
Za Vidovdan koji je u narodu poznat kao Dan svetlosti, vezane su razne legende. Jedna od njih glasi: na planini Rogozni u Sandžaku, postoji mesto zvano Rusalijsko groblje.
Prica se da su posle boja na Kosovu mlade žene i verenice izginulih kosovskih ratnika održavale svoje skupove na Rogozni. One su, nastavlja predanje, dolazile dan uoci Vidovdana, te od zalaska sunca do zore išle po okolnim selima. Cele noci bi vikale i lutale žaleci kneza Lazara i kosovske junake. Govorile su da su rusalke (vile sa tekucih voda).
Narod bi im, koje iz straha, koje iz samilosti, davao razne darove. Sve što dobiju one bi zapalile negde pred zoru. Oko velike vatre igrale bi kolo tokom celog dana. Igru su prekidale samo kad neka od njih padne u nesvest ili izdahne. NJih bi stavljale u stranu, a igra bi se nastavljala.
Ova obredna igra se nastavljala sledece godine na Vidovdan. Broj igracica bi se smanjivao, broj grobova povecavao. Tako su tokom godine zaredom poumirale sve udovice kosovskih junaka.
Narodni duh, ipak, nije mogao da dopusti da umru prirodnom smrcu u ropstvu ili izbeglištvu (a neke u haremima novih gospodara). Narod ih je smestio u neke ranije kultove i povezao sa verom u vatru.
To je stariji sloj ovog predanja. Stari Sloveni su verovali u vile rusalke. Vecina vilinskih radnji, ukljucujuci i vilinsko kolo, obavlja se nocu i bez prisustva vatre. U vidovdanskom slucaju rusalke se preobražavaju u rusalje (žene koje o Duhovima padaju u zanos i "razgovaraju" s pokojnicima). Ovaj, još stariji, neslovenski sloj uocljiviji je kad se ima na umu da je Vidovdan najkasniji datum kad padaju Duhovi - te da neki od obicaja koji se održavaju o Duhovima prelaze na Vidovdan.
U svim vidovdanskim obicajima dan je važniji od noci. To je vreme kada vlada videlo (starinski izraz za svetlost), odnosno kad gospodari staroslovensko božanstvo svetlosti Vid ili Svetovid. Ako je tog dana lepo vreme, onda se odeca i posteljina iznose na sunce. Ako nije sunacno ne unose se. Rublje iznose žene. Muškarci docekuju sunce kad izlazi i govore:
- Vide, Vidovdane, sve što vidim ocima, to da stvorim rukama.
Bude li oblacno, onda domacin ili neki od starijih muškaraca stane pred glavna vrata kuce. Umesto da se prekrsti, kako to, inace, svi ostali cine, on desnom rukom zakrsti oblake i kaže:
- Vide, Vide, oteraj oblake, sacuvaj od groma i munja što je sazidano, zaštiti od grada što je zasadeno, cuvaj od bolesti što nam je rodeno.Posle uzme kosu i zabode je u zemlju. (Zatim cuti sve dok ne padne mrak. Veruje se da nece pasti kiša).
Uoci Vidovdana ispred kuca se pale vatre od slame i suvog granja,koje mladici i devojke preskacu da bi im se vid sacuvao.
Pri preskakanju oni govore ”U ime Boga i Svetog Vida.”
http://p104.ezboard.com/Dan-Svetog-VidaSvetovidaVidovdan/fistorijabalkanafrm23.showMessage?topicID=15.topic
Doskoro su u Srbiji, Crnoj Gori i Hercegovini znali da na Svetoga Vida uveče pale vatre i da ih preskaču ne bi li se "očistili" od bolesti. Igrali su oko plamena, kao što su to i naši preci činili oko svojih svetilišta u brdima, posle spaljivanja žrtava na ruševinama starosedelačkih hramova.
Na VIDOVDAN devojke prema običaju nose vence od trava i cveća na glavama, i igraju su se kola - "tri (pet) koraka napred i dva (tri) nazad".
Na Svetoga Vida rastu dve vrste travčica: vidovčica, jarkocrvenog malenog cveta i modra vida, sličnog cveta. Ujutru, na VIDOVDAN, ljudi peru lice u posudi ili na izvoru čija je voda posuta tim travkama za zdravi vid. Sa njima se vrača i tako što devojke uzmu oba cveta, stave pod jastuk pre spavanja uoči VIDOVDANa i kažu "Sveti Vide neviđeni, dođi dragi suđeni, dođi noćas u moj san, dođi na moj prvi sastanak". Ta devojka, kako se veruje, već će u narednih nekoliko dana upoznati budućeg muža.
http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=3291
Na Vidovdan se, prema knjigama i verovanjima starostavnim, ne radi u polju - da kukuruz zametne klipove, ni u vinogradu - da se grožđe ne sasuši i otpadne. Tog dana valja i okusiti zrelo voće. Veruje se i da na Vidovdan valja započeti ručne radove - pletenje i vezenje. Prethodno se poškropeći po očima vodom u kojoj je odležala trava vidovčica, mlađe žene i devojke uzvikuju:
"Vidi, Vido kako pletem", "Vidi, Vido kako vezem", "Vidovčice, po bogu sestrice, što očima ja videla, to rukama i stvorila". U Šumadiji i još nekim krajevima bio je običaj i da se na Vidovdan iznose stvari iz kuće da se "provetre radi moljaca". Iznošene su i tapije i obligacije da bi se razgledale i provetrile. U Kačeru podno Rudnika na Vidovdan su iznošene i kese s novcem - da se vidi i izbroji.
U Homolju se verovalo da godina može omanuti ako na Vidovdan nema oblaka, u Gruži da "ptica kukavica koja počinje na Mladence da kuka za kosovskom pogibijom, prestaje da kuka od Vidovdana", a u Šumadiji da na "Vidov dan, u gluvo doba noći, sve vode na Kosovu poteku crvene kao krv", a krvlju kosovskih junaka obojeni su i kosovski božuri.
Na Vidovdan je bilo, a ponegde ih još ima, i dosta gatanja devojačkih (cinici bi rekli i iluzija) radi brze i srećne udaje. Tako je u okolini Vlasenice bio običaj da devojke, ubravši vidove trave, naliju vode u lonac koji su kupile bez pogađanja, uzmu malo soli, hleba, detelinu sa četiri lista i jednu tkanicu koju prebace preko lonca i pred spavanje prozbore: "Sveti Vide i vidova travo otvorite mi oči da vidim svoga suđenoga. Ako je daleko - evo mu detelina od četiri krila neka k meni doleti, ako je gladan - evo mu soli i hleba neka se najede, ako je žedan - evo mu vode neka se napije, ako ne može preko vode preći - evo mu ćuprije (tkanice) neka pređe!"
U nekim krajevima devojke su (valjda i momci) tražile neku vidu-travu i stavljale je pred spavanje pod glavu da im se đuvegija "prikaže". "Kog momka koja uoči Vidova dne usni, za njega će i poći".
http://odssbarajevo.bigforumpro.com/kultura-religija-umetnost-f21/srpski-obicaji-t272.htm
У старијим етнокореолошким и етномузиколошким књигама (сестре Јанковић нпр.) поворка Краљица имала је осам учесница у улози Краља,Краљице, два барјактара и четири певачице. Ишле су од куће до куће, али нису формирале круг (коло) него квадрат, у име четвороглавог Вида. Играчи су се кретали по дијагоналама ( у сусрет и у размимоилажењу), барјактари су били насупрот, као и Крањ и Краљица.
Барјаци нису семли да се додирну у току плеса, да би година била родна. На крају игре, даривани су, а на крају опхода целог села, барјаци су закопавани на различита места, где ће утицати на боље приносе..
Na osnovu bogato prikupljene građe Vuk Karadžić je „došao do saznanja da su neke… obredne pesme, stare i do hiljadu godina”, a međ njima i kraljičke.(Rečnik književnih termina, Nolit, Beograd, 1992, str. 538)
Чест припев у песмама је "ЉЕЉО"..
Kaži nama, kralju,
Mili gospodaru,
Kakvog ćemo, kralju,
Glasa počinjati?
Ja li deda Đozmu,
Tog premilog Ljelja?
Ili baba Đozmu,
Tu premilu Ljelju,
Milu Ljelju, kralju,
Našu krasnu Ladu?
Слике са нета, углавном модификоване или "фолклоризоване"
Дубочке краљице (сцена ближа Русалијама него Краљицама)
http://www.kolo.rs/kolo_plugins/autogallery/autogallery.php?show=1.%D0%A1%D0%BB%D0%B8%D0%BA%D0 %B5%20%D1%81%D0%B0%20%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D1%86%D0%B 5%D1%80%D1%82%D0%B0%20%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B6%D0% B0%D0%BD%D0%BE%D0%B3%20%D1%83%20%D0%9C%D0%B0%D0%B4 %D0%BB%D0%B5%D0%BD%D0%B8%D1%98%D0%B0%D0%BD%D1%83%D 0%BC%D1%83%2003.12.2008
Obred kraljica u Vojvodini, koliko je dosad poznato, prvi je pominio Vuk Karadžić u „Srbskoj narodnoj pjesmarici” iz 1815. godine, al samo one iz Srema. Da bi 1818. godine u „Riječniku” napiso da se kraljice izvode i u Bačkoj i Banatu.
Oblik stiha u kojem su ispivane kraljičke pisme je šesterac sa nestalnom cezurom. Pivale su ji sve učesnice običaja, horski, uz jednoličnu melodiju i bez pratnje instrumenta.
Običaj je da se na Dove (Духове) ano ujtru okite pendžeri i kapije na kući, a na salašima još i volarice, kokošinjci, obori i čardaci. To je bio poso mladog svita iz kuće.
Kraljice el „vođenje kraljica”, kako se još ovaj običaj nazivo, počimo se na dan Dova, tj. išle su prvi i drugi dan, a I. Prćić i Milivoj V. Knežević kažu da se išlo i treći dan. Sva tri dana vođenja kraljica pominje i Bela Gabrić.
Dan prije Dova, poslipodne, one bi se sastajale u kraljičinoj kući, di bi se dogovarile otkaleg će krenit obalazit selo (el varoš), koje će se pisme pivat i da podile koja će šta bit. Nisu se one na taj dan sastale prvi put, još od kraja Uskrsa nalazile su se i uvižbavale pivanje kako ne bi grišile prid svitom. U učenju pisama pomagala njim je uvik jedna starija žena koja je i sama ko cura išla u kraljice.
U kraljice su išle mlade cure, najčešće od 10 do 15 godina, posli ovi godina one su se povlačile i to pripuštale mlađima. Išle su u grupi od 8 cura. Bile su obučene u bilu šlingovanu bluzu i suknju. Išle su bose, a u novije vrime u bilim čorapama i crnim lagovanim cipalama. Na glavi su imale vince - krune od cvića ukrašene perlicama, pantljikama i ogledalcetom, priko kojeg je bio metnut đerdan. Kose su uplitale u pletenice, noć prije kraljica, a sutradan ujtro su ih rasplitale i tako išle. Obalazile su gušće naseljena mista, sela, varoš el ušorene salaše, dok one raštrkane nisu. Razlog je cigurno velika udaljenost, a i to što su u ona ranija vrimena divojke išle bose.
http://www.bunjevci.org.rs/site/?page_id=9
http://www.bunjevci.org.rs/site/?page_id=45
Oj, ti, Vide, Vidoje!
Naš ti slavni župane!
Podran, Vide, urani
Na te vode studene,
Na Moriša lađana,
Onog srpskog bistrana,
Gde no cure dolaze,
Svoje vence bacaju,
Svoje vence i cveće
Za vojnima puštaju.
Cure vodu mutile,
Puta tebi pomele,
Da ne ideš, Vidoje,
U te zemlje daleke,
U te bore Trasila,
Gde se rode kraguji,
Gde se rode te utve,
Šestokrili utani.
http://www.starisloveni.com/ProlecnePesme.html
Otvaraj sanduke,
pa vadi jabuke,
pa daruj kraljice
kralja i kraljicu.
U našega kralja
sablja okovana,
u naše kraljice
ćošak na zvjezdice
http://p104.ezboard.com/fistorijabalkanafrm23.showMessageRange?topicID=95. topic&start=1&stop=20
Sedam nedelja posle Uskrsa, o Trojicama, tj. Duhovima, izvodi se obred praćen kraljičkim pesmama, dramski razvijen, sa ulogama podeljenim kraljici, kralju, barjaktaru, deverima, popjevačima. Igrom se intenzivira radost rađanja, življenja, bujanja cele prirode, potpomognuta i magijom izgovaranja dobrih želja. Stoga su kraljičke pesme najčešće upućene domaćinu:
http://www.izvornepesme.org/forum/yaf_postst33_---.aspx
doktorska disertacija, 288 strana, o KRALJICAMA
http://www.ns.ac.yu/sr/doktorske/jasminaJokic/disertacija.pdf
Слике са сајта буњеваца
http://img269.imageshack.us/img269/4453/kraljice1.jpg
http://img200.imageshack.us/img200/4914/kraljice2.jpg
http://img524.imageshack.us/img524/1526/kraljice3.jpg
U naÅ¡em narodu se Bogojavljenje drugačije naziva Vodice ili VodokrÅ¡će... pa otuda i ime povorke. Osim toga, postoji obilje obreda i običaja sa vodom, posebno usled toga Å¡to se verovalo u lekovitost i čudotvornost bogojavljenske vode (vodice). NajviÅ¡e je bilo rasprostranjeno da svi ukućani, okrenuti istoku, preskoče preko sekire i vatralja sa žarom, a zatim otpiju po gutljaj nenačete vode, izgovarajući pri tome: "Prođoh sablju - ne posekoh se, prođoh vatru - ne izgoreh se, prođoh vodu - ne udavih se!"
Većina obreda je podstaknuta željom za zdravljem. Radi toga je bilo uobičajeno, a to, naravno, može samo zdrav narod, da se izjutra, pre sunca, obavi ritualno kupanje u reci. Ponekad je valjalo i led probiti da bi se okupalo.
http://www.srpsko-nasledje.rs/sr-l/1998/01/article-16.html
Na Kosovu se kaže da karakondžula skita od Božića do Vodice (Bogojavljenja) zato Å¡to su ovi dani nekrÅ¡teni. Karakondžula sedi na strehi iznad kućnih vrata, i to predveče, i tu čeka: čim ko izađe napolje, odmah mu turi sač na glavu, uzjaÅ¡e ga, pa ga istera iz obora (dvoriÅ¡ta) i otera u kakvu reku i tu ga tera kroz vodu sve dok petao ne zapeva ili magare ne zariče, a onda nestane.
Među nejevrejima se veruje da jevrejska deca začeta u ove dane postaju karakondžule, pa zato Jevreji u te dane izbegavaju svoje žene.
Ako se dete rodi ovih dana, veruje se, na primer u aleksinačkom Pomoravlju, da će ga snaći velika nesreća u životu.
Ako pak neko umre, bodu ga iglom ili glogovim trnom, da se ne povampiri, da ne postane vukodlak.
U mnogim mestima se smatra da su dani između Božića i Bogojavljenja (ili do Svetog Jovana - dok "padne krst u vodu") nekrÅ¡teni dani ..
To je vreme kada se, prema starom narodnom verovanju, razna natprirodna bića - vampiri, karakondžule, nekrÅ¡tenci i sotone - kreću noću i pakoste ljudima. Zato se noću ne sme odlaziti na raskrsnice, groblja, pod mostove i u vodenice jer su to staniÅ¡ta tih natprirodnih bića. U te dane isto tako ne treba po večeri i noću piti vodu.
Lep tekst o obicajima starim i novijim
http://www.vesti-online.com/Vesti/Tema-dana/18135/Bozic--pravoslavni-obicaji
Među obredima se izdvaja noÅ¡enje ikona na izvor i reku, gde su ih umivali (prali):
Sutradan (21.januar) BABIN DAN
Dan babica- porodilja, ali i baka-Pramajki
O Babinom danu su sve žene koje su u protekloj godini (između dva Babina dana) postale, ili nanovo bile, majke - posećivale sa novorođenčetom svoje babice i donosile im poklone. Običaj je najduže očuvan u istočnoj Srbiji, na crnorečkom području. Zahvalne majke su, odlazeći u posetu s cvećem, častile svoje babice odabranim jelima i darivale ih ubrusima i maramama. Zauzvrat, pri rastanku, babice su svojoj porodilji davale povesmo konoplje - da time pritegnu opanke detetu kad prohoda. Detetu su, pak, stavljale na glavu belu vunu, čime je izražavana želja da dete časno doživi tu boju svoje kose.
vBulletin® v3.8.7, Copyright ©2000-2012, vBulletin Solutions, Inc.