bogsvarog
17-06-08, 00:31
Aleksandar Sergejevič PuÅ¡kin
1. Podaci o piscu
2. Odlomci iz najpoznatijih dijela
• Evgenije Onjegin
• Lirika
• Pisma
________________________________________
Podaci o piscu
A.S.PuÅ¡kin je rođen 6.juna 1799.godine u staroj ruskoj plemićkoj porodici,čije se ime vijekovima sreće na poveljama i drugim važnim ispravama istorije.Djed po majci mu je Abram Petrovič Hanibal, Etiopljanin kraljevskog roda,otkupljen kao rob i poklonjen caru Petru Velikom.Od domaćih učitelja PuÅ¡kin rano uči francuski jezik i mnogo vremena provodi u bogatoj očevoj biblioteci.Čita Homera,Vergilija, Horacija,Lafontena,Voltera,Rusoa i mnoge druge.1811.godine upisuje se na licej u Carskom Selu gdje provod 6 godina internatskog života.SluÅ¡a predavanja Galjiča koji govori protiv klasicističke književne teorije. Stihove koje je počeo sastavljati joÅ¡ u djetinjstvu,počinje da objavljuje krajem 1811.godine u licejskim časopisima.1814.godine Å¡tampa prvu pjesmu pod nasloovom "Drugu stihotvorcu".U junu 1817.godine zavrÅ¡ava licej,a zatim stupa u kojegij spoljnih poslova.
Književna djelatnost protiv reakcionarnog režima pod carom Aleksandrom Prvim donose mu neprijateljstvo dvora i kaznu-progonstvo u Sibir.Na zauzimanje prijatelja kazna je zamijenjena progonstvom na jug,u Besarabiju.U maju 1820.godine upućen je u kancelariju za koloniste južnog kraja.Ubrzo zatim odlazi s porodicom Rajerskog na Kavkaz gdje se zadržava tri godine. Tu se sreće sa izbjeglicama iz Srbije i bilježi srpske narodne pjesme.Jula 1823.godine prelazi u Odesu,a u maju iste godine počinje da piÅ¡e "Evgenije Onjegin",roman u stihovima.1824.godine odlazi u Mihajlovsko kod svojih roditelja i poÅ¡to njegov otac Sergej Ljvovič preduzima nadzor nad postupcima i prepiskom sina dolazi do teÅ¡kih porodičnih nesuglasica i PuÅ¡kin ostaje sam.
Aprila 1829.godine prosi sedamnaestogodiÅ¡nju moskovsku ljepoticu N.N.Gončarovu ali ne dobija određen odgovor.Razočaran po drugi put odlazi na Kavkaz.Nakon izvjesnog vremena ponovo prosi Gončarovu ali ovaj put sa uspjehom.Nakon vjenčanja seli se u Petrograd gdje je primljen u kojegij spoljnih poslova.U Petrogradu odnosi između dvora i PuÅ¡kina odnosi su sve zategnutiji.Okružen spletkama na dvoru i obasut anonimnim pismima o vezi njegove žene sa oficirom Dantesom izaziva na dvoboj Dantesa.Dvoboj je održan 27. januara 1837.godine u okolini Petrograda.Smrtno ranjen prenijet kući umire 29.januara 1837.godine.
Odlomci iz najpoznatijih dijela
Najznačajnija djela:
• Evgenije Onjegin
• Lirika
• Pisma
________________________________________
Puškinovo književno stvaralaštvo
Romantizam se nije podjednako manifestovao u svim slovenskim književnostima.Na jugu,na području srpske književnosti,on je ostao zatvoreni pokret,u suÅ¡tini antagonistički postavljen prema pravom evropskom romantizmu.U jednom podnebljui u jednoj specifičnoj kulturi,gdje su se mogli naći na domaćem tlu oni elementi romantizma za kojima su zapadnoevropske književnosti tragale u tom trenutku na Istoku ili u narodnoj poeziji različitih naroda,ova književnost je ostajala zatvorena u sebe,neinternacionalna. Tako je,i baÅ¡ zato ne formirajući se u pravi romantičarski pokret,na neki način (razvijajući kult narodne pjesme i ukus za egzotično) uticala na formiranje one klime koja je stvarala evropski romantizam.Stoga je ovaj romantizam zatvorenog tipa viÅ¡e uticao na evropski romantizam nego Å¡to je primao njegove uticaje; viÅ¡e bio poznat evropskim romantičarima i zaokupljao njihovu maÅ¡tu nego Å¡to su oni bili njemu poznati i bliski.
U drugim slovenskim književnostima romantizam nije bio u toj mjeri izolovan od evropskih književnih zbivanja.Imao je jače izraženo internacionalno obilježje i bio uslovljen mnogim recipročnostima između zapadnoevropskih pjesnika:njemačkih romantičara, Bajrona i njegovih zemljaka,s jedne strane,i pjesnika,kao Å¡to su bili Aleksandar PuÅ¡kin, Adam Mickejevič,Mihail Ljermontov,Slovacki,PreÅ¡ern,s druge strane.
Međutim,baÅ¡ kada je riječ o uključivanju ovi pjesnika u internacionalne tokove evropskog romantizma,potrebno je dati izvjesne ograde.One u potpunosti vrijede i kada se govori o djelu Aleksandra Sergejeviča PuÅ¡kina.
Na granici dva sagledanja svijeta,razapet između lektire zapadnih romantičara i mogućnosti koje mu je pružalo poznavanje jednog slovenskog jezika,Aleksandar PuÅ¡kin je čitajući Merimea,Nodjea i druge,preko Zapada,kroz romantičarske ambicije i kao stranac upoznavao "morlačke naravi",dalmatinske pejzaže i srpskohrvatsku narodnu poeziju,tražio i nalazio direktne puteve do Vukovih zbirki i osećao protivrečnosti zatvorenog romantizma okrenut svom,kavkaskom orijentu,svojoj,slovenskoj narodnoj poeziji i tuđ Zapadu koji je sve to "otkrivao","proputovavao" ili "uvozio" umjesto da prepoznaje.Jer,Bajron i njegovi junaci,Merime sa prijateljima i čitaocima,junaci Gospođe de Stal i drugih,putovali su u to vrijeme u Sredozemlje,u Grčku,Dalmaciju,Tursku,Albaniju,Rusiju i Persiju,i tu nalazili hrane za svoje romantičarske naravi.Pužkin i ličnosti njegovih djela,ne odlazeći iz svoje sredine,nalazili su kod kuće,na jugu,na Kavkazu,Krimu,persijskoj granici i u KiÅ¡injevu sve ono Å¡to su zapadni romantičari bili prinuđeni da traže i naslućuju daleko od svojih otadžbina.Zato za ruskog pjesnika sve to i nije bilo tako veliko i značajno otkriće kao za zapadne pisce,i na njegovu maÅ¡tu,kao i na maÅ¡tu pjesnika juga,nije vrÅ¡ilo onako blagotvoran uticaj.Nije slučajno puteÅ¡estvije Čajlda Harolda hadžiluk kroz istočnu Evropu,nije slučajno puteÅ¡estvije Onjegina put kroz Rusiju od sjevera do juga,od Krima do Kavkaza.I nije slučajnost Å¡to je na tim tipično romantičarskim inspiracijama Bajron stvarao egzaltiranije stranice nego, na neki već "imunizirani",ruski pjesnik,koji je podsticaje za svoja najbolja djela tražio i nalazio često baÅ¡ van okvira ovakkvih romantičarskih preokupacija i ambijenata.
Pored specifičnog,racionalnog romantizma-da ga tako nazovemo-PuÅ¡kinovo djelo ima i ovo,drugo obilježje isto tako specifično;neki važni elementi romantičarskih koncepcija (kult narodne poezije,ukus za egzotiku i Orijent) nisu za njega bili kao za pjesnike na Zapadu otkrovenje nepoznatih stranih svjetova,literatura i naravi,nego prepoznavanje već bliskih,često domaćih fenomena,na koje su ukazivali romantičari na Zapadu.
To su specifičnosti koje nalažu opreznost kada se posmatra djelo Aleksandrra PuÅ¡kina u kompleksu ovih uzajamnosti koje sam spomenula govoreći o PuÅ¡kinovom uključivanju u tokove opÅ¡teevropskih književnih zbivanja,o njegovom uklapanju u internacionalni pokret- ROMANTIZAM.
Odlomci iz romana Evgenije Onjegin
Zar nisi ti i onog trena,
O priviđenje moje drago,
Promako kroz noć kao sena,
Nad uzglavlje se moje sago
I sapnuo mi reči nade
Ljubavi pune i iskrene?
Ko si ti?Čuvar duÅ¡e mlade
Il´kobni duh što kuša mene?
Utišaj sumnje što me guše,
Možda su sve to sanje moje,
Zablude jedne mlade duše,
A sasvim drugo suđeno je...
Nek bude tako!Sto da krijem?
Milosti tvojoj dajem sebe,
Pred tobom suze bola lijem
I molim zaštitu od tebe...
(Tatjanino pismo Onjeginu)
Al´ nisam stvoren ja za sreću,
I duša moja njoj je strana;
Vrlina vaÅ¡ih nikad neću
Dostojan biti ja,Tatjana.
Verujte(savest jemstvo daje),
Da brak će muka da nas staje.
Mada ste dragi sada meni,
Navika ljubav iskoreni;
Počeće plač i vaÅ¡e suze
Al´ mene neće to da trone;
Razgneviće me samo one.
Zar takvo cveće,takve uze
Bogovi braka da nam spreme
Možda na dugo,dugo vreme?
Bar da se trgla kad ga srete,
Da posta bleda il´ rumena...
Na njoj se ništa ne pokrete;
Ni obrva ni usna njena;
Mada je gledo najbudnije,
Ni traga stare Tanje nije
Mogao naći.Barem htede
Razgovor s njom da povede
I-ne uspe!Upitala ga
Kad,i iz kog je došo kraja?
Ide l` iz njenog zavičaja
Zatim je pogled oka blaga
Prenela na svog muža s gosta,
Izašla...I on k`o kip osta.
Udala sam se.Sada treba
Da odete,jar ja vas molim.
U srcu vašem pored strasti
Ponosa ima, ima časti;
Zašto da krijem?Još vas volim,
Al` drugom ja sam poverena
O ostaću mu verna žena.
________________________________________
Neke izabrane Puškinove pjesme
Elegija
Voleo sam vas
Ã…ÂÂ*ta ime moje za te znači
Pod sinjim nebom je...
Posvećeno...
________________________________________
Elegija
Veselje bujno razvejanih leta
Sad ko pijanstva čemer duÅ¡i smeta;
A tuga proÅ¡lih dana,slično vinu,
Sve jača je Å¡to dublje dani plinu.
I nose puno umora i žali
Budućnosti uznemireni vali.
Al´ nije smrt to što mi srce moli,
Već život,radi misli,radi boli.
Ja znam da opet biće naslađenja
Da harmonija moj će sadrug biti,
Da ću nad bajkom snova suze liti,
I možda će na smiraj dana tajni
Da pošlje ljubav osmeh oproštajni.
Voleo sam vas
Voleo sam vas;moja ljubav stara
JoŚ uvek,možda,spi u srcu mome.
Al´ zašto ona nemir da vam stvara?
Ja nisam rad žalostiti vas njome.
Voleo sam vas nemo,beznadežno,
Pun strepnje i pun ljubomorne boli,
Voleo sam vas iskreno i nežno;
-Nek bog da tako drugi da vas voli.
Ã…ÂÂ*ta ime moje za te znači
Ã…ÂÂ*ta ime moje za te znači?
Umreće ono k´o Å¡um vala
Ã…ÂÂ*to tužno mije tuđa žala,
Ko žagor Å¡umski kad se smrači.
Na listu tvoga spomenara
Ostaće poput traga sivog,
K´o grobni natpis,čudna Å¡ara
Nečitljiva za ikog živog.
Ã…ÂÂ*ta znači ono?Već odavno
Val novih nemira ga briše
I sećanje životodavno
Ne budi u tvom duhu više.
No reci ga u vreme čame,
Kaži u časovima sivim:
Postoji uspomena na me,
Postoji srce gde ja živim...
Pod sinjim nebom je...
Pod sinjim nebom je,u rodnom kraju svom
Venila setna,tamišljena...
Na kraju uvela i možda,nada mnom
Lebdela već je senka njena.
No neprestupna crta stoji izmeđ´ nas:
Zalud sam staru ljubav zvao
S ravnoduÅ¡nih sam usta čuo smrti glas,
Ravnodušno ga saslušao.
I eto koga ljubih dušom svojom svom
S toliko teških žudnji,nada,
S toliko bolnog tugovanja za njom,
S toliko bezumlja i jada!
Pa gde su patnje,ljubav?Sad u duši toj
Za senku koju smrt mi uze,
Za sećanje na život nepovratni moj,
Ne nalazim ni bol ni suze.
Posvećeno...
Ja pamtim divno magnovenje,
Kad sretoh tebe na svom putu,
Ko svetlih snova ostvarenje,
Ko neba dah u zemnom putu.
Kroz burni život hitrobežni,
Kroz strasti,iskušenja mnoga
Ja dugo slušah glas tvoj nežni
O sanjah crte lica tvoga.
Al´ korak leta neizbežni
Pogasio je mašte tajne,
Zaglušio je glas tvoj nežni
I otro lika crte sjajne.
Teko je život,pun čeznuća,
Pun mraka,zla i ropskih uza,
Bez rajskog sna,bez nadahnuća,
I bez božanstva i bez suza.
Al´ opet nasta otkovenje,
I sad si opet na mom putu
Ko svetlih snova ostvarenja,
Ko neba dah u zemnom kutu.
I srce puno je pregnuća:
Ti vraćaÅ¡ sve Å¡to vreme uze,
I rajske sne i nadahnuća,
Božanstva čar i žarke suze
Prorok
Pun duhovne ja lutah žedi
Pustinjom Å¡to mracna je bila
I serafim se sa Å¡est krila
Ukaza meni na razmedi.
On prstom lakim kao san
Zenica mojih kosnu dan,
Vidovitost mu prenu zene
Ko u orlice preplašene.
Moga se uha kosnu on
I ispuni ga Å¡um i zvon;
Treptanje cuh u nebu sila,
I andeoskih krila let,
Nemani morskih skriven svet
I klijanje pod zemljom žila.
On promice kroz moje usne,
I jezika mog grehe gnusne,
Svu brbljivost i podlost smrvi.
I tada žalac mudre zmije
U obamrla usta mi je
Rinuo rukom punom krvi.
I zario u grudi mac
I ustraptalo srce trgo,
I šišku plamenu uz plac
U otvorene grudi vrgo,
Ko trup u pustinji sam pao
I Boga glas je mene zvao:
''Proroce ustaj, motri, vnemlji,
Ispunjen mojom voljom budi,
I hodeci po moru, zemlji,
Recima žezi srca ljudi.''
________________________________________
Puškinova pisma
V.A.žukovskom
20. april 1825.godina
Iz Mihajlovskog u Petrograd
"Jatagan" Nije pisan protiv vlade,i mada stihovi u njemu nisu sasvim čisti u pogledu stiha, namera je u njima nevina.Sada mi je sve to dodijalo;i ako me ostave na miru,sigurno ću misliti samo o petostopnim stihovima bez rima...PitaÅ¡ kakav je cilj "Ciganina"?Pa eto ti sad!Cilj poezije je poezija-kako kaže Deljvig.Misli Riljejeva ciljaju,pa ipak nikako ne pogađaju.
________________________________________
P.A.Vjazemskom
13.jul 1825.godina
Iz Mihajlovskog u Carsko Selo
...Upravo sam pročitao tvoje primedbe na primedbe Denisa na primedbe Napoleona-veoma uspelo!Tvoj stil,svež i originalan,tu je joÅ¡ svežiji i originalniji.Dobro si učinio Å¡to si se javno zauzeo za galicizme.Treba već jednom glasno reći da je naÅ¡ ruski metafizički jezik joÅ¡ uvek primitivan.Neka mu bog pomogne da se jednom oformi poput francuskog (jasnog i preciznog jezika proze,tj. jezika misli).o tome imam oko tri strofe i u "Onjeginu"...
Za sad zdravi moj,izabrao sam takav književni podvig za koji ćeÅ¡ me ti poljubiti:romantičarsku tragediju!-pazi,čuvaj tajnu:za ovo zna samo nekolicina.Jesi li čitao moga "A.Ã…ÂÂ*enije u tamnici"? Sudi o njemu kao jezuita-po volji.Predamnom je moja tragedija.Ne mogu da se uzdržim a da ne ispiÅ¡emnjeno zaglavlje:
Komedija o velikoj nevolji države moskovske,o caru Borisu i GriÅ¡ki Otrepjevu,pisao rad božiji Aleksandar,sin Sergejev,PuÅ¡kin,leta 7333,u gradu Voroniču
1. Podaci o piscu
2. Odlomci iz najpoznatijih dijela
• Evgenije Onjegin
• Lirika
• Pisma
________________________________________
Podaci o piscu
A.S.PuÅ¡kin je rođen 6.juna 1799.godine u staroj ruskoj plemićkoj porodici,čije se ime vijekovima sreće na poveljama i drugim važnim ispravama istorije.Djed po majci mu je Abram Petrovič Hanibal, Etiopljanin kraljevskog roda,otkupljen kao rob i poklonjen caru Petru Velikom.Od domaćih učitelja PuÅ¡kin rano uči francuski jezik i mnogo vremena provodi u bogatoj očevoj biblioteci.Čita Homera,Vergilija, Horacija,Lafontena,Voltera,Rusoa i mnoge druge.1811.godine upisuje se na licej u Carskom Selu gdje provod 6 godina internatskog života.SluÅ¡a predavanja Galjiča koji govori protiv klasicističke književne teorije. Stihove koje je počeo sastavljati joÅ¡ u djetinjstvu,počinje da objavljuje krajem 1811.godine u licejskim časopisima.1814.godine Å¡tampa prvu pjesmu pod nasloovom "Drugu stihotvorcu".U junu 1817.godine zavrÅ¡ava licej,a zatim stupa u kojegij spoljnih poslova.
Književna djelatnost protiv reakcionarnog režima pod carom Aleksandrom Prvim donose mu neprijateljstvo dvora i kaznu-progonstvo u Sibir.Na zauzimanje prijatelja kazna je zamijenjena progonstvom na jug,u Besarabiju.U maju 1820.godine upućen je u kancelariju za koloniste južnog kraja.Ubrzo zatim odlazi s porodicom Rajerskog na Kavkaz gdje se zadržava tri godine. Tu se sreće sa izbjeglicama iz Srbije i bilježi srpske narodne pjesme.Jula 1823.godine prelazi u Odesu,a u maju iste godine počinje da piÅ¡e "Evgenije Onjegin",roman u stihovima.1824.godine odlazi u Mihajlovsko kod svojih roditelja i poÅ¡to njegov otac Sergej Ljvovič preduzima nadzor nad postupcima i prepiskom sina dolazi do teÅ¡kih porodičnih nesuglasica i PuÅ¡kin ostaje sam.
Aprila 1829.godine prosi sedamnaestogodiÅ¡nju moskovsku ljepoticu N.N.Gončarovu ali ne dobija određen odgovor.Razočaran po drugi put odlazi na Kavkaz.Nakon izvjesnog vremena ponovo prosi Gončarovu ali ovaj put sa uspjehom.Nakon vjenčanja seli se u Petrograd gdje je primljen u kojegij spoljnih poslova.U Petrogradu odnosi između dvora i PuÅ¡kina odnosi su sve zategnutiji.Okružen spletkama na dvoru i obasut anonimnim pismima o vezi njegove žene sa oficirom Dantesom izaziva na dvoboj Dantesa.Dvoboj je održan 27. januara 1837.godine u okolini Petrograda.Smrtno ranjen prenijet kući umire 29.januara 1837.godine.
Odlomci iz najpoznatijih dijela
Najznačajnija djela:
• Evgenije Onjegin
• Lirika
• Pisma
________________________________________
Puškinovo književno stvaralaštvo
Romantizam se nije podjednako manifestovao u svim slovenskim književnostima.Na jugu,na području srpske književnosti,on je ostao zatvoreni pokret,u suÅ¡tini antagonistički postavljen prema pravom evropskom romantizmu.U jednom podnebljui u jednoj specifičnoj kulturi,gdje su se mogli naći na domaćem tlu oni elementi romantizma za kojima su zapadnoevropske književnosti tragale u tom trenutku na Istoku ili u narodnoj poeziji različitih naroda,ova književnost je ostajala zatvorena u sebe,neinternacionalna. Tako je,i baÅ¡ zato ne formirajući se u pravi romantičarski pokret,na neki način (razvijajući kult narodne pjesme i ukus za egzotično) uticala na formiranje one klime koja je stvarala evropski romantizam.Stoga je ovaj romantizam zatvorenog tipa viÅ¡e uticao na evropski romantizam nego Å¡to je primao njegove uticaje; viÅ¡e bio poznat evropskim romantičarima i zaokupljao njihovu maÅ¡tu nego Å¡to su oni bili njemu poznati i bliski.
U drugim slovenskim književnostima romantizam nije bio u toj mjeri izolovan od evropskih književnih zbivanja.Imao je jače izraženo internacionalno obilježje i bio uslovljen mnogim recipročnostima između zapadnoevropskih pjesnika:njemačkih romantičara, Bajrona i njegovih zemljaka,s jedne strane,i pjesnika,kao Å¡to su bili Aleksandar PuÅ¡kin, Adam Mickejevič,Mihail Ljermontov,Slovacki,PreÅ¡ern,s druge strane.
Međutim,baÅ¡ kada je riječ o uključivanju ovi pjesnika u internacionalne tokove evropskog romantizma,potrebno je dati izvjesne ograde.One u potpunosti vrijede i kada se govori o djelu Aleksandra Sergejeviča PuÅ¡kina.
Na granici dva sagledanja svijeta,razapet između lektire zapadnih romantičara i mogućnosti koje mu je pružalo poznavanje jednog slovenskog jezika,Aleksandar PuÅ¡kin je čitajući Merimea,Nodjea i druge,preko Zapada,kroz romantičarske ambicije i kao stranac upoznavao "morlačke naravi",dalmatinske pejzaže i srpskohrvatsku narodnu poeziju,tražio i nalazio direktne puteve do Vukovih zbirki i osećao protivrečnosti zatvorenog romantizma okrenut svom,kavkaskom orijentu,svojoj,slovenskoj narodnoj poeziji i tuđ Zapadu koji je sve to "otkrivao","proputovavao" ili "uvozio" umjesto da prepoznaje.Jer,Bajron i njegovi junaci,Merime sa prijateljima i čitaocima,junaci Gospođe de Stal i drugih,putovali su u to vrijeme u Sredozemlje,u Grčku,Dalmaciju,Tursku,Albaniju,Rusiju i Persiju,i tu nalazili hrane za svoje romantičarske naravi.Pužkin i ličnosti njegovih djela,ne odlazeći iz svoje sredine,nalazili su kod kuće,na jugu,na Kavkazu,Krimu,persijskoj granici i u KiÅ¡injevu sve ono Å¡to su zapadni romantičari bili prinuđeni da traže i naslućuju daleko od svojih otadžbina.Zato za ruskog pjesnika sve to i nije bilo tako veliko i značajno otkriće kao za zapadne pisce,i na njegovu maÅ¡tu,kao i na maÅ¡tu pjesnika juga,nije vrÅ¡ilo onako blagotvoran uticaj.Nije slučajno puteÅ¡estvije Čajlda Harolda hadžiluk kroz istočnu Evropu,nije slučajno puteÅ¡estvije Onjegina put kroz Rusiju od sjevera do juga,od Krima do Kavkaza.I nije slučajnost Å¡to je na tim tipično romantičarskim inspiracijama Bajron stvarao egzaltiranije stranice nego, na neki već "imunizirani",ruski pjesnik,koji je podsticaje za svoja najbolja djela tražio i nalazio često baÅ¡ van okvira ovakkvih romantičarskih preokupacija i ambijenata.
Pored specifičnog,racionalnog romantizma-da ga tako nazovemo-PuÅ¡kinovo djelo ima i ovo,drugo obilježje isto tako specifično;neki važni elementi romantičarskih koncepcija (kult narodne poezije,ukus za egzotiku i Orijent) nisu za njega bili kao za pjesnike na Zapadu otkrovenje nepoznatih stranih svjetova,literatura i naravi,nego prepoznavanje već bliskih,često domaćih fenomena,na koje su ukazivali romantičari na Zapadu.
To su specifičnosti koje nalažu opreznost kada se posmatra djelo Aleksandrra PuÅ¡kina u kompleksu ovih uzajamnosti koje sam spomenula govoreći o PuÅ¡kinovom uključivanju u tokove opÅ¡teevropskih književnih zbivanja,o njegovom uklapanju u internacionalni pokret- ROMANTIZAM.
Odlomci iz romana Evgenije Onjegin
Zar nisi ti i onog trena,
O priviđenje moje drago,
Promako kroz noć kao sena,
Nad uzglavlje se moje sago
I sapnuo mi reči nade
Ljubavi pune i iskrene?
Ko si ti?Čuvar duÅ¡e mlade
Il´kobni duh što kuša mene?
Utišaj sumnje što me guše,
Možda su sve to sanje moje,
Zablude jedne mlade duše,
A sasvim drugo suđeno je...
Nek bude tako!Sto da krijem?
Milosti tvojoj dajem sebe,
Pred tobom suze bola lijem
I molim zaštitu od tebe...
(Tatjanino pismo Onjeginu)
Al´ nisam stvoren ja za sreću,
I duša moja njoj je strana;
Vrlina vaÅ¡ih nikad neću
Dostojan biti ja,Tatjana.
Verujte(savest jemstvo daje),
Da brak će muka da nas staje.
Mada ste dragi sada meni,
Navika ljubav iskoreni;
Počeće plač i vaÅ¡e suze
Al´ mene neće to da trone;
Razgneviće me samo one.
Zar takvo cveće,takve uze
Bogovi braka da nam spreme
Možda na dugo,dugo vreme?
Bar da se trgla kad ga srete,
Da posta bleda il´ rumena...
Na njoj se ništa ne pokrete;
Ni obrva ni usna njena;
Mada je gledo najbudnije,
Ni traga stare Tanje nije
Mogao naći.Barem htede
Razgovor s njom da povede
I-ne uspe!Upitala ga
Kad,i iz kog je došo kraja?
Ide l` iz njenog zavičaja
Zatim je pogled oka blaga
Prenela na svog muža s gosta,
Izašla...I on k`o kip osta.
Udala sam se.Sada treba
Da odete,jar ja vas molim.
U srcu vašem pored strasti
Ponosa ima, ima časti;
Zašto da krijem?Još vas volim,
Al` drugom ja sam poverena
O ostaću mu verna žena.
________________________________________
Neke izabrane Puškinove pjesme
Elegija
Voleo sam vas
Ã…ÂÂ*ta ime moje za te znači
Pod sinjim nebom je...
Posvećeno...
________________________________________
Elegija
Veselje bujno razvejanih leta
Sad ko pijanstva čemer duÅ¡i smeta;
A tuga proÅ¡lih dana,slično vinu,
Sve jača je Å¡to dublje dani plinu.
I nose puno umora i žali
Budućnosti uznemireni vali.
Al´ nije smrt to što mi srce moli,
Već život,radi misli,radi boli.
Ja znam da opet biće naslađenja
Da harmonija moj će sadrug biti,
Da ću nad bajkom snova suze liti,
I možda će na smiraj dana tajni
Da pošlje ljubav osmeh oproštajni.
Voleo sam vas
Voleo sam vas;moja ljubav stara
JoŚ uvek,možda,spi u srcu mome.
Al´ zašto ona nemir da vam stvara?
Ja nisam rad žalostiti vas njome.
Voleo sam vas nemo,beznadežno,
Pun strepnje i pun ljubomorne boli,
Voleo sam vas iskreno i nežno;
-Nek bog da tako drugi da vas voli.
Ã…ÂÂ*ta ime moje za te znači
Ã…ÂÂ*ta ime moje za te znači?
Umreće ono k´o Å¡um vala
Ã…ÂÂ*to tužno mije tuđa žala,
Ko žagor Å¡umski kad se smrači.
Na listu tvoga spomenara
Ostaće poput traga sivog,
K´o grobni natpis,čudna Å¡ara
Nečitljiva za ikog živog.
Ã…ÂÂ*ta znači ono?Već odavno
Val novih nemira ga briše
I sećanje životodavno
Ne budi u tvom duhu više.
No reci ga u vreme čame,
Kaži u časovima sivim:
Postoji uspomena na me,
Postoji srce gde ja živim...
Pod sinjim nebom je...
Pod sinjim nebom je,u rodnom kraju svom
Venila setna,tamišljena...
Na kraju uvela i možda,nada mnom
Lebdela već je senka njena.
No neprestupna crta stoji izmeđ´ nas:
Zalud sam staru ljubav zvao
S ravnoduÅ¡nih sam usta čuo smrti glas,
Ravnodušno ga saslušao.
I eto koga ljubih dušom svojom svom
S toliko teških žudnji,nada,
S toliko bolnog tugovanja za njom,
S toliko bezumlja i jada!
Pa gde su patnje,ljubav?Sad u duši toj
Za senku koju smrt mi uze,
Za sećanje na život nepovratni moj,
Ne nalazim ni bol ni suze.
Posvećeno...
Ja pamtim divno magnovenje,
Kad sretoh tebe na svom putu,
Ko svetlih snova ostvarenje,
Ko neba dah u zemnom putu.
Kroz burni život hitrobežni,
Kroz strasti,iskušenja mnoga
Ja dugo slušah glas tvoj nežni
O sanjah crte lica tvoga.
Al´ korak leta neizbežni
Pogasio je mašte tajne,
Zaglušio je glas tvoj nežni
I otro lika crte sjajne.
Teko je život,pun čeznuća,
Pun mraka,zla i ropskih uza,
Bez rajskog sna,bez nadahnuća,
I bez božanstva i bez suza.
Al´ opet nasta otkovenje,
I sad si opet na mom putu
Ko svetlih snova ostvarenja,
Ko neba dah u zemnom kutu.
I srce puno je pregnuća:
Ti vraćaÅ¡ sve Å¡to vreme uze,
I rajske sne i nadahnuća,
Božanstva čar i žarke suze
Prorok
Pun duhovne ja lutah žedi
Pustinjom Å¡to mracna je bila
I serafim se sa Å¡est krila
Ukaza meni na razmedi.
On prstom lakim kao san
Zenica mojih kosnu dan,
Vidovitost mu prenu zene
Ko u orlice preplašene.
Moga se uha kosnu on
I ispuni ga Å¡um i zvon;
Treptanje cuh u nebu sila,
I andeoskih krila let,
Nemani morskih skriven svet
I klijanje pod zemljom žila.
On promice kroz moje usne,
I jezika mog grehe gnusne,
Svu brbljivost i podlost smrvi.
I tada žalac mudre zmije
U obamrla usta mi je
Rinuo rukom punom krvi.
I zario u grudi mac
I ustraptalo srce trgo,
I šišku plamenu uz plac
U otvorene grudi vrgo,
Ko trup u pustinji sam pao
I Boga glas je mene zvao:
''Proroce ustaj, motri, vnemlji,
Ispunjen mojom voljom budi,
I hodeci po moru, zemlji,
Recima žezi srca ljudi.''
________________________________________
Puškinova pisma
V.A.žukovskom
20. april 1825.godina
Iz Mihajlovskog u Petrograd
"Jatagan" Nije pisan protiv vlade,i mada stihovi u njemu nisu sasvim čisti u pogledu stiha, namera je u njima nevina.Sada mi je sve to dodijalo;i ako me ostave na miru,sigurno ću misliti samo o petostopnim stihovima bez rima...PitaÅ¡ kakav je cilj "Ciganina"?Pa eto ti sad!Cilj poezije je poezija-kako kaže Deljvig.Misli Riljejeva ciljaju,pa ipak nikako ne pogađaju.
________________________________________
P.A.Vjazemskom
13.jul 1825.godina
Iz Mihajlovskog u Carsko Selo
...Upravo sam pročitao tvoje primedbe na primedbe Denisa na primedbe Napoleona-veoma uspelo!Tvoj stil,svež i originalan,tu je joÅ¡ svežiji i originalniji.Dobro si učinio Å¡to si se javno zauzeo za galicizme.Treba već jednom glasno reći da je naÅ¡ ruski metafizički jezik joÅ¡ uvek primitivan.Neka mu bog pomogne da se jednom oformi poput francuskog (jasnog i preciznog jezika proze,tj. jezika misli).o tome imam oko tri strofe i u "Onjeginu"...
Za sad zdravi moj,izabrao sam takav književni podvig za koji ćeÅ¡ me ti poljubiti:romantičarsku tragediju!-pazi,čuvaj tajnu:za ovo zna samo nekolicina.Jesi li čitao moga "A.Ã…ÂÂ*enije u tamnici"? Sudi o njemu kao jezuita-po volji.Predamnom je moja tragedija.Ne mogu da se uzdržim a da ne ispiÅ¡emnjeno zaglavlje:
Komedija o velikoj nevolji države moskovske,o caru Borisu i GriÅ¡ki Otrepjevu,pisao rad božiji Aleksandar,sin Sergejev,PuÅ¡kin,leta 7333,u gradu Voroniču