View Full Version : Описи неких наркотика ...
ovo sam uzeo iz nekih jevrejsko-hrvatskih izvora , pa uzmite sa rezervom :D :
-----------------------------------------------------------------------
LSD
http://www.farmakologija.com/materia/images/lsd.gif
LSD (lizergid ili dietilamid lizerginske kiseline) nije prirodni derivat, ali su srodni amidi lizerginske kiseline, tzv. ergot-alkaloidi, prisutni u raženoj glavici (Claviceps purpurea), gljivici koja živi kao nametnik na raži. Trajni stadij ovog parazita zove se sklerocij, a njegov sastavni dio je lizerginska kiselina, koja je po svojim farmakološkim svojstvima srodna adrenalinu, meskalinu i amfetaminu.
Za povijest modernih halucinogena 16. travanj 1943. bio je važan datum. Tog je dana Albert Hofmann iz Basela u Švicarskoj, pošao kući iz svojeg laboratorija ranije nego obično, jer je odjednom počeo osjećati vrtoglavicu i neki čudan nemir. Došavši kući legao je i utonuo u neobičnu omamljenost, u kojoj je gledao fantastične slike, sa kaleidoskopskom igrom boja. Zaključio je da je tog dana nehotično došao u dodir s spojem kojeg je još 1938. sintetizirao uvodeći dietilaminsku grupu u molekulu lizerginske kiseline. Kako sintetizirani spoj nije dao očekivane rezultate na pokusnim životinjama, zanimljivim za medicinsku primjenu, Hofmann je supstanciju spremio i nakon pet godina otkrio njeno djelovanje. Idućeg jutra je ponovio pokus na sebi. S dozom od četvrtine miligrama očekujući da je to dovoljno malo, premašio je djelatnu dozu čak pet puta. Djelovanje je bilo daleko jače. U susjedi koja mu je donijela mlijeko (popio ga je te večeri dvije litre) vidio je zlu, podmuklu i nakaznu vješticu. Osjećao je da mu je neki demon zaposjeo tijelo, osjetila i duh. Uzaludno je skakao i vikao da ga se oslobodi. Osjećao je da se nalazi izvan vlastitog tijela i da sam sebe promatra izvana. Laboratorij Alberta Hofmanna postao je jedini legalni proizvođač LSD-a u svijetu, tvari za koje se vjerovalo da će pomoći u liječenju psihičkih poremećaja. Taj laboratorij je izrastao u veliku farmaceutsku kompaniju Sandoz, danas globalni farmaceutski div - Novartis!
Djelovanje
Rezultati pokusa što ih je na sebi izveo i opisao Albert Hofmann odgovaraju i danas onome što se zna o djelovanju LSD. Oralno uzeta doza iznad 0,05 mg počinje djelovati poslije 30-45 minuta. Djelovanje traje većinom 10-15 sati, a i duže ako je uzeta veća doza. Međutim, povišene doze često samo pojačavaju efekt, a ne produžuju ga. Može se reći kao i kod većine droga da je brzina djelovanja ovisna o načinu primjene, količini i individualnoj osjetljivosti. Procijenjeno je da količina koja je sedamdesetmilijunti dio čovjekove težine može izazvati halucinogeni učinak. Polovica doze izluči se iz organizma nakon otprilike 35 minuta, a nakon dva sata droga ostaje u organizmu samo u tragovima, no djelovanje može potrajati navedenih 10-15 sati. Ono što je znanstvenike najviše iznenadilo prilikom objašnjenja djelovanja LSD je činjenica da tako mikroskopski malena količina može u tolikoj mjeri utjecati na duševno stanje čovjeka jer on praktički nestane iz mozga prije nego nastupe znakovi pravog halucinogenog efekta.
Razina djelovanja i akutni učinak
LSD djeluje na određene regije mozga: na limbički sustav, bazalne ganglije, retikularne formacije i središta autonomnog živčanog sustava. Zbog djelovanja na limbičku regiju može se javiti amnezija (gubitak pamćenja) nakon uzimanja droge. Lizerginska kiselina je antagonist (izaziva suprotan učinak) neurotransmitora serotonina, te se u vezi s tim pretpostavlja da je manjak serotonina odgovoran za nastanak psihičkih bolesti. Pojednostavljeni opisi pretpostavljenog mehanizma djelovanja govore da droga slabi prirodni filtar koji sprečava da mnogi nekontrolirani, besmisleni senzorni podaci direktno ulaze u svijest. Drogirani tako postaje senzorno pretovaren utiscima, previše informacija dolazi u jedan osjetilni kanal, pa dolazi do prelijevanja osjeta iz jednog kanala u drugi (zvukovi se mogu vidjeti, okus čuti ...). Zvono telefona za vrijeme "tripa" može se pričiniti kao bljesak crvene munje. Isto se zapravo događa kada prilikom žestokog udarca u glavu udareni "vidi zvijezde"; tu se prejaki osjet boli prenio u vizualni kanal.
Apsorpcija LSD je vrlo brza jer on lako prelazi krvno-moždanu barijeru i dolazi do neurona. To prvobitno stanje naziva se "trip", a traje nekoliko sati. U početku dominiraju simptomi ekscitacije (podraživanja) autonomnog živčanog sustava: lupanje srca, vrtoglavica, povišeni krvni tlak, proširene zjenice i slično. Poremećena je percepcija. Vizualne slike su brojne, žive i vizualne. Čuje se šaputanje i vikanje, a promijenjeni su i osjeti mirisa i okusa. Osoba ima dojam opijenosti, lebđenja te tone u jedan maštovit, nestvaran i iskrivljen svijet. Vrijeme joj prolazi ili jako brzo ili jako sporo. Javlja se dezorijentiranost, a često onaj tko je uzeo tu drogu ima osjećaj da je jako malen ili pak jako velik i snažan. Tako se znalo dogoditi da su neki stali pred jureći auto misleći da ga mogu zaustaviti, ili su imali dojam da mogu letjeti pa se bacali kroz prozor. Uočljiva je pojava nagle promjene raspoloženja: ljubavi-mržnje, straha (paranoja), opuštanja, depresije, razdraganosti i sl. Mijenjaju se stavovi o moralu, vrijednostima, dolazi do depersonalizacije, pokušaja samoubojstva i ubojstva. Ne vraćaju se uvijek svi eksperimentatori s LSD-om poslije "tripa" (putovanja) u normalno stanje. Neki su uvijek ostali s one strane granice koja normalna stanja dijeli od psihotičnih. Akutni učinak halucinogenih droga liječi se diazepamom ili klorpromazinom.
Kronični učinak
Komplikacije koje se javljaju zbog duljeg uzimanja droge jesu kronična intoksikacija i toksična psihoza zvana farmakopsihoza. Takvi bolesnici su paranoidni, a haluciniranje je slično kao kod shizofreničara. Osoba je često zbunjena, u panici, depresiji. Uočljiva je antisocijalizacija. Kronični ovisnik ostavlja obitelj, prijatelje, posao. U otprilike 5 posto slučajeva javlja se "flash-back" ili "eho"-fenomen, tj. mogućnost pojave simptoma droge spontano, nekoliko tjedana ili mjeseci nakon zadnjeg uzimanja droge. Taj efekt može biti i induciran alkoholom, drugom drogom, stresom ili injekcijom. Od halucinogene droge mogu nastati kromosomski poremećaji i teratogenost (malformacija potomstva). Neki autori smatraju da kronični simptomi još nisu dovoljno poznati.
Proizvodnja i preprodaja
LSD se najčešće proizvodi u obliku praška ili tekućine, te se oblikuje kao tablete i kapsule ili kao tekućina. Bez boje je, mirisa i okusa tako da ga je teško otkriti i kvalitativno dokazati. U slengu se najčešće naziva "acid" ili "kiselina". Često se prodaje nakapan na kocku šećera, tekstil ili na papiru za upijanje masnoće. Može se držati u ispražnjenim kapsulama antibiotika ili vitamina. Moguće je izmiješati LSD s ljepilom na omotnici ili na poleđini poštanske marke. Dovoljno je žvakati takvu marku desetak minuta da djelovanje droge počne. To je način da se droga prenese preko granica ili ubaci poštom u zatvor.
Psihodelički pokret u SAD
Publicitetu u korist upotrebe LSD mnogo je pridonio bivši harvardski profesor Timothy Leary, koji od 1960., godine sa svojim asistentom eksperimentira na sebi, a kasnije nagovara i studente psihologije da si oslobode duh uz pomoć LSD. Kult LSD naglo se širi među američkim studentima. Iako je Leary nakon burnih rasprava otpušten 1963., godine s Harvarda i dalje okuplja istomišljenike i nastavlja svoju aktivnost objavljujući knjigu "Psihodeličko iskustvo" dolazeći u sukob s vlastima. U to vrijeme održavaju se tzv. "acid parties" u mnogim sveučilišnim gradovima SAD, Kanade i Engleske. Kult psihodelika, povezan s hipijevskim pokretom, prerasta u bunt mladih protiv američkog tradicionalnog društva i tada već bezizglednog rata u Vijetnamu. Utjecaj nove supkulture brzo apsorbiraju intelektualni krugovi američkog društva i javlja se nova duhovna klima i stil življenja. Zagovornici psihodelika postaju književnici, muzičari (proslavljeni John Lennon), filozofi i glumci (tada već ostarjeli Cary Grant). Godine 1967. mijenja se stav američkih vlasti prema LSD. Droga je stavljena izvan zakona. Hofmannova firma Sandoz iz Basela, jedini legalni proizvođač LSD u svijetu, obustavlja isporuku za SAD. LSD je isključen iz primjene u psihijatriji, iako su prvobitni rezultati mnogo obećavali. Početkom 1971. zaključena je u Beču Međunarodna konvencija o psihotropnim supstancijama, prema kojoj je LSD, uz mnoge druge psihoaktivne droge, stavljen pod strogu međunarodnu kontrolu. Profesor Timothy Leary je proglašen državnim neprijateljem broj 1 i osuđen. Uspjeva pobjeći iz zatvora i u Švicarskoj 1971. traži politički azil. Biva uhvaćen 1972, ali kaznu od 15 godina zatvora nije dugo izdržavao, jer je već 1976. godine oslobođen.
Utjecaj LSD na kulturu danas je praktički iščezao. Analitičari suvremene duhovne klime smatraju da je kultura droge u SAD mrtva, a da su današnji konzumenti nekulturni. Prema njegovom mišljenju inteligencija, umjetnici i boemi napustili su scenu droge i prepustili je nesretnim, besposlenim i izgubljenim (kojih u današnjim modernim društvima nije mali broj). Kulturna elita danas uzimanje droge smatra nedostatkom dobrog ukusa. Nakon masovnog dugogodišnjeg oduševljenja za LSD, danas je interes za tom drogom marginalan. Pokušaji obnavljanja hipijevskog i psihodeličkog pokreta ne nalaze više onolike mase privrženika kao šezdesetih godina 20. stoljeća.
Zanimljivo je da su SAD financirale istraživački program kompletne sinteze LSD, što je uspjelo ostvariti kemičaru (kasnijem Nobelovcu) Robertu Woodwardu 1954. Tako se za istraživanja u "državne svrhe" prestalo ovisiti o Hofmannovom laboratoriju u Baselu, koji je LSD mogao proizvesti samo u ograničenim količinama polusintetskim putem (opisano u uvodu). Istraživanja u medicinske i vojno-sigurnosne svrhe imala su svoje uspone i zabrane, zloupotrebe i tajne. U knjizi "Acid Dreams" M. A. Leea i B. Shlaina potanko je opisana tajna djelatnost CIA na primjeni LSD, a Edward Kennedy inicira svojevremeno istragu Senata protiv organizacije CIA zbog zloupotrebe droge nad neinformiranim američkim građanima (eksperimenti na zatvorenicima, prostitutkama). Proizašlo je da su na listi planiranih žrtava LSD bili i Fidel Castro i Gamal Abdel Naser. Mnoge dokumente o postupcima CIA prema ispitanicima uništila je Nixonova administracija 1973. Postoje svjedoci koji tvrde da je CIA, uz pomoć "podzemlja" namjerno poticala masovnu distribuciju LSD među pripadnicima psihedeličkog pokreta u SAD, kako bi otupila i oslabila njihovo antiestablishmentsko djelovanje.
Tetrahidrokanabinol
http://www.farmakologija.com/materia/images/marijuana.jpg
http://www.farmakologija.com/materia/images/thc.gif
Konoplja potječe iz Starog svijeta, a već je u 16. stoljeću bila prenijeta u Zemlje zapadne hemisfere. Danas je ta kultura rasprostranjena po svim nastanjenim dijelovima globusa. Nije se lako snaći u obilju naziva psihoaktivnih produkata od konoplje, za koje je u stručnoj literaturi usvojen zajednički naziv kanabis, prema nazivu za konoplju, Cannabis sativa varieteta indica. Tetrahidrokanabinol (THC) je najvažnija aktivna tvar u konoplji, a različiti pripravci sadrže različite postotne udjele ove supstancije, ovisno o dijelu biljke, podneblju gdje je rasla i vremenu kada je ubrana. Drogu koju u zapadnom svijetu zovu po meksičkom imenu marihuana (Rastafarijanci je nazivaju ganja-gandža) sačinjavaju vršci i listovi većinom ženske biljke u cvatu ili poslije cvatnje, koji su bogati opojnom smolom karakteristična mirisa. Hašiš (ili u Indiji charas) oko deset je puta jači od marihuane i sastoji se uglavnom samo od mehanički izdvojene konopljine smole. Osušeni pripravci kanabisa puše se ili uzimaju oralno u obliku različitih jela i napitaka.
U Nizozemskoj je u prometu posebna vrsta kanabisa koja se naziva "skunk" i sadržava vrlo visoke koncentracije THC-a.
Kemizam
Tetrahidrokanabinol (THC), kao glavni aktivni sastojak kanabisa pojavljuje se u dva izomerna oblika, od kojih je delta-1-tetrahidrokanabinol važniji. To su spojevi dibenzopiranske strukture, koji za razliku od većine drugih halucinogenih supstancija ne sadrže u svojoj molekuli dušik i nisu alkaloidi. U konopljinoj smoli ima i velik broj (više od 40) fiziološki neaktivnih sastojaka kemijski srodnih tetrahidrokanabinolu, za koje je usvojen zajednički naziv kanabinoidi. Sadržaj THC u marihuani može jako varirati i kreće se u rasponu od 0.2 do 3%, dok hašiš može sadržavati do 15% THC. Tetrahidrokanabinol je tek 1964. izoliran u čistom stanju, a proizveden je i sintetskim putem.
Djelovanje
Djelovanje THC-a zasniva se na vezivanju za anandamidske receptore - vezna mjesta nedavno otkrivenog neurotransmitora anandamida. THC izaziva euforiju, nekontroliran smjeh, stanje slično snu, a u velikim dozama (već pomenuti "skunk" i hašiš) mogu nastupiti halucinacije. Karakterističan je poremećeni osjećaj za vrijeme jer se čini da vrijeme proriče puno sporije. Nastaje i poremećaj ravnoteže, što sve zajedno može izazvati smanjenu sposovnost upravljana motornim vozilima. Kakakteristični izvanjski simptomi jesu crvenilo spojnica i ubrzani puls. Zanimljivo je da se tijekom intoksikacije THC-om javlja žestoka glad i povećani apetit pa se osobe koje su uzele "frulu" prežderavaju bez osjećaja za sitost - to ukazuje da THC utječe i na centar za glad i sitost.
Kod kanabisa je posebno zapažena činjenica da je neiskusnom pušaču za isti subjektivni učinak potrebna veća doza nego iskusnome. Ta pojava "obrnute tolerancije" suprotna je onome što se zna o razvijanju ovisnosti kod pravih toksikomanogenih droga, a tumači se time što se jedan psihoaktivni metabolit koji nastaje razgradnjom THC razmjerno dugo zadržava u organizmu i time smanjuje prag sljedećim dozama THC.
Treba naglasiti da je kanabis najblaže i najslabije halucinogeno sredstvo (neki autori ga uopće ne ubrajaju u tu skupinu halucinogenih tvari).U malim dozama, THC, djelatna supstancija kanabisa, uzrokuje tek lagani osjećaj ugode, a samo ako je u organizam ušao u većoj količini (u obliku hašiša) dovodi do efekta sličnog drugim "pravim" halucinogenima. Unatoč tome, THC, u strukturi nema nikakve srodnosti s drugim karakterističnim halucinogenim spojevima (s LSD, meskalinom, psilocibinom, STP).
Medicinska primjena kanabisa
U 19. stoljeću kanabis je u zapadnim zemljama služio kao priznati lijek. Upotrebljavao se kao opće sredstvo za smirivanje, protiv bolova i grčeva, kod epilepsije, amenoreje (izostanak menstruacije kod žene koja nije trudna), za smirenje kašlja i posebno kao lijek kod migrene. Tadašnji medicinski izvještaji nigdje ne spominju eventualnu toksičnost kanabisa, a nije uočeno ni razvijanje tolerancije kod produžene uporabe. Početkom 20. stoljeća terapijska se primjena kanabisa postepeno napušta., najviše zbog neujednačene fiziološke jakosti droge, zbog netopljivosti smole koja sadrži djelatne sastojke, a zatim i zbog naglog porasta upotrebe morfina, aspirina i barbiturata. Tako se znanstvena medicina praktički odrekla upotrebe te droge još i prije nego se počelo vjerovati u njezina toksikomanogena svojstva. Kao rezultat opće hajke na kanabis četrdesetih godina, droga je izbačena iz farmakopeje većine zemalja. U novije vrijeme ponovo se u ponekim zemljama liberaliziraju zakoni i dopušta primjena kanabisa u određenim slučajevima, pogotovo kao lijeka od glaukoma, jer kanabis smanjuje pritisak na očne živce i time usporava nastupanje sljepila, te uz citostatike kod liječenja raka. Vrše se i istraživanja i sinteze novih spojeva sličnih THC, u pokušaju otkrivanja novih, aktivnijih lijekova. Tako je 1981. u Kanadi odobrena za bolesnike od raka upotreba sintetskog preparata nabilona, s molekulom vrlo srodnom THC-u. U Velikoj Britaniji se vrše brojna istraživanja jer je primjećeno da THC može pomoći kod oboljelih od multiple skleroze!
Društva i marihuana
U obilju tekstova za i strogo protiv ove droge lomila su se koplja kroz 20. stoljeće. Tridesete i četrdesete godine išle su u krajnost progona i sotoniziranja proglašavajući marihuanu ubojicom omladine, uzročnikom ubojstava i silovanja, krađa, impotencije, delirija, ludila, i svih ostalih strahota. Danas znamo da marihuana ne potječe na agresivnost niti ubilački nagon. Tako, međutim djeluju lijekovi iz grupe amfetamina, koji su da apsurd bude veći, upravo u to vrijeme sintetizirani i pušteni u legalnu prodaju bez ikakvih uzbuna i upozorenja. Jedan fanatični borac protiv marihuane piše: "Vidjeli smo osobu u ranom stadiju upotrebe marihuane koja izgleda kao savijena zmija čegrtuša, kao nešto što može postati opasno u djeliću sekunde. U kasnijem stadiju ta je osoba potpuno poludjela". Prva ozbiljna studija toga vremena o djelovanju marihuane je tzv. La Guardia Report, izvještaj njujorškog gradonačelnika (1944), u kojem je na temelju eksperimenata obavljenih sa zatvorenicima dobrovoljcima, između ostalog navedeno da osobe koje su više godina pušile marihuanu nisu pokazivale nikakvih zamjetljivih tjelesnih niti duševnih oštećenja.
Šezdesetih godine s kultom psihodelika, "trava" se opet masovno puši i širi svijetom sa sve jačim pokretom za legalizacijom ove droge. Jedan od argumenata koji se navodi u prilog legalizacije marihuane statistički su izvještaji objavljeni u Kanadi, iz kojih se vidi da je tamošnja omladina, u vrijeme kada je marihuana bila teško pristupačna i kada je ponestala na tržištu, orijentirala na LSD, bez sumnje daleko opasniju halucinogenu drogu. Mnogi danas dopuštanje alkohola i duhana uz istodobnu zabranu marihuane nazivaju društvenom hipokrizijom. Možda je takva razlika u tretiranju ove tri droge i znanstveno neopravdana, ali prohibicija marihuane ima socijalno opravdanje, jer su upravo primjeri alkohola i duhana pokazali da se jednom dopuštene droge nikada više ne mogu valjano kontrolirati. Dokazana je kancerogenost dima marihuane, eksperimentima na životinjama uočeno je teratogeno djelovanje (malformacija potomstva), a intenzivno pušenje može imati i mutageno djelovanje. Kronični pušači marihuane obolijevaju od bronhitisa i emfizema pluća prije od pušača duhanskih cigareta. Činjenica je da kod djece između 11 i 15 godina pušenje marihuane usporava psihičko i fizičko sazrijevanje. Posebno je, međutim, pitanje opasnost od trajnog navikavanja. Istraživanja su definitivno utvrdila da su pušači marihuane MANJE izloženi toj opasnosti od uživalaca duhana i alkohola!
Sve je više zemalja (uz pionirsku Nizozemsku) koje dekriminaliziraju posjedovanje malih količina kanabisa za vlastitu uporabu. Tako se i kod nas polagano probija takav pokret i dobiva pristalice u političkim krugovima pa i u Hrvatskom Saboru. Međutim, mala je vjerojatnost da se u Hrvatskoj ipak progura zakon koji bi dekriminalizirao posjedovao manje količine kanabisa jer je Hrvatska još uvijek zemlja gdje je pragmatična praksa "harm reduction" karakteristična za moderne europske demokracije daleko ispod dogmatske konzervativne histerije.
Pri
Fenciklidin (PCP ili "anđeoski prah")
Fenciklidin, po kemijskoj strukturi fenilcikloheksilpiperidin, supstancija poznata pod skraćenim imenom PCP, bijeli je kristalni prah, koji je početkom šezdesetih godina 20. stoljeća američka firma Parke-Davis & Co. stavila u promet kao sredstvo protiv bolova i kao lokalni anestetik kod manjih operacija. Međutim, pokazalo se da već u dozi od 10 mg PCP, uz analgetički i anestetični učinak, uzrokuje halucinacije, osjećaj lebđenja izvan vlastitog tijela, stanje slično shizofreniji, delirij te opću depresiju centralnog živčanog sistema. Dokazano je i teratogeno (malformacija potomstva) djelovanje te droge.
Uskoro se upotreba PCP počela širiti, najprije među hipijima u Kaliforniji, gdje je droga nazvana anđeoski prah. Vrlo brzo došla je u ruke narkomanima u New Yorku. Poslije zabrane medicinske upotrebe i povlačenja PCP kao lijeka iz prometa (1965), širom SAD niču tajni laboratoriji. Ovi proizvode nečisti PCP, koji je navodno zbog toksičnih onečišćenja, kod izvjesnog broja slučajeva izazvao komu i smrt. Početkom sedamdesetih godina naglo se po gradovima SAD proširila ulična prodaja anđeoskog praha i to u obliku kapsula koje su ponekad sadržavale primiješani amfetamin, kokain, meskalin, THC ili LSD, pa su te kapsule često prodavane pod imenom tih dodatnih primjesa. Droga se uzima u mnogo oblika: ušmrkavaju se kao prah (slično kokainu i heroinu), gutaju kao tablete, sprejem od PCP posipaju marihuanu, duhan ili peršin i tko ih puše. Najbrže djeluje otopljeni PCP u obliku intravenskih injekcija. Droga se primjenjuje čak i rektalno, u obliku supozitorija.
Procjenjuje se da je do kraja sedamdesetih godina PCP isprobalo najmanje 5 milijuna Amerikanaca, i to većinom između 12 i 25-te godine starosti. Bilo je više od 200 smrtnih slučajeva izazvanih anđeoskim prahom. Neki su pod djelovanjem PCP skakali s kućnih krovova, drugi su doživljavali zastrašujuće halucinacije, a spominje se slučaj jednog studenta koji si je pod djelovanjem PCP izrezao i iskopao oba oka.
Pasivno pušenje cigareta s anđeoskim prahom također je opasno. Godine 1981. u jednoj bolnici u Kaliforniji bilo je liječeno desetero djece (između 8 mjeseci i 5 godina), koja su bila intoksicirana boravljenjem u istoj prostoriji gdje su se pušile takve cigarete.
Neka novija istraživanja pokazuju da se PCP prenosi od majke na plod, a budući da se droga vrlo sporo metabolizira, moguće je da žene prenesu drogu na djecu čak i ako su je uzimale prije začeća.
Glavni razlog što se anđeoski prah tako brzo proširio je njegova niska cijena. Sinteza PCP (za razliku od LSD) jednostavnija je i jeftinija, pa je droga već i za to bila pristupačnija od LSD ili heroina. Drugi je razlog popularnosti te droge u tome što ona djeluje vrlo brzo i intenzivno. Kao i kod drugih droga, djelovanje ovosi o uzetoj dozi, načinu uzimanja i konstituciji ovisnika.
STP
http://www.farmakologija.com/materia/images/stp.gif
Supstancija koju je 1964, s namjerom da se primjeni u psihijatriji, sintetizirao američki kemičar Alexander Shulgin, po strukturi je 4-metil-2,5-dimetoksimetilpentilamin, i kemijski je povezan s meskalinom i amfetaminom. STP nije kemijska oznaka (kao što je LSD ili PCP), već akronim od "serenity, tranquility, peace" (vedrina, tišina, mir). Kasnije se pojavilo tumačenje da ta tri slova znače "specially treated petroleum" (posebno obrađena nafta).
Taj se preparat pojavio na ilegalnom tržištu krajem šezdesetih godina i ubrzo stekao glas da je prema LSD ono što je hidrogenska bomba prema atomskoj. Efekti STP su produženi i mogu se vratiti nakon pauza za vrijeme kojih se intoksicirana osoba osjeća gotovo normalno. Droga je jedan od najotrovnijih halucinogena i pokazuje izrazito neugodna sporedna djelovanja. Događalo se da intoksicirane osobe dožive nekoliko zastrašujućih dana što ih potpuno iscrpu, a zabilježeni su slučajevi teške paralize. Izlječenje intoksikacije od STP nije moguće klorpromazinom, kao što je to slučaj kod LSD. Točna djelatna doza ove supstancije nije poznata (jer se djelovanje STP na ljudima nikada nije naučno istraživalo), no smatra se da se kreće oko 3-8 mg.
Droga se naveliko počela konzumirati u jednoj hipijevskoj četvrti San Franciska, gdje se za vrijeme svečanosti solsticija, slavio početak ljeta ljubavi. U jednom danu razdijeljeno je 5000 tableta STP, a većina prisutnih koji su progutali drogu nije naslućivala njezino djelovanje. Poslije tri dana mnogi su i dalje ostali na "tripu", a bolnice u San Francisku bile su prepune hipija koji su strahovali da se nikad više neće vratiti u normalno stanje. Zbog toga je STP, nakon prvotnog oduševljenja među američkim psihodeličarima, ubrzo kao halucinogena droga sasvim napušten.
Meskalin
http://www.farmakologija.com/materia/images/meskalin.gif
http://www.farmakologija.com/materia/images/pejotl.gif
Jedna od najpoznatijih indijanskih ritualnih droga je mali, okruglasti meksički kaktus pejotl, s botaničkim imenom Lophophora williamsii. Djelovanje mu je poznato više od 3000 godina. Domovina pejotla je aridno područje oko rijeke Rio Grande u sjeveroistočnom Meksiku i Teksasu. Najstariji poznati zapisi o pejotlu potječu od Francisca Hernandeza, liječnika španjolskog kralja Filipa II, koji u svojem djelu "De historia plantarum novae Hispaniae" (1651) između ostalog navodi:"Oni koji ga jedu mogu predvidjeti događaje ili otkriti onoga tko im ukrade neki alat ili bilo što drugo". Nekoliko godina kasnije, španjolski franjevac Bernardino de Sahagún izvještavao je o tom kaktusu: "Tko jede pejotl, gleda vizije, zastrašujuće i smiješne. Takvo otrovanje traje dva ili tri dana, zatim prestaje. Indijancima pejotl daje hrabrost da se bore i da ne osjećaju ni straha, ni gladi, ni žeđi. Oni smatraju da ih pejotl štiti od svake opasnosti". Inkvizicija je 1620. žigosala upotrebu pejotla. Međutim, španjolskim osvajačima nije pošlo za rukom da u Meksiku sasvim istrijebe taj kult, iako su to nastojali učiniti svim sredstvima. Prekršitelje su bičevali, čak ubijali. Španjolce je posebno smetalo što su domoroci osušeni pejotl uzimali gotovo na isti način kao što se uzimaju hostije kod katoličke pričesti. Jedan katolički priručnik, objavljen u meksiku 1760. godine, izjednačuje jedenje pejotla s ljudožderstvom. Poslije 1880. kult pejotla prešao je Rio Grande i počeo se iz Meksika (pleme Tarahumara) širiti na indijanska plemena Kiowa i Komanchi u Sjedinjenim Američkim Državama. Ta su plemena ubrzo izgradila posebni ceremonijal, miješajući kršćanske elemente s poganskim. Pripadnici kulta legalno su se organizirali kao Domorodačka američka crkva 1914., koja devedesetih godina 20. stoljeća imaju oko 250.000 vjernika, pretežno među Indijancima Sjedinjenih Država i Kanade.
Za kult pejotla nadzemni dio kaktusa u cvatu reže se u tanke kriške, koje se osuše na suncu. Osušene kriške kemijski su stabilne i dužim stajanjem ne gube djelovanje. Za vrijeme strogo određenog rituala svaki se osušeni komad najprije navlaži slinom, dlanovima oblikuje u kuglicu i nakon toga proguta bez žvakanja (pejotl je naime izvanredno gorak). Kiowa Indijanci, sjedeći oko vatre u takvim prilikama progutaju oko 12 takvih kuglica. Kroz godine kult pejotla sve se više približavao kršćanstvu, međutim, umjesto "krvi i tijela Isusovog", pejotisti kao sakrament uzimaju kriške svojeg svetog kaktusa. Taj običaj zbunjuje i iritira kako predstavnike Crkve, tako i antipsihodeličke krugove u SAD, tim više što, unatoč redovitoj intoksikaciji meskalinom, pejotisti ne pokazuju znakove metalnog, fizičkog ni moralnog propadanja. Obredi su im tihi, smireni, u atmosferi sabranosti i kontemplacije. Antropolozi koji su proučavali ovaj kult jedinstveni su u ocjeni da se radi o pravoj religiji, a ne o isprici za drogiranje (što su pokušali lansirati kršćanski misionari). Neka plemena u Meksiku, na čijem teritoriju pejotl ne raste, već stoljećima jednom godišnje hodočaste i do 400 kilometara do mjesta gdje beru sveti kaktus.
Danas je u većini država SAD trgovina pejotlom zabranjena, ali se npr., u rezervatima Indijanaca kriške svetog kaktusa mogu nabaviti za 5-10 centi po komadu. Kaktusu pejotlu danas prijeti istrebljenje, jer se biljka, u sveopćoj želji za psihodeličkim eksperimentiranjem, naveliko brala zajedno s korijenom i tako nemilosrdno uništavala. U posljednje vrijeme neki Indijanci, pejotisti, pokušavaju u Meksiku različitim mjerama zaštititi rast kaktusa.
Fiziološko djelovanje pejotla identično je djelovanju njegovog glavnog alkaloida meskalina, kojeg u osušenom kaktusu ima 4-7%. Meskalin je izoliran iz pejotla još 1896, a po kemijskoj je strukturi 3,4,5-trimetoksifeniletilamin. Prva sinteza meskalina izvedena je 1919.
Na ilegalnom tržištu u SAD većinom se javlja sintetski meskalin, koji nema neugodan okus pejotla, a uzima se u dozi od 0,2 do 0,6 grama. Često se pojavljuje i pomiješan sa PCP.
Među prvima je iscrpna istraživanja o učincima meskalina izvodio na Čikaškom sveučilištu Heinrih Klüver (1926). Ustanovio je da je poslije uzimanja te supstancije nemoguće gledati u bijeli zid, a da se na njemu ne vide blještave i sjajne forme, koje je opisao kao rešetku, tunel, lijevak, rezbariju, filigran, saće, šahovsku ploču, paučinu i spiralu. Prema nekim opisima, kod meskalina su izraženije slušne halucinacije nego kod drugih halucinogenih droga. Poslije otkrića LSD, koji djeluje oko 10 000 puta jače od meskalina, pejotl i meskalin su uvelike izgubili na značenju i popularnosti.
Psilocibin
http://www.farmakologija.com/materia/images/psilocibin.gif
http://www.farmakologija.com/materia/images/teonanacatl.gif
Psilocibin je halucinogen prisutan u velikom broju gljiva poglavito iz skupine Psylocibe. U pojedinim primitivnim kulturama te su gljive uživane u religiozno-mistične svrhe. Najpoznatiji slučaj jest uporaba tih ljiva među Aztecima, prastanovnicima Meksika. Riječ je o gljivi Psylocibe mexicana koju domoroci nazivaju "teonanakatl" što bi značilo "meso bogova". Prema nekim autorima čak su i ljudske žrtve prinošene pod djelovanjem tih gljiva. U velikim dozama one mogu dovesti do želje za samoubojstvom, čime se tumači da su žrtve relativno dobrovoljno sudjelovale u takvim krvavim ceremonijama. Danas je uživanje gljiva iz skupine Psylocibe prisutno u zapadnom svijetu, kao i uživanje drugih halucinogena, no točnih podataka nema. Psilocibin je izuzetno aktivna tvar u čovjeka. Prvi efekti se javljaju već pri dozi od 4 mg. Simptomi nastaju 0,4-2 sata nakon uzimanja, a sastoje se od glavobolje, vrtoglavice, mišićne slabosti, usporenja pulsa i sniženja krvnog tlaka te psihoznih učinaka koji mogu biti ugodni, ali i neugodni. Pojavljuje se euforija ili depresija, oslobađanje od kočenja svake vrste, erotskih osjećaja, halucinacija, poremećaja percepcije vremena i prostora, ali i agresija uključujući agresiju prema samome sebi. Učinak obično traje 6 do 10 sati.
PSIHOZOMIMETICI
Bila jednom davno tri putnika. Jedan je bio alkoholičar, drugi ovisnik o pušenju opijuma, a treći je bio hašoman. Jedne noći stigoše oni pred zidine perzijskog grada Isfahana. Bilo je, međutim, kasno, gradska su vrata već bila zatvorena, a naši putnici umorni. Kako da uđu u grad? Alkoholičar predloži da zajednički razbiju vrata i tako uđu u grad. Opioman je smatrao da je bolje da mirno legnu pred vrata i zaspu do jutra, kad će se gradska vrata otvoriti. A treći, poštovalac hašiša, gledao ih je u čudu. Nije mogao razumjeti čemu razbiti vrata ili spavati napolju, kad postoji lakše i jednostavnije rješenje, provući se u grad kroz ključanicu....
stara perzijska priča
Ova stara priča objašnjava nam da su se ljudi još u pradavna vremena susrela s psihotropnim tvarima koje nazivamo psihozomimetici ili halucinogeni. Oni nisu lijekovi, mada su neki od njih sintetizirani da bi bili lijekovi ili su se pokušali rabiti u službenoj farmakoterapiji. Danas su to uglavnom ilegalna sredstva ovisnosti, ali se rabe i u eksperimentalnoj farmakologiji.
Od šezdesetih godina 20. stoljeća halucinogenim drogama eksperimentirali su milijuni mladih ljudi pretežno u zapadnim zemljama, oponašajući rock zvijezde, za koje se znalo da uzimaju halucinogene, i stvarajući supkulturu psihodeličara, s vlastitom životnom filozofijom, stilom življenja, umjetničkog izražavanja, pa i sa zajedničkim političkim, pacifističkim, istupanjima - Hippie pokret. Sigurno je da je povećanom interesu za halucinogene droge pridonijelo otkriće djelovanja LSD. Pri tom se često zaboravlja da upotreba halucinogenih sredstava biljnog porijekla seže u daleku prošlost i da je u prahistoriji bila vezana za religijske obrede. Postoji mišljenje da su se prve predodžbe i slike o postojanju božanstava i natprirodnih sila pojavile kao posljedice fiziološkog učinka takvog bilja. Tek je moderni, civilizirani čovjek neobična svojstva obožavanih biljaka pripisao učinku sasvim određenih kemijskih sastojaka.
Pionir na području istraživanja halucinogena bio je berlinski psihofarmakolog Louis Lewin (1850-1929), koji je prvi te tvari, pod nazivom fantastici, svrstao u posebnu farmakološku skupinu, razlikujući ih od ostalih psihoaktivnih sredstava (narkotika, psihostimulansa). Lewin je fantastike definirao kao "tvari koje uzrokuju cerebralnu ekscitaciju u obliku halucinacija, iluzija i vizija iza kojih slijedi nesvjestica ili drugi simptomi izmijenjene funkcije mozga." Osim tog prvog naziva, u literaturi za tu skupinu droga nailazimo i na mnoga druga imena: delirogeni, depersonalizanti, eidetici, onirogeni, psihodelici, psihotici i shizogeni. U Americi je za te droge još i danas najrašireniji termin psihodelici, koji je 1957. uveo u upotrebu Humphry Osmond, neuropsihijatar iz Princetona. U većini drugih zemalja, a i u nas, prevladao je naziv halucinogeni.
Zašto ih nazivamo i psihozomimetici? Jer oni kod konzumenta izazivaju simptome shizofrenije tj. psihoze. Dakle oni imitiraju psihozu pa otuda i takav naziv, psihozomimetici. Osobe pod utjecajem tih tvari vide, čuju i osjećaju nepostojeće. Takve droge razaraju nazore o sebi samima i svojoj okolini. Halucinacije mogu biti popraćene strahom, tjeskobom i zastrašujućim mislima. Istraživanja na životinjama ne mogu dati rezultate o subjektivnim doživljajima. Na ljudima je, dakako, izvođenje eksperimenata ograničeno, a za mnoge tvari i zabranjeno. Pokusima se utvrdilo da su reakcije ispitanika podvrgnutih istoj seriji eksperimenata, redovito veoma raznolike i individualne. Tako se došlo do spoznaje da izazvani simptomi i promjene u ponašanju ne moraju biti toliko specifični za upotrebljenu tvar, koliko su odraz same ličnosti onoga koji je konzumira. Što je osoba jednostavnija, neiskusnija i ograničenja, djelovanje će biti žešće.
U psihozomimetička (halucinogena) sredstva ovisnosti spadaju:
LSD - dietilamin lizerginske kiseline (trip, acid)
THC - tetrahidrokanabinol (aktivna tvar u marihuani)
PCP - fenciklidin (anđeoski prah)
STP - 4-metil-2,5-dimetoksimetilpentilamin
Meskalin - aktivna tvar meksičkog kaktusa pejotla
Psilocibin - aktivna tvar meksičke gljive teonanakatl
Bufotenin - aktivna tvar iz sluzi nekih žaba
Ibogain - aktivna tvar iz afričke biljke Tabernanthe Iboga
Skopolamin - aktivna tvar u biljci Datura stramonii
Često se smatra da halucinogena sredstva produženom upotrebom obavezno uzrokuju pojavu ovisnosti. Međutim, te droge u pravilu ne uzrokuju fizičku ovisnost, do koje inače dovode narkotici, neki lijekovi, alkohol, pa i duhan. Nagli prekid uzimanja nekog halucinogenog sredstva ne uzrokuje teške sindrome apstinencije kao što je to slučaj kod heroina, morfina ili barbiturata. Ipak, halucinogene droge vrlo su toksične za organizam i predstavljaju veliku opasnost za zdravlje, već će jednokratnom upotrebom izazvati neugodnosti i nesreće, a pri duljoj upotrebi trajno oštetiti živčani sistem. Treba, međutim, istaći da gotovo i nisu registrirani smrtni slučajevi koji bi bili direktno izazvani previsokom dozom neke od halucinogenih supstancija (za razliku od npr. heroina).
Mehanizam tih tvari na čovjeka nije do kraja znanstveno objašnjen. Pretpostavlja se da se efekti halucinogena temelje na sličnosti strukture tih spojeva s nekim neurotransmitorima. Veći dio halucinogenih spojeva derivati su triptamina i sadrže u molekuli indolski prsten (LSD, psilocibin, bufotenin, ibogain). Ti su spojevi strukturno povezani sa serotoninom. Poznato je da su kolebanja u koncentraciji serotonina u određenim djelovima mozga povezana sa snovima, a i to da kod nekih duševnih bolesnika koji pate od halucinacija nastupaju smetnje u metabolizmu serotonina. Smatra se da triptaminski halucinogeni zbog srodnosti strukture stupaju u biokemijske reakcije namjesto serotonina i time utječu na procese u živčanom sistemu, izazivajući poremetnje psihičkih funkcija.
Odnos koji postoji između triptaminskih halucinogena i serotonina može se usporediti s odnosom između feniletilaminskih halucinogena (npr. meskalina) i drugog neurotransmitora, noradrenalina, pa se i halucinacije izazvane feniletilaminskim halucinogenima mogu protumačiti na analogni način. Neki autori biokemijski povezuju tropanske halucinogene (npr. skopolamin) s acetilkolinom. THC se, pak, veže za neke novootkrivene receptore u mozgu.
Potrebno je spomenuti da su halucinogene biljne droge imale kroz stoljeća važnu primjenu u terapiji, a neke su služile kao univerzalni lijekovi za gotovo sve bolesti. Kanabis je jedan od najstarijih lijekova u povijesti, a hašiš se i danas zadržao kao tradicionalni pučki opći lijek na Istoku, posebno u Indiji. I u moderno vrijeme (oko šezdesetih godina 20. stoljeća) istraživanje ovih spojeva u terapijske svrhe doživjelo je svoje uspone i osporavanja. Dodajmo, da su policijske, obavještajne i vojne službe nekoliko zemalja pokušavale iskoristiti sintetske halucinogene kao tajno sredstvo koje bi im poslužilo u kontraobavještajne i ratno-obrambene svrhe. Proučavali su se postupci kojima bi se uz pomoć droga iz te skupine mogle izazvati promjene u ponašanju i time postići "pranje mozga" koje bi protivnika učinilo apatičnim i podložnim sugestijama. Kod supstancija koje djeluju u vrlo malim dozama (LSD) istraživale su se i mogućnosti masovnih trovanja i obrane od njih.
Droge za silovanje vrebaju
Najgori i najniži način fizičkog i psihičkog napada, bilo na ženi ili muškarcu, upravo je čin silovanja. Prije nekoliko godina u zakonu se pojavio novi oblik ovog kaznenog djela, a to je silovanje pod utjecajem droge, što upućuje na silovanje pomoću supstanca koje čovjeka čini nemoćnim. Nasilnici za ovu metodu biraju klubove, kafiće, tulume ili druga mjesta te direktno komuniciraju sa žrtvom, a najčešće drogu stavljaju u piće. Ono što svemu daje još zlokobniju notu je činjenica da silovatelj ne mora biti samo nepoznata osoba već se često pokazalo kako je riječ o osoba s kojom je djevojka izašla na spoj ili pak dugogodišnji prijatelj, poznanik ili dečko..
Glavna karakteristika tvari koje bi spadale pod kategoriju droga za silovanje je ta što izazivaju pospanost i smirivanje- kao hipnoza te gubitak pamćenja, odnosno amnezija za razdoblje u kojem je osoba konzumirala te supstance.
Droge za silovanje dijele se u dvije skupine
Droge za silovanje u širem smislu, a uključuju drogu koju ovisnici čak i svakodnevno uzimaju, a to su ekstazi, amfetamini, kokain, pa čak i alkohol. Dok su droge za silovanje u užem smislu manje raširene, a poznate su pod nazivima flunitrazepam, gamahidroksibutrična kiselina (GHB) i ketamin.
Tvari iz prve skupine predstavljaju opasnost iz razloga što su psihostimulansi, odnosno smanjuju mogućnost prosudbe i povećavaju mogućnost izlaganja rizicima koji između ostalog uključuje i seksualni. Dok alkohol, iako nije droga u pravom smisli riječi, u većim količinama dovodi do opuštanja te se na taj način »pomiču granice« i »popuštaju kočnice«.
Druga skupina predstavlja tvari koje su droge za silovanje u užem smislu riječi. One su i najčešće korištene zbog nekih svojih svojstava koja pogoduju silovateljima. To su tvari bez boje, okusa i mirisa. Lako se stavljaju u hranu ili piće. Prilično brzo djeluju, a osoba pod njihovim utjecajem ostaje bez svijesti s pomućenim sjećanjem ili pak potpuno bez sjećanja na događaje koji su se dogodili nakon uzimanja tih tvari.
Još jedna stvar koja ide u prilog nasilnicima je što svi tragovi opijata nestaju iz tijela najkasnije nakon 72 sata od konzumacije i ne mogu se naći uobičajenim toksikološkim testom ili nalazom krvi, već policija i liječnici moraju tražiti baš te supstance i to na što brži način.
Kako ih prepoznati
Neke od ovih droga u nekim zemljama su se koristili ili se još koriste kao lijekovi ili čak analgetici..
Ketamnin je analgetik, a koristi se u medicini i veterini za uspavljivanje životinja. Osoba koja je uzela ketamin osjeća pospanost, ima gubitak pamćenja, a uzme li se veća doza mogu se javiti i halucinacije, poremećaji sluha i vida, gubitak samokontrole, epileptički napad, poteškoće u disanju i dr.
Flunitrazepam se u nekim zemljama koristi kao lijek za nesanicu, a poznatiji je pod nazivom Rohnypol. Nastup djelovanja je nakon 30 minuta, a najjače djelovanje nastupa nakon 2 sata. Učinak traje i do 8 sati njegovi glavni učinci su pospanost, smirivanje i gubitak pamćenja, no na flunitrazepam se može posumnjati i po nekim drugim njegovim učincima, kao to su: mučnina, smanjenje krvnog tlaka, vrtoglavica, smetnje vida, zbunjenost, poteškoće s govorom, problemi s probavom i nemogućnost mokrenja i poteškoće u kretanju
Gamahidroksibutrična kiselina ili skraćeno GHB je tekućina bez boje i mirisa, ali slankastog okusa. Može biti i u obliku bijelog praha te je izuzetno jaka i već je nekoliko kapi u kombinaciji s alkoholom dovoljno da izazove pospanost, smirivanje i gubitak pamćenja dok intoksikacija može dovesti do mučnine, vrtoglavice, epileptičkih napada, usporenog rada srce, stanju sličnom snu, kome, pa i do smrti.
Što napraviti ako posumnjate da se upravo u vašoj čaši nalazi droga i kako najbolje izbjeći opasnost?
U slučaju da piće ima čudan okus, primjerice slankast kao što je to kod GHB-a, nikako ga nemojte ispiti do kraja, a također izbjegavajte piti iz otvorenih boca koje vam netko nudi. Prvi pokazatelj da nešto nije u redu je osjećaj opijenosti više nego što je to uobičajeno za vaš organizam. U tom slučaju bi bilo najbolje da izađete iz kluba s nekim prijateljem kojem možete vjerovati i koji će vam pomoći, pozovite policiju i potražite medicinsku pomoć.
No, sumnjate li da ste silovani što prije se testirajte na droge i potražite medicinsku pomoć ali se prije pregleda ne smijete tuširati, prati zube, ruke, jesti niti piti. Javite se policiji i probajte mjesto zločina ostaviti netaknuto.
Objavljeno: 14.9.2007 11:09:18
Autor: Petra Smoljak
"Party droge" (najčešće ecstasy i speed ) nepovratno oštećuju tvoj mozak, a utiču i na pamćenje, prosuđivanje i koordinaciju. Mogu izazvati napade nalik epileptičkim kod osoba koje nikada pre nisu imale nikakvih zdravstvenih smetnji. Znatno povećavaju krvni pritisak i otkucaje srca i mogu dovesti do dramatično povišene telesne temperature, dehidracije, povraćanja, proliva, zastoja srca i bubrega te smrti. Takođe, mogu biti uzrok konfuzije, depresije, glavobolja, napetosti u mišićima, napada panike, paranoidnih misli i izuzetno jake teskobe.
Zbog toga što su ilegalne, nikade ne možeš znati kolika količina i koje hemikalije se nalaze u drogi koju uzimaš. Zbog toga ne možeš znati koliko je jako to što si uzeo i na koji će način na tebe delovati. Veće količine mogu te ubiti. Isto tako, delovanje je za svaku osobu različito, pa nemoj zaključivati na temelju onoga što su ti prijatelji rekli o svom doživljaju.
Mešanje "party droga" s alkoholom je ekstremno opasno i može dovesti do smrti.
GBH i Rohypnol se najčešće koriste kako bi se zbog svog sedativnog učinka olakšalo silovanje, jer se osoba ne može braniti. Rohypnol može izazvati i amneziju, odnosno osoba koja ju je konzumirala ne sjeća se što je rekla ili radila dok je bila pod uticajem droge. Obe su bez mirisa i ukusa i lako se uliju u piće.
Marihuana utiče na osećaj vremena i na sve aktivnosti za koje je potrebna koordinacija – kao što je npr. vožnja automobila. Nikada ne vozi auto pod uticajem "trave", niti sedaj u auto s nekim ko ju je pušio.
Marihuana JAKO potiče apetit.
Unatoč suprotnom mišljenju tinejdžera, oštećuje pluća 4 puta više od cigareta.
Pre nego što ide u prodaju, marihuani se mogu dodati neke druge droge kako bi se pojačalo njeno delovanje. Kao i kod svih drugih ilegalnih droga, nemoguće je znati šta si to kupio zapravo i kakav će učinak na tebe imati.
Marihuana ubija motivaciju za sve drugo u životu: učenje, druženje, tvoje snove, ljubav...
Uglavnom svi koji su postali ovisnici o drogama kao što je heroin su počeli s marihuanom.
Heroin brzo ulazi u mozak i usporava razmišljanje, reakcije i pamćenje. Utieče na tvoje ponašanje i donošenje odluka. Vrlo brzo stvara ovisnost.
Uz uzimanje heroina vezuju se mnogi teški problemi kao što je nasilje, kriminal, hepatitis, AIDS, tuberkuloza i naravno smrt. Jačina heroina može jako varirati tako da je njegov učinak uvek nepredvidiv. Mešanje heroina s alkoholom i drugim drogama je jako opasno.
Inhalanti (najčešće lepak ili razređivač) te mogu ubiti već prvi put kada ih probaš udisati. Isto tako, već od prvog puta ostavljaju nepopravljive posledice na tvom mozgu i telu (kao što su npr. oštećenja srca, gubitak čula mirisa, problemi s plućima, jetrom i bubrezima). Neka te ne prevari što su to proizvodi koje lako možeš kupiti u prodavnici i možemo ih naći u svakom domaćinstvu – ako se udišu ti proizvodi postaju vrlo štetni i opasni.
Halucinogene droge (najčešće LSD i PCP) utiču na percepciju realnosti, vremena i okoline u kojoj se nalaziš. Takođe utiču na tvoje pokrete, reakcije, mišljenje, sluh i vid. One mogu učiniti da čuješ, vidiš i osećaš stvari koje ne postoje i učiniti te dezorijentisanim, paranoičnim i zbrkanim. Zbog toga su nesreće, ozlede i nasilno ponašanje česti za vreme trajanja efekta ovih droga. Isto tako, one utiču na tvoje telo, povećavaju krvni pritisak i otkucaje srca te mogu dovesti do zastoja rada srca, kome i smrti. Nemoguće je znati pre upotrebe kolike je jačine droga koju uzimaš pa tako niti znati koliko samokontrole ćeš imati. Efekti droge, uključivši i halucinacije, mogu se pojaviti iznenada nedeljama, mesecima pa čak i godinama nakon uzimanja (takozvani "flashbacks").
Dr. sci. Ana Kandare
Heroin
http://www.znanje.org/i/i20/00iv09/00iv0923/por/heroin1.jpg
http://www.znanje.org/i/i20/00iv09/00iv0923/por/heroin2.jpg
http://www.znanje.org/i/i20/00iv09/00iv0923/por/heroin3.jpg
Heroin je droga sa visokim stepenom rizika od stvaranja zavisnosti. Kao i sve droge, nelegalan je. Proizvodi se od morfijuma, koji se dobija iz semena maka. Prodaje se u vidu belog ili braonkastog praha, oporog, gorkog ukusa. Postoje i crni štapici, cesto nazvani "heroinski gar" ili samo "garež". Ulicni naziv za heroin je i "hors", mada postoji obilje drugih naziva. Heroin se u ulicnoj prodaji cesto meša sa drugim supstancama, kao što su: šecer u prahu, mleko u prahu, štirak i kinin. Medutim, beskrupuloznost i želja za zaradom dilera ovog otrova po sebi, ogleda se i u dodavanju strihnina i drugih jako otrovnih materija. Cistoca heroina je, kod naših dilera, veoma mala. Svako ko sebi ubrizgava heroin dovodi se u opasnost da unese preveliku dozu (overdoz, od eng. "overdose", prevelika kolicina), koja cesto dovodi do smrti. Zajednicka oprema za ubirgavanje može biti zaražena HIV virusom koji izaziva AIDS.
Uobicajeno je da se heroin ubrizgana putem brizgalice(šprica) u vensku cirkulaciju, šmrce i ušmrkuje, ili da se puši. Brzina delovanja intraveski unetog heroina je 7-8 sekundi (!!) Ubrizgan u mišic, heroin deluje nešto sporije (5 do 8 minuta), dok se efekti ušmrkanog ili heroina unošenog putem pušenja mogu ocekivati za 10 do 15 minuta. Efekat heroina je snažan osecaj prijatnosti (euforija), koju zavisnici zovu "raš". Raš je nešto slabiji kod intramuskularno ubrizganog, odnosno ušmrkanog ili popušenog heroina. Svi načini unošenja heroina izazivaju zavisnost!!
Koji su dugotrajni efekti zloupotrebe heroina?
Jedan od osnovnih dugotrajnih efekata je zavisnost, sama po sebi. To je dugotrajna, isprljujuca boelst, koja se manifestuje prisilnim traženjem droge, kao i prmenama u funkcionisanju mozga, pre svega na neurohemijskom i molekularnom nivou. Heroin izaziva visok stepen tolerancije i psihicke zavisnosti, što predstavlja glavni mortiv za prisilno traganje za drogom, koje, kod zavisnika, posle zloupotrebe vecih doza heroina, postaje glavni i cesto jedini životni cilj. Simptomui su najizraženiji 24 do 48 sati posle poslednjeg uzimanja droge. Povlace se za nedelju dana, ali kod onih koji duže vremena zloupotrebljavaju heroin, mogu trajati mesecima. Kriza obicno nije smrtonosna za zdravije odrasle ljude, ali može izazvati smrt ploda kod trudnih zavisnica.
Koje su medicinske komplikacije uzimanja heroina?
Intravensko ubrizgavanje heroina dovodi do ožiljno izmenjenih ili kolabirnaih vena, cestih bakterijskih infekcija oko krvnih sudova i na srcanim zaliscima, pojave cireva na koži i gnojnih kolekcija u mekim tkivima. Dolazi do oštecenja funkcija bubrega i jetre. Infekcije puteva i organa za disanje mogu biti posledica lošeg imunološkog statusa narkomana, kada se javljaju razliciti tipovi zapaljenja pluca i tuberkuloza, kao i snažnog delovanja opijata na slabljenje procesa disanja, uticajem na centre u produženoj moždini. Supstance koje se dodaju heroinu cesto se ne rastvaraju (heroin se unosi rastvoren) i mogu uzrokovati zacepljenja velikih krvnih sudova koji vode do vitalnih organa i tako uzrokovati smrt. Ukoliko i ne dode do smrti, dolazi do trajnih poremecaja u funkcionisanju vitalnih organa, jer propadaju citave grupe celija, što, na kraju, rezultuje slabljenjem organske ili tkivne funkcije. Zbog izmenjenog imunskog odgovora, dolazi do reumatoidnih zapaljenja i problema sa funkcionisanjem koštano-zglobnog i mišicnog sistema. Sigurno najteža komplikacija je zaraza krvno-prenosivim virusima HIV-a i hepatitisa (zarazne žutice) B i C. Ovi se virusi mogu preneti na plod, seksualne partnere i decu. Pomenute infekcije najcešce se prenose putem zajednicke opreme (špric i igla) za ubrizgavanje droge i najcešce su kod narkomana koji koriste heroin (inajce najcešca droga medu zavisnicima). Zbog izmenjenih ("zamagljenih") psihickih funkcija, dolazi do stupanja u rizicne polne odnose (hetero i homoseksualne), što takode predstavlja faktor visokog rizika za širenje krvno-prenosivih virusa. Od pomenutih infekcije najlakše oboljevaju narkomani koji žive u komunama (hipici i pripadnici verskih sekti).
Kako se leci heroinska zavisnost?
Postoji veliki broj u ovu svrhu smišljenih nacina. Sigurno najpoznatiji je metadonski tretman, koji podrazimeva primenu slabijeg sintetskog opijata metadona. Sve više se u svrhu lecenja koristi LAAM (levo-alfa-acetil-metadol). Svrha ovih sintetskih opijata je da suzbiju apstinencijalnu krizu ili ublaže njene simptome dok se pacijent ne oslobodi zavisnosti od heroina
LAAM i drugi lekovi:
LAAM se koristi od 1993. u terapiji heroinske zavisnosti. Ima tri puta duže dejstvo od heptanona (traje oko 72 sata), tako da se uzima samo tri puta nedeljno, te nije neophodno da pacijent svaki dan dolazi po lek. Iskustvo govori da se LAAM može koristiti tek pošto se pacijenti disciplinuju da uzimaju lekove (narkomanima licna i radna disciplina nije jaca osobina). Zahvaljujuci LAAM-u, izbegava se davanje lekova za uzimanje tokom vikenda (ukoliko ustanova ne radi subotom i nedeljom).
Kokain
http://www.znanje.org/i/i20/00iv09/00iv0923/por/kokain1.jpg
http://www.znanje.org/i/i20/00iv09/00iv0923/por/kokain2.jpg
http://www.znanje.org/i/i20/00iv09/00iv0923/por/kokain4.jpg
Kokain je jak adiktivni stimulant koji direktno utiče na mozak. Nazvan je - droga osamdesetih I devedesetih - zato što je postao izuzetno popularan tokom tog perioda. Međutim, kokain nije nova droga. U stvari, to je jedna od najstarijih droga. Čist hemijski preparat, kokain hidrohlorid, zloupotrebljava se već više od 100 godina, a lišće koke, izvor kokaina, koristi se za žvakanje hiljadama godina sredinom 19. veka čist kokain je vađen iz lista grma ERYTHROXYLON COCA koji raste uglavnom u Peruu u Boliviji. Početkom 20-og veka postao je glavna stimulativna droga i koristio se u većini tonika i eliksira koji su se pravili za lečenje velikog broja bolesti. Danas, kokain je na listi lekova koji imaju ogroman potencijal da budu zloupotrebljavani, ali, lekar ga može prepisati kao legalno medicinsko sredstvo, npr. kao lokalni anestetik za neke hiruške intervencije na oku, uhu ili grlu.
Postoje dva hemijska oblika kokaina: so hidrohlorida i tzv. slobodna baza. So hidrohlorida tj. praškasti oblik kokaina, rastvara se u vodi i prilikom zloupotrebe može se uneti u organizam intravenozno (kroz venu) ili intranazalno (kroz nos, putem ušmrkavanja). "Slobodna baza" je smesa koja nije neutralizovana kiselinom da bi se dobila so hodrohlorida. "Slobodna baza" se koristi za pušenje.
Ulični dileri kokain prodaju kao fini, beli kristalni prah, poznat kao "koka", "belo", "k", "prah", "crta ".
Krek je ulični naziv za oblik "slobodne baze" kokaina koja se dobija iz Hidrohlorida Kokaina u prahu da bi se dobila supstanca pogodna za pušenje. Izraz "Crack" (eng. znači pucketati) nastao je zbog pucketavog zvuka koji se čuje prilikom pušenja. Krek Kokain se pravi sa Amonijakom ili Bikarbonom sodom (ili praškom za pecivo ) i vodom, zagreva se da bi se odstranio Hidrohlorid. Prilikom pušenja Kreka uživalac već posle deset sekundi oseća prijatne efekte droge, "diže se". Ovo momentalno i euforično dejstvo je jedan od glavnih razloga što je Krek postao neverovatno popularan sredinom osamdesetih. Drugi razlog je to što je jeftin i za proizvodnju i za kupovinu.
Glavni načini korišćenja kokaina su oralni, intranazalni, intra-venozni i putem udisanja dima. Sleng termini su žvakanje, šmrkanje, bodenje, pušenje, crta, (odnose se i na Kokain i na Krek ). Šmrkanjem se Kokain prah ušmrkava kroz nozdrve i u krvotok se apsorbuje kroz nosno tkivo. Bodenjem se droga unosi direktno u krvotok a time se pojačava njeno dejstvo. Pušenjem se dim unosi u pluća i apsorpcija je brža, gotovo kao kod intravenoznog unošenja. Još jedan od načina je utrljavanje kokaina na sluzokožu. Neki uživaoci kombinuju Kokain ili Krek sa Heroinom, a to se naziva "SPEEDBALL".
Jedan od mehanizma je dejstvo koje Kokain proizvodi na određene strukture duboko u ljudskom mozgu. Naučnici su otkrili neke oblasti u mozgu koje, kada su stimulisane, proizvode osećaj zadovoljstva. Jedan nervni sistem, na koji Kokain, izgleda najjače utiče, nalazi se u oblasti duboko u mozgu i naziva se septalni predeo (area septalis-AS). Nervne ćelije AS obuhvataju region koji se nalazi na unutreašnjoj strani hemisfere i čini ga grupa kod čoveka nedovoljno definisanih jedarnih struktura. Ovim jedrima se pridodaje nucleus accumbens (septi), koje je jedan od glavnih centara zadovoljstva u mozgu. U studijima i eksperimentima na životinjama, sve vrste stimulacije zadovoljstva kao što su hrana, voda, seks i mnoge druge, izazivaju pojačanu aktivnost u NUCLEUS ACCUMBENS..
Kokain u mozgu, u normalnom procesu protoka materije, neurona u sinapsu (Sinapsa je mali prostor između dva neurona, u isto vreme "telefonska linija" komunikacije između dve nervne ćelije) ispušta dopamin, i on se u sinapsi vezuje sa receptorima dopamina na obližnjim neuronima. Pri normalnom procesu, specijalni protein koji se naziva prenosnik dopamina, reciklira dopamin i vraća ga nazad u neuron iz koja je otpušten. Ako je kokain prisutan, vezuje se za prenosnik dopamina i blokira normalni proces reciklaže a to rezultira nagomilavanjem dopamina u sinapsi što doprinosi izazivanju zadovoljstva, i osećaja euforije.Ako je upotreba Kokaina učestala, često se razvija tolerancija. To znači da mozgu, da bi registrovao isti nivo zadovoljstva kao kod prvobitnih uzimanja, treba veća količina i češće unošenje Kokaina.
Skorašnje studije su pokazale da tokom perioda apstinencije od kokaina, samo sećanje na euforiju koju on izaziva ili osećanje raspoloženja sličnog onom koje kokain izaziva potiče neverovatnu želju za ponovnim uzimanjem. Moguć je i prekid apstinencije čak i posle dugih perioda apstinencije.
Koji su efekti koji se javljaju posle kratkog vremena od početka uzimanja kokaina?
Efekti uzimanja kokaina pojavljuju se gotovo odmah posle prvobitnog uzimanja, a posle nekoliko minuta ili sati nestaju. Kada se uzime mala količina (do 100 mg.) uživalac oseća euforiju, energiju, pričljivost, mentalno je budniji, naročito na polju vida, sluha i dodira. Neki korisnici nalaze da im Kokain pomaže da proste fizičke i intelektualne zadatke obave brže i lakše, dok drugi smatraju da je efekat upravo suprotan. Trajanje euforije pod dejstvom kokaina u zavisnosti je od načina uzimanja. Što je apsorpcija brža, to je i osećaj intenzivniji, ali je kraće trajanje prijatnog stanja. Osećaj koji Kokain izaziva prilikom ušmrkavanja dolazi relativno sporo, ali traje 15 - 30 minuta, dok kod pušenja dolazi gotovo momentalno ali traje 5 - 10 minuta. Kratkoročni fiziološki efekti kokaina uključuju suženje krvnih sudova, proširenje zenica, povećanu telesnu temperaturu, brži rad srca i povišen krvni pritisak. Velike količine (nekoliko stotima mg.) povećavaju osećaj kod uživaoca ali takođe mogu mogu dovesti do bizarnog, hirovitog i nasilnog ponašanja. Može doći i do tremora, vrtoglavice, kontrakcije mišića, paranoje ili čak, prilikom ponovnog uzimanja većih količina, do toksične reakcije koja podseća na trovanje amfitaminima. Neki uživaoci kokaina prijavljuju osećanje nemira, iritaciju, anksioznost. U retkim slučajevima može doći do iznenadne smrti prilikom prvog uz imanja Kokaina ili neposredno posle. Smrt uzrokovana Kokainom često završava infarktom srca ili napadima koje prati infarkt disajnih puteva.
Šta se dešava posle dugotrajnijeg uživanja kokaina?
Kokain je droga koja izaziva snažnu zavisnost. Kad jednom proba drogu, individua će teško moći da predvidi ili kontroliše dalju upotrebu. Stimulativni i adiktivni efekti kokaina su prvenstveno rezultat njegove mogućnosti da inhibira resorpciju dopamina u nervne ćelije. Dopamin se ispušta kao deo moždanog nagradnog sistema i uvek je direktno ili indirektno povezan sa adiktivnim osobinama narkotika. Kada je kokain u pitanju uglavnom se razvija prilično visoka tolerancija i mnogi korisnici su izjavili da pokušavaju, ali ne uspevaju da dožive istu količinu zadovoljstva kao pri prvim uzimanjima. Neki uživaoci stalno povećavaju dozu da bi pojačali i produžili euforično stanje.Kao što se razvija tolerancija, uživaoci takođe mogu postati osetljiviji na anestetička i konvulzantna dejstva kokaina bez povećanja doze. Ta pojačana osetljivost može objasniti neke slučajeve smrti do kojih je došlo posle uzimanja relativno malih doza kokaina. . Najčešće komplikacije su kardiovaskulatne prirode, a to su poremećaj srčanog ritma: srčani udar, disajni problemi kao što je bol u grudima, problemi sa disanjem. Neurološki problemi su napadi, udari i glavobolje. Gastrointestinalne komplikacije, kao npr. bolovi u stomaku, mučnina i sl.
Širenje HIV virusa prouzrokovano upotrebom droge može biti rezultat direktnog prenosa virusa putem deljenja zaraženog šprica i ostale opreme za drogiranje. Takođe, majka zaražena HIV virusom prenatalno prenosi virus na dete. to je posebno alarmantno, s obzirom na to da su 60% nosioca virusa žene. Istraživanja takođe pokazuju da uzimanje droge može da poremeti moć pravilnog rasuđivanja i utiče na mere opreza u ponašanju. A to može dovesti do smanjenog opreza prilikom seksa, deljenja inekcije i ostale opreme, kao i do prostitucije i menjanja seksualnih usluga za drogu, od strane oba pola. Hepatitis C se rapidno širi među intravenoznim unosiocima droge. 65-90% te populacije je zaraženo. Trenutno ne postoji vakcina protiv virusa hepatitis C a jedini dostupan tretman je izuzetno skup, često neuspešan a prate ga mnogi neželjeni efekti. Tokom osamdeseti i devedesetih došlo je do povećanja broja ljudi koji su tražili pomoć u odvikavanju od kokaina. Lekari registruju da je zavisnost o kokainu najčešći slučaj zavisnosti kod njihovih pacijenata. Najveći broj ljudi koji traže lečenje puše krek i skloni su upotrebi raznih droga.
Trenutno ne postoji lek koji leči isključivo kokainsku zavisnost. Zbog toga se insistira na identifikaciji i testiranju novih lekova za lečenje kokainske zavisnosti. Istražuje se nekoliko novih komponenti da bi se utvedila njihova sigurnost i efikasnost u lečenju kokainske zavisnosti. Jedan od lekova koji najviše obećava zove se selegelin. On je 1999. godine ušao u treću fazu ispitivanja. Ta faza podrazumeva procenu 2 nova načina uzimanja tog leka: transdermalni zavoj i pilule sa produženim dejstvom, da bise utvrdilo koji je najdelotvorniji. Disulfiram (Tetidis®, Antabuse®), lek koji se koristio za lečenje alkoholizma pokazao se u kliničkim ispitivanjima kao efikasan u smanjenju zavisnosti o kokainu. Zbog toga što prilikom odvikavanja od kokaina dolazi do promene raspoloženja u ranoj fazi apstinencije, pokazalo se da su neki antidepresivi od prilične koristi. Kao dodatak rešavanju problema zavisnosti, razvijaju se medicinski tretmani koji bi pomagali u slučajevima prekomernih uzimanja kokaina koje dovodi do mnogih slučajeva smrti svake godine.
Ekstazi
http://www.zzzzu.org.yu/pill_tee.jpg
ULIČNA IMENA
eks, esktaza, ekser, X, golubica, vesela tableta, Adam
IZGLED
U upotrebu dolazi u obliku tableta različitih oblika, veličina i boja, često sa crtežima na njima (voće, ptica, zec).
PORIJEKLO
Pod pojmom ekstazi svrstano je više različitih hemijskih spojeva identičnog djelovanja: amfedoksamin ili MDA (3,4-metilendioksifenilizopropilamin), zatim MMDA (3-metoksi-4,5-metilendioksi-fenil-izopropilamin), te MDMA (3,4-metilen dioksimetamfetamin). Svi spojevi se dobijaju sintetski. Često se mešaju sa drugim supstancama na putu do krajnjeg korisnika. Tako je i sadržaj tableta koje se kupuju na ulici izuzetno nepouzdan i obično sadrži druge psihoaktivne supstance kao što su: kofein, efedrin, amfetamin isl.
NAČIN UPOTREBE
Uzima se gutanjem. Delovanje počinje nakon 15-20 minuta od trenutka upotrebe i ukupno traje tri do šest sati.
EFEKTI
Svrstava se i u grupu stimulansa i u grupu halucinogena. Delovanje ostvaruje pojačavanjem delovanja nekih normalno prisutnih supstanci u mozgu (pojačano oslobađanje serotonina). Početak delovanja, “coming up”, korisnici osete kao zatezanje vilica, znojenje, sušenje usta, podrhtavanje i ubrzan rad srca. Krvni pritisak raste, kao i telesna temperatura. Može se javiti i mučnina. Dolazi do povećanja budnosti i energije, kao i potiskivanja žeđi, umora i sna. Javlja se živahnost i raste osećaj bliskosti sa drugom osobom ili okruženjem. Zvukovi, boje i emocije izgledaju i doživljavaju se intenzivnije. Visoke doze ove droge dovode do slabije koordinacija udova i brzo micanje zenica poznato pod nazivom nystagmus. Mogu se javiti i glavobolja, kao i bezrazložna agresivnost koju je teško obuzdati. Pod uticajem ekstazija moguće je plesati satima. Ovo povećanje fizičke aktivnosti, uz rast telesne temperature koji prati uzimanje ove droge, nosi opasnost od prekomernog gubitka telesne tečnosti i pregrejavanja. Prestankom delovanja javlja se osjećaj umora i depresije koji može potrajati satima. Korištenje ekstazija dovodi do razvoja tolerancije, umerene fizičke i psihičke zavisnosti. Javljaju se konfuzija, stalni strahovi i depresivna stanja. Mogu se javiti slušne i vidne halucinacije, a u najgorim slučajevima paranoidna psihoza, teško psihijatrijsko oboljenje.
NAJČEŠĆI ZNACI RASPOZNAVANJA AKUTNOG KORIŠĆENJA
odsustvo umora (dugotrajno plesanje), komunikativnost, glasan govor, široke zjenice, žeđ
NAJČEŠĆI ZNACI RASPOZNAVANJA HRONIČNOG KORIŠĆENJA
Promene na nivou mentalnog funkcionisanja i poremećaji ličnosti
------------------------
http://www.znanje.org/i/i20/00iv09/00iv0923/por/extazy2.jpg
Ekstazi je amfetaminska droga, psiho-aktivnog dejstva (menja stanje svesti),halucinogenog tipa (izaziva halucinacije). Po strukturi je 3-4 metilen-dioksi-metamfetamin (MDMA). Kao sve amfetaminske droge, ostecuje mozdanu funkciju. na ulici se prodaje pod imenom Adam, golubica (dove, eng.golubica), u obliku tableta bele ili svetlo plave boje, cesto sa slikom golubice u poletu.
Ekstazi se uzima uglavnom u nocnim klubovima i na tzv. "rejv" zurkama (zato ga neki svrstavaju u "klupske droge" - club drugs). Kao i ostali amfetamini, potpuno suzbija zamor i osecaj umora, tako da uzivaoci igraju satima bez prestanka u, za normalne ljude, sumanutom ritmu. Obzirom da je potrebno nesto vise vremena za pocetak njegovog destva (30 do 60 minuta), posetioci rejv mesta ne moraju ih imati kod sebe (vazno obavestenje za organe javnog reda i mira).
Posljedice:
Dugotrajno uzimanje ekstazija dovodi do trajnog ostesenja mozga, na nivou na kome dve nervne celije komuniciraju (sinapsa). Znatno ostecuje glasnika koji se zove serotonin, a predstavlja jednog od glavnih modulatora kada je u pitanju agresivnost, raspolozenje, san, seksualno ponasanje i osetljivost na bol. Snizenje efekta serotonina vidljivo je pogotovu u sferi sekcualnog ponasanja, kada postoji jako izrazena zelja, ali je sam ucinak slab. Nesanica, asocijalno ponasanje i povisena agresivnost kod osoba koje koriste ekstazi su takode posledice ostecenja serotoninskog sistema. Jos uvek se ne zna da li sam MDMA izazive promene na plodu, ali preterana aktivnost neodgovornih majki, promene u krvnom pritisku i ubrzani rad srca, zasigurno mogu dovesti do spontanog pobacaja.
Весели пламичак
03-04-08, 06:44
Preuzeto sa www.vutra.org
Magicne gljive ili pecurke (pažljivo)
Najpoznatije su u Meksiku i Gvatemali, pa kod skoro svih naroda od Indije, Evrope, Sibira, Egipta do Juzne Amerike! Od svih pecurki najpoznatija je ,,Muhara"-Amanita muscaria, (za koju se kaze da je ,,drvo zivota" iz Biblije) i sada vrlo popularna pecurka Psilocybe cubensis ili Stropharia cubensis.
Ova cuvena pecurka raste u baljegama od krava, tako da svi oni koji hoce da probaju ,,magicne pecurke", pogotovu u Crnoj Gori i Srbiji, neka prosetaju po pasnjaka, i malo bolje zagledaju ,,kravlje palacinke", ili na gomili dje se djubre skuplja za ,,gnojenje’‘ njiva, mogu uvijek da ,,pozanju" solidnu dozu sveze ,,Psilocybe"!Ali kao sto smo upozorili na pocetku ovog sajta, i vise puta u nastavku, NIKADA nemojte da berete pecurke sami, jer one su jako slicne otrovnim pecurkama, i svaka mala greska moze da vas kosta zivota!!
Od otrovnih pecurki se umire tri dana, povracate krv, padate nonstop u delirijumu, mucite se na najvecim mukama i umrete zbog svoje gluposti!!
pecurke
gljive
Zato samo sa iskusnim biologom specijalizovanim za ,,mikologiju''-nauku o pecurkama, beretie pecurke!!! Najpametnije je da pecurke kupite u radnji koje su specijalizovane za ,,magicne pecurke'', a njih imate u Holandiji, Danskoj, Austriji, Nemackoj, Kanadi!!
Pecurke se obicno kupuju osusene, vecinom po tri grama, a to je dovoljna doza za dvije osobe!! Pojedini mikolozi smatraju da je u Indiji krava ,,sveta'' bas zbog toga sto u njenim baljegama raste ta vrsta magicne pecurke!! Pecurke se jedu uvijek na prazan zeludac! Vidite, dragi zemljaci, ne treba da sanjate Meksiko i Holandiju, pred vasim nosom ,,u kravljim baljegama" imate citav svijet magije!
U juznu Ameriku magicne pecurke su poznate hiljadama godina kao kontakt sa drugim magicnim svijetom, a takodje u Evropi (pogotovu u Srbiji -Vinca, Lepenski vir, i Crnoj Gori-predeo od Morace do Vasojevica, ) nasi predci imali su veliko iskustvo sa magicnim pecurkama, ali nazalost religija, inkvizicija i ludi politicari, pogotovu komunisti, unistili su skoro sve podatke o tome.
U Crnoj Gori su ostala samo maglovita sjecanja na ,,vjestice" i ,,zduvace"! Bilo je i novijih slucajeva ,,magije" kada je jedan lovac na Komovima zanocijo pored vatre u sumi. Vjerovatno da je probao pecurke, (ili jeo ovsjeni hleb sa ,,kukoljem'') a potrefijo neku ,,halucinogenu", i citavu noc do u zoru dozivljavao najcudnije vizije koje je pripisao ,,djavolima i vanzemaljcima"!
Crnogorski predjeli su vrlo bogati sa svim vrstama magicnih biljaka, pecurki i trava! Inace pleme Vasojevica je uvijek vjerovalo u ,,vjestice, vampijere i zduvace"! (Nazalost, to isto junacko pleme, sada vjeruje fanaticno u najopasnijega vampijera sa Dedinja, komunjaru Milosevica, koji je prvi put u Istoriji Srpstva, osramotijo, ponizijo, doveo do prosjackog stapa deset milijona Srba, a srecom sada je ,,Zloba’‘ u zatvoru u Hagu)!
Ipak ,,magija" i tajne skole alhemije postoje jos u Crnoj Gori! Mi smo zivi svjedoci te skoro zaboravljene vjekovne tradicije novog misljenja i zdravih prirodnih eksperimenata! Navedena psihodelicna sredstva dijele se u vise faktora:-halucinogena, umnoprosirujuca, psihodelicna, psihotropska, enteogena, itd. Izraz ,,enteogen" znaci:-probuditi boga u sebi! Svako ljudsko bice ima bozanske elemente u sebi.
Religije su odavno pokusale (i uspjele) da zabrane individualni duhovni kontakt covjeka sa svojom dusom, nametnule su svestenike, mule, biskupe, pape, ajatole i politicare da nam oni prodaju za dobre pare ,,mjesto u raju"! Zabranili su prirodne religije, koje nijesu imale krvave vjerske dogme, nego samo kontakt sa prirodom, kosmosom, harmonijom sa svojom dusom i svim prirodnim elementima oko sebe.
Mi ce mo u toku pisanja koristiti najlakse izraze ,,halucinogen" i ,,psihodelican", a u stvari mislimo na pravi izraz ,,enteogen"! Drugi izraz je ,,psihonaut", a to znaci -onaj koji putuje u svojoj dusi, onaj koji pazljivo preko experimenata upoznaje najdublje misli svoje duse! DMT-spiritualni molekul ! DMT-hemijska skracenica za ,,nn-dimethyltryptamine", koji sadrze vise zivih organizama. DMT je sintetiziran prvi put 1931 god. od hemicara Manske iz dvije biljke: ,,Mimosa hostilis'' i ,,Piptadenia peregrina''.
DMT se nalazi kako u biljkama, takodje i u pecurkama i zabama. Prema najnovijim istrazivanjima americkog naucnika-psihijatra, Rick Strassman, ovaj molekul DMT je kljuc koji otvara vrata za izvanredne dozivljaje, izlaske iz tijela i UFO-otmice, itd! On je krajem 1998.god. vrsio ispitivanja na psihodelicno dejstvo DMT.
Naravno da se susreo sa ogromnim teskocama, jer bas ta najvaznija substanca stajala je na listi zabranjenih sredstava u USA! Svaki covjek ima u svom organizmu DMT, isto kao u mnogim biljkama, a DMT je jako halucinogeno sredstvo! To je jedina substanca koja je zakonski zabranjena a svako ljudsko bice je ima.
Znaci, svi smo u sudaru sa zakonom! Vjerujem kad bi religije i politicari mogli i to malo srecne substance-DMT, iscijedili bi iz nas!!
Strassman je uspijo da savlada sve zakonske i policijske barijere, i strucno uspijo da zavrsi ispitivanje sa DMT. Interesovanje za ovaj molekul, pocelo prije desetak godina od cuvenog americkog pisca i naucnika Terence McKenna, koji je istrazivao reakcije ,,ayahuasca’‘-najpoznatijeg juznoamerickog halucinogenog napitka. Ovaj napitak se pravi od dvije vrste biljaka, prvo od puzavice ,,Banisteriopsis cappi", koja sadrzi 5-NEO-DMT, i druge biljke ,,Psychotria viridis", koja sadrazi ,,harmala alkaloiden".
Ovo magicno pice ne moze da se pravi samo od jedne biljke, mora uvijek sa obadvije napomenute, jer hemijska reakcija nastaje sa kombinacijom DMT i harmalom. Kako su Indijanci saznali da ih treba kombinovati, do danas je ostala tajna! Ayahuaska je poznata u Juznu Ameriku hiljadama godina. Koristi se za vise namena, kao spiritualno sredstvo za vidovitost-telepatiju, medicinu, za astralna putovanja, i dusevna opustanja.
A sto je najinteresantnije i najzagonetnije, McKenna tvrdi (kao i mi ,,yugo-psihonauti’‘, koji smo par puta probali taj napitak), da ayahusca vodi dusu u neku vrstu laboratorije, gdje nam neka cudna nepoznata bica daju informacije i znanje o zivotnim pitanjima! Slicno misljenje ima i shvajcarski antropolog Jeremy Narby, koji misli da se ona ,,intelegentna bica’‘ koja se pojave prilikom ,,tripa’‘, da su to bica iz nasih molekula! Ustvari nepoznati svijet iz naseg mikro svijeta!!!
On smatra da je nasa DNA intelegentna, i da samo sa uzimanjem ayahuasce i aktiviranjem DMT, mozemo stupiti u kontakt sa tim mikro svijetom! Narby je experimentisao u laboratoriji sa nekoliko kolega, McKenna direktno u dzungli Amazone sa indijanskim ,,samanima’‘, i obadvojica su imali iste vizije, kao i indijanski samani!
Strassman je dosao do zakljucka na kraju istrazivanja, da DMT otvara vrata ka drugim tajenstvenim i nepoznatim svjetovima i dimenzijama. DMT se nalazi u nasem mozgu u zlezdi izmedju dvije polovine mozga, tkz. ,,krvnim barijerama’‘, i sluzi za filtriranje krvi, prije nego se smjesti u nasem mozgu, i kroz taj prces lucenja te tecnosti iz zlezda, stvara se ,,spiritualni molekul’‘, koji je poznat u mnogo kultura, kao ,,trece oko’‘ ili ,,tron duse’‘!
Ova zlezda razvija se u tkivu od futusa za sedam nedelja ili 49 dana, a to je vrijeme za reinkarnaciju prema budistickom ucenju, u njihovoj knizi ,,Tibetanska knjiga mrtvih’‘ i u egiptaskoj ,,Knjiga mrtvih’‘. U experimentima sa DMT, vecina ucesnika dozivljava realnu ,,klinicku smrt-izlazenje iz tijela’‘ i susrete sa ,,UFO i kidnapovanje’‘!
Taj osjecaj je tako stvaran,...realan,.da mozemo sa sigurnoscu tvrditi da vecina onih koji tvrde da su ,,bili oteti od UFO’‘, treba im vjerovati, jer tom ubjedjenju doprinosi reakcija DMT u mozgu! Ta reakcija u mozgu, nije fantazija, san, nego se desava stvarno, realno, tako da je nemoguce objasniti onima koji to nijesu iskusili! Jedna realnost, gdje se vizualne slike, ponekada i muzika i glasovi, i intelegentno bice koje sa nama razgovara, i bezvremensko stanje izgledaju realni kao svakodnevni zivot!
Strassman je sa njegovim istrazivanjem dosao do vrata ,,novih spiritualnih dimenzija’‘, i sa zagonetkom,..da DMT imaju ne samo ljudi i biljke nego i zivotinje! I ostavio nam ogroman zadatak da se pitamo,....odakle smo, ko smo, sta je cilj naseg zivota i smrti, i sa nadom da ce se proucavanje u spiritualnom pravcu razvijati vise i dalje, sa nadom da budemo srecniji!
Po pitanju ove materije, procitajte knjigu od pisca Rick Strassman, DMT: The Spirit Molecule. (Izdavac:Park Street Press, 2001). I publikacije od Jeremy Narby, The Cosmic Serpent. SVE NAJVAZNIJE KNJIGE (na srpskom, engelskom, holandskom i nemackom jeziku) i casopisi u vezi svih ,,droga''! Posto nijesmo u mogucnosti da navedemo nazive pecurki, biljki i kaktusa na srpskom jeziku, navesti ce mo samo latinske nazive.
Svi oni koji zele da se upoznaju sa prvenstveno literaturom ili da probaju pecurke, biljke i kaktuse, evo nekoliko naziva knjiga koje se mogu kupiti u svim knjizarama, naruciti mozete takodje preko knjizara ili Interneta, jer skoro sva vaznija literatura dolazi iz USA i Njemacke! Na srpskom jeziku imate kratku knjigu o pecurkama (izdata u Beogradu, 1992.god.) od Rikardo Maca ,,Kako da raspoznajete pecurke-jestive gljive i njihovi otrovni dvojnici"! Solidna i vrlo informativna knjiga sa jasnim fotografijama u boji, koja sadrzi cetiri fotografije ,,halucinogenih pecurki": ,,Viticarka-(Stropharia melasperma); ,,Ruzicasta slemovka-(Mycena pura); ,,Muhara-(Amanita muscaria); ,,Sumporaca-(Hypholoma fascicularte); i jedna vrlo popularna jestiva, (koja je ravna piluli za potenciju ,,Viagra"),,Bela gomoljaca ili Beli tartuf-(Tuber magnatum)!
Dokazano je medicinski da ova pecurka djeluje na potenciju! Pravi spas za one koji nemaju mogucnosti da kupuju viagru, a ne skodi za srce ili druge organe! Crnogorska godisnjak ,,Mycologia Montenegrina'', takodje sadrzi puno osnovnih informacija o citavom razvoju mikoloskog drustva u bivsoj Yugoslaviji. Nedavno smo uspjeli dobaviti u jednoj slovenackoj antikvarnici u Radovljici : ( http://www.gerola.com) knjigu od cuvenog americkog (hrvatskog porijekla) naucnika Andrije Puharicha knjigu ,,Sveta gljiva'' na hrvacko-srpskom jeziku! U toj knjizi Puharich opisuje svoja istraživanja gljive muhare (Amanita muscaria, eng. fly agaric). Puharich je proučavao istoriju korišcenja muhare u raznim civilizacijama, ali je i sam sudjelovao u eksperimentima s psihoaktivnom muharom.
Doduse, citajuci ovu knjigu, smatramo da ima puno nedostataka po pitanju jasnijih informacija u vezi eksperimenata i uopste poznavanja halucinogenih pecurki!! Moguce je, da zbog toga sto je knjiga pisana 1959 god. da u ono vrijeme nije bilo puno jasnijih informacija o toj temi, i da je Puharich probao vrlo slabu ,,Muharu'', u maloj kolicini, (kao sto i sam navodi) jer mi smo par puta probali ,,Muharu'', (sest komada odjednom), i trip je bio jako solidan!!
Ova knjiga se moze dobaviti i u Beogradu, u : knjizara-antikvarnica TINEA nalazi se u ul. Nikole Spasica 3, lok.1 (tel. 011 620 024, radno vreme: od 11.00 do 19.00 casova). Takodje ista knjiga se moze dobaviti na engleskom jeziku. (pogledajte deo za englesku literaturu.) Najednostavnije knjige o svim vrstama pecurki, (enciklopedije) na holandskom jeziku sa fotografijama u boji i jasnim tekstom su "Paddestoelen Encyclopedie"-od Gerrit J. Keizer, koja sadrzi preko 700 fotografija u boji i cak 19 fotografija halucinogenih pecurki u Evropi.
Ovu vrlo vaznu knjigu mozete kupiti u skoro svim robnim kucama i knjizarama, po cijeni od nepunih 15 guldena. Druga knjiga je ,,Godenspijs of duivelsbrood-Op het spoor van de vligenzwam" od pisca Ton Lemare. Ova knjiga je specijalizovana za halucinogene pecurke, posebno za ,,Amanita Muscaria", (na srpskom jeziku "Muhara", obicno su svima poznate iz bajki sa patuljcima). Takodje je vrlo vazna knjiga za ,,yugo-holandjane" od- Gerben Hellinga & Hans Plomp-"Uit je bol"-geheel herziene, od 239 strana, predstavlja kratku i jasnu istoriju najvaznijih halucinogenih biljaka, trava, hasisa i marihuane, svih hemijskih (sintetickih) droga i naravno pecurki!
Svaki ljubitelj halucinogenih sredstava, roditelj, kucni ljekar, sudija, policajac, skolski nastavnik, naucnik, psiholog i psihijatar, pop, svestenik i hodza, trebao bi da ima ovu knjigu! Druga takodje vazna knjiga na holandskom jeziku je od grupe pisaca: Bogers, Hans, S.Snelders en H.Plomp-"De psychedelische Revolutie, Geschiedenis van, en recente ontwikkelingen in het onderzoek naar veranderde bewustzijnsstaten", izdavac: Amsterdam, Bres 1994.
Momentalno je u prodaji jedna vrlo informativna i sazeta knjiga "Paddo’s, onze kleine broeders" koja kosta samo 7 guldena. Mozete je dobiti ili naruciti u svim knjizarama. Decembra 2001 god. prevedena je nemacka sa nemackog na holandski jezik jako popularna kniga ,,Psychoaktieve planten, paddestoelen en dieren'' od Andreas Alberts i Peter Mullen, to je ,,biser'' knjiga po kratkim i jasnim informacijama po pitanju 115 psihoaktivnih biljaka, kaktusa i zivotinja! Knjiga ima 270 strana i 115 jasnih slika u boji!
Cena je oko 50 Hfl. ! Od listova na holandskom jeziku o pecurkama, i svim vrstama halucinogenih biljaka, trava, kaktusa i hemijskih preparata, imate tromjesecni casopis: "PAN.-Pschycho Actief Netwerk, Postbus 3296 1001 BV Amsterdam, (tel:020-6278510). E-mail: opstandl@xs4all.nl Ali i ovaj casopis je prestao da izlazi, ali mozete naruciti deset vec izaslih brojeva, koji sadrze puno interesantnih stvari! Drugi najvazniji list je ,,Highlife", (na holandskom ili engleskom jeziku,) specijalizovan za marihuanu i hasis, a takodje redovno pisu o halucinogenim pecurkama, biljkama, i o najnovijim izdanjima knjiga po tom pitanju i ostalim juristickim i drustvenim problemima u vezi raznih droga!
U ovom zaista informativnom listu, mozete naci SVE informacije za kucno gajenje marihuane, adrese SVIH smartshops, coffeeshops, i cannabis hotels u Amsterdamu i Holandiji. Ovaj list izlazi dvomjesecno u luksuznoj opremi. Cijena je samo 5 Hfl. Moze se naruciti direktno na adresu: Highlife, Postbus 362, 5460 AJ Veghel, Nederland, i na telefon: 0161-459589, ili na E-mail: deredactie@highlife.nl ili direktno pogledajte na Internetu na: highlife@betapress.audax.nl
Momentalno je izasla najnovija kompletna knjiga "Alles over Paddo’s" od Arno Adelars, izdavac:Prometheus, Amsterdam. Cijena: 28 Hfl. To je pravi "specijalitet" za sve one koji trebaju da znaju osnovne podatke o istoriji, koriscenju, gajenju (kod kuce), i eksperimentisanju sa magicnim pecurkama.
Po pitanju zakona u vezi svih droga u Holadiji imate dvije dobre knjige: DRUGS-de wet en de politie od Jos Breukers, i knjiga sa dobrim informacijama o koriscenju svih ,,droga'': Plant-aardige DRUGS, Planten brengen mensen in een roes, od Thijs Caspers! Na njemackom jeziku imate vise knjiga, pocnimo od jednostavnih kao od Dr. Mirko Svrcek imate knjigu "Der grose Pilzfuhrer" sa (451) fotografijama u boji svih srednjoevropskih pecurki, jestivih, otrovnih, smrtonosnih i nekoliko halucinogenih!
Od casopisa (dvojezicni list na njemackom i engleskom jeziku) imate "INTEGRATION-Zeitschrift fur geistbewegende Planzen und Kultur".To je vrlo specijalni list sa 80 strana, sa strucnim i vrlo jasnim tekstovima, pisan i analiziran od najboljih strucnjaka svijeta! Svi oni koji zele znati vise o magicnom svijetu halucinogenih sredstava, trebaju da kupe ili da se pretplate na ovaj list, na adresu: Herman de Vries, Eschenau 29, 97478 Knetzgau, Deutschland (Tel: 0049-9527404), inace, gospodin De Vries je holandjanin porijeklom.)
Nazalost, ovaj casopis je prestao da izlazi, ali mozete naruciti sest proslih brojeva koji sadrze dragocjene informacije o ,,umno prosiravajucim sredstvima''! Momentalno smo dobavili sedam novih knjiga na njemackom jeziku, koje su pravi specijalitet za svakog ,,psihonauta'', a posebno isticemo da je knjiga: Psychoaktive Pflanzen, Pilze und Tiere, od pisaca Andreas Alberts i Peter Mullen ,,biser'' knjiga po pitanju svih psihoaktivnih sredstava.
Knjiga ima 270 strana, i 115 strana jasnih slika u boji, svega shto je ,,psihoaktivno'', tako da je ova zaista grandiozna knjiga, bila prijatno iznenadjenje cak i za nas iskusne ,,psihonaute''!
Sa zadovoljstvom, preporucujemo vam ovu grandioznu knjigu! Sledece navedene knjige na njemackom jeziku, takodje su vrlo vazne za sve one koji se bave proucavanjem magicnog svijeta! ,,Drogen-und Sucht-Lexikon'' od Dr.Bernhard van Treeck ,,Lexikon der psychoaktiven Substanzen'' od Richard Rudgley ,,Psychedelischer neo-shamanismus'' od Jim De Korne ,,Psychoaktive Pflanzen'' od Dr.Jorg Conradi ,,Johaneskraut, Kava-Kava & Co'' od Gerti Samuel.
Od srca vam preporucujemo najnoviju knjigu-enciklopediju na nemackom jeziku: Enciklopadie der psychoaktiven Pflanzen, Botanik, Ethnopharmakologie und Anwendungen. Od Christian Ratsch, (cena-197,99 DM), grandiozna knjiga sa 941 strana, (sa slikama u boji svih ,,droga'' za koje covjecanstvo zna), koja sadrzi ogromne informacije od svega sto je psihaktivno na zemaljskoj kugli, to je prava ,,biblija'' za sve naucnike, amatere i sve one koji zele da nesto vise saznaju o najvecim tajnama prirode!!
Na nemackom sajtu http://www.zauberpilz.com/start.htm u odeljku ,,bucher'( knjige) imate komplet poznatu knjigu sa ilustracijama o svim ,,drogama'' ,,HALLUCINOGENIC PLANTS'' od Richard Evans Schultes od 150 strana, koju mozete slobodno skinuti sa sajta! Na engleskom jeziku imate najvise literature o svim drogama a posebno o pecurkama i biljkama.
Navazniji naucnik o pecurkama bio je-bankarski direktor R. G. Wasson, i njegova ruska supruga V.P. Valentina Wasson. Nazalost njihove naucne knjige su stampane u vrlo malom broju, i sada se rijetko mogu naci, ev.kod "antikvara" ili u privatnim kolekcijama, a cijene po jednoj knjizi krecu se do 5.000 $!
Najvaznija knjiga od njega je "Soma. Divine Mushroom of Immortality" izdavac: New York:Brace Jovanovich, i "Mushrooms, Russia and History"-(dva dela), izdavac: 1957, New York-Pantheon. Wasson je prvi ,,bijelac’‘ koji je prisustvovao ritualu i obelodanijo koriscenje magicnih pecurki citavom svijetu! Naime, njegov clanak ,,Seeking the magic mushrooms’‘od 16 stranica u americkom casopisu ,,LIFE’‘, od 13 maja 1957 godine, izazvao je pravu senzaciju, jer od tada je nastalo interesovanje za magicne pecurke! On je bio prvi bijelac, koji je imao cast, da u meksikanskom selu kod indijanske ,,curandere’‘ (vraca) Marije Sabine, proba magicne pecurke!
Taj revolucionarni clanak, sa fotografijama i i crtezima magicnih pecurki u boji, mozete jos uvek naci na Internetu na :http://www.imaginaria.org/wasson/life.htm Povodom ovog clanka gore, i zbog Wassonovih ogromnih zasluga za proucavanje pecurki, grupa cuvenih naucnika kao A.Hofmann, T.Mc Kenna i jos puno ostalih naucnika, napisali su naucnu biografiju o Wassonu pod naslovom: ,,The Sacred Mushroom Seeker''-Tributes to R.Gordon Wasson! Knjiga je jako interesantna sa puno fotografija i naucnih radova, kosta oko 50 US$.
Sledeca jako interesantna knjiga po pitanju istrazivanja od cega je pravljena ,,soma'', je knjiga: ,,Soma: The Divine Hallucinogen, David L.Spess & David Spess. Kosta 80 Hfl. Svaki "psihonaut" treba da ima do sada najbolju knjigu "Plants of The Gods" (takodje i na holandskom), od cuvenog naucnika Albert Hofmann (tvorac LSD) i Richard Evans Schultes. U ovom remek-delu (u koloru) opisane su 91 vrsta halucinogenih biljki, kaktusa i pecurki, a 14 vrsta posebno u detalje!
Najopsirnija i najstrucnije obradjena knjiga-(enciklopedija) sa naslovom "PHARMACOTHEON" od naucnika- Jonathan Ott, koju mozete naruciti kod svih knjizara ili u Amsterdamu na adresu:The Head Shop, Kloveniersburgwal 39, Amsterdam, (Tel:020-6249061), ova knjiga je dosada najopsirnije naucno djelo o svim vrstama halucinogenih biljaka, trava, pecurki, kaktusa i hemijskih droga. Pravi specijalitet!! Uskoro izlazi i drugi deo ,,Pharmacotheon"!
Od ostalih naucnika najvazniji je: T. Mc Kenna-"Food of the Gods: lthe Search for the Original Tree of Knowledge, a radical history of plants, drugs, and human evolution"-izdavac:1992, New York, Bantam. U ovoj grandioznoj knjizi stoje i fotografije najstarijih kristalnih pecurki koje su iskopane u Srbiji-Vinci! Prema Mc Kenna, covjek i psihodjelicne pecurke su preko evolucije ubedljivo povezani jedni sa drugim.
On sugerise da je brzi razvitak covjecijeg mozga razvijen zahvaljujuci tome sto su prvi ,,covjekoliki" jeli psihodjelicne pecurke! Ova vazna knjiga je konacno prevedena na holandskom, pod naslovom ,,Voedsel der Goden", uitgave: Etheon ISBN, cijena: Fl. 45.
Od istog pisca treba procitati i ,,Tru halucinations'', u kojoj opisuje traganje za psihoaktivnim biljkama kod Indijanaca u dzungli Amazone! Cijena: 60Hfl. Momentalno je izasla takodje jedinstvena knjiga sa nekoliko stotina fotografija u boji, "Psilocybin Mushrooms of the World" od cuvenog americkog naucnika Paul Stamets! Cak u ovoj zaista naucnoj knjizi stoji i srpska (vrlo jaka) magicna pecurka"Psilocybe serbica"!!
Jako interesantna knjiga sa puno ekstremnih teorija i hipoteza je: J.M.Allegro-"The Sacred Mushroom and the Cross", izdavac: Hodder&Stoughton, London. O istrazivanju Muhare pecurke, preporucujemo vam takodje knjigu od Puharich, Andrija. THE SACRED MUSHROOM. KEY TO THE DOOR OF ETERNITY. New York: Doubleday & Company, Inc., 1959. ($US 45.)
Takodje treba napomenuti da su cuveni pisci kao Aldous Huxley - (,,Island" roman u kojem opisuje koriscenje halucinogenih pecurki), i njegova najcuvenija knjiga ,, The Doors of Perception & Heaven and Hell’‘, koja je prevedena na Srpskom jeziku kod izdavaca ,,Esotheria’‘ u Beogradu-,,Vrata percepcije-raj i pakao", www.esotheria.co.yu), u ovoj vrlo interesantnoj knjizi, Huxley opisuje, koriscenje kaktusa Peyotl! Takodje i pisac A. Ginsberg- "The Yage Letters", koji opisuje koriscenje kaktusa "Peyotl"-(latinski naziv-Lophophora williamsii).
Ovaj kaktus (osusen u parcicima) moze takodje da se kupi u Holandiji , pod imenom "Peyote". Takodje se prodaje i kao mlad, i treba da se gaji najmanje pet godina da bi bio zreo za konzumiranje. Takodje mozete kupiti i kaktus "San Pedro",-latinski-"Trichocereus pachanoi". Jos nekoliko vrlo vaznih kompletnih knjiga-enciklopedija treba da ima svaki ,,psihonaut", a to su: ,,Pihkal - a chemical love story", i ,,Tihkal - the continuation", od poznatog americkog naucnog para Aleksander i Ann Shulgin!
Oni su u ove dvije grandiozne knjige strucno opisali licne eksperimente sa svim vrstama prirodnih i sintetickih droga! Od cuvenog pisca i arheologa Paul Devereux -,,The long Trip, a prehistory of psychedelica", opsirna knjiga, jasno pisana sa velikim izvorom informacija po pitanju nastanka psihodelike. Momentalno je izasla iz stampe najnovija knjiga-enciklopedija od etnobiologa i antropologa Richard Rudgley-,,The Encyclopaedia of Psychoactive Substances", koja sadrzi ispitivanja i istoriju svih halucinogenih sredstava.
Po pitanju praha od ,,zombija'' i psihoaktivnih riba, zaba i ostalog, obavezno procitajte knjigu ,,The Serpent and The Rainbow'' od naucnika Wade Davis. Cena: 30 US$. Knjiga od Peter Stafford ,,Psychodelics Encyclopedia'' takodje je vazna za sve ,,psihonaute"! Cijena: 80 Hfl. Knjiga ,,The magical and rituals use of HERBS’ od Richard Alan Miller, opisuje kratko i jasno, najvaznije halucinogene biljke i pecurke!
Znaci, da svi oni koji imaju namjeru da probaju neku vrstu prirodne magicne ,,droge", trebalo bi da prvo procitaju bar jednu od ovih napomenutih knjiga, jer koriscenje ovih navedenih sredstava nije za zabavu i dokolicu, to je najstarija nauka i ,,religija" na svijetu!
Весели пламичак
03-04-08, 06:45
http://www.vutra.org/images/_spanska.gif
Весели пламичак
03-04-08, 06:48
Sa istog saita kao i malopre...
PSIHODELICNE ZABE
Od svih zaba najpoznatije su (zbog halucinogenog dejstva) ,,Bufo's'', a njih ima oko 200 vrsta. Evo nekoliko najpoznatijih sorti: Bufo marinus-(takodje poznata kao i Bufo aqua), Bufo vulgarus, Bufo arenarum, Bufo valliceps, Bufo blombergi, Bufo quercicus, Bufo asper, Bufo fowerii, i Bufo formosus. Ove vrste zaba poznate su hiljadama godina u magicnim ritualima p.n.e. pogotovu kod indijanaca srednje i juzne Amerike. Na grnacariji i hramovima od Olmeka, Azteka i Maya, nalazimo redovno crteze sa Bufo zabama.U Kini je zaba Bufo poznata vec 4.000 god, p.n.e! U Australiji, ,, Bufo marinus'' zaba, zove se ,,CANE TOAD’‘-(doslovno prevedeno znaci: zaba secerne trske) .
Ova zaba je uvezena iz USA, za unistenje inskekata kod secerne trske, nazalost, taj plan je propao u Australiji, a zabe se oplodile tako puno, da su cak skoro i postale prava smetnja. Poneko drzi ovu zabu kao kucnog ljubimca! Ova zaba nema prirodnih neprijatelja osim (ljudi) i jedne vrste varana, koji sa apetitom jede ovu vrstu! Dok u USA, ova zaba je od ogromne vaznosti za secernu trsku pogotovu, jer dnevno unistavaju veliku kolicinu insekata stetocina, i one ustede oko milijardu dolara godisnje stete na secernoj trsci!
Bufo marinus ima u zlijezdama na vratu jednu otrovnu tecnost ,,bufotenine", koju luci kada je u opasnosti, a ta tecnost ako se osusi i pusi, ima veliko halucinogeno dejstvo na covjeka. Naime, one ,,kraste'' po kozi, pogotovu naduvane zlezde iza vrata od ove zabe, ustvari je substanca ,,bufotenine''! U Peru, pojedina plemena Indijanaca ,,lizu'' zabe ,,Phyllobates i ,,Dendrobates'' a pleme Matses ,,Phyllo medusa bicolor'', a sa tragicnim posledicama! Indijanci, pogotovu Maya koristili su ,,halucinogenu supstancu’‘u svojim magicnim ritualima.
Pojedini ljudi olizu ledja od zabe, i tako ,,tripuju’, ili pazljivo iscijede iz njenih zlezda na vratu tu tecnost na staklu, osuse dok se kristalizuje i puse! UPOZORENJE: Bufotenine od bilo koje zabe, ne treba uzimati oralno, jer to dovodi do trovanja u tijelu-zato samo pusite kristale, to je najbolje i najsigurnije!! Bufotenine je prvi put izoliran 1893 god. od koze zabe ,,Bufo alavarius''.
Godine 1920, hemicar H.Handovsky izolirao je iz pecurke Amanita muskaria, takodje bufotenin! Za solidno dejstvo, dovoljno je da ispusite najvise 16 mlg. Godine 1956, eksperimentisano je sa bufeteninom na zatvorenicima (bez njihovog znanja) u americkoj drzavi u zatvoru South Carolina Penitentiary i u psihajtrijskoj bolnici u New York.
Zatvorenici su dobijali desetostruko vecu dozu od normalne, i nekoliko njih je umrlo od trovanja!?? Skoro svi Indijanci, juzne, srednje i sjeverne Amerike korist bufotenine sa zaba, za svoje magicne i medicinske rituale. Bufotenine se moze cuvati najmanje dvije godine na hladnom mjestu! (Mi svoju rezervu zabljeg ,,otrova'' cuvamo vec pet godina u frizideru, i jos uvijek je efikasan 100%!).
Sta je ustvari ta magicna materija iz zabljih zlijezda na vratu i ledjima od zaba?? Ta tecnost sadrzi supstancu ,,bufotenine", a poznato je da su vjestice i alhemisti od davnina koristile zabe za pravljenje magicnih sredstava, a to je zbog ove halucinogene substance. ,,Bufotenine" je mnogo jaci od LSD, cak pet puta!
U Evropi i citavoj ex-Yugoslaviji, poznata je zaba (koju cak spominje i Sekspir u svom delu Magbeth) ,,krastaca ili gubavica'' (Bufo-bufo) koja je koriscena kao glavno sredstvo u loncu od ,,vjeshtica'', za pravljanje magicnih napitaka i masti!
Takodje u mracnom srednjem vijeku, vjerovalo se da u glavi od zabe ima kamen, koji kada se stavi iznad hrane, promijeni boju ako je hrana otrovana! I danas se u posebnim radnjama moze kupiti njena osusena koza! Supstanca od tkz. ,,Kolorado ili Arizona zabe'', (Bufo alvarius) ima vrlo visoku koncetraciju halucinogenog sredstva ,,Triptamin 5-MeO-DMT, koji je pet puta jaci od DMT! Ovo vrlo jako sredstvo koriste i juznoamericki Indijanci za ,,usmrkivanje'', a pravi se od kombinacije biljaka ,,Virola i Anadenathera''.
Ova zaba je jako popularna kod Indijanaca, zbog njenog jakog psihoaktivnog dejstva. Indijanci obicno ovu zabu ,,muzu'' samo dva puta dnevno, (ona daje najvise 0,25 do 0,5 grama bufotenina!) na taj nacin sto joj trljaju-masiraju sa prstima zlezde iza vrata, dok ne ispusti mlijecnu tecnost, koju skupe na parcetu stakla, stave na sunce da se osusi, kristalizuje, i puse u lulu taj vrlo jaki ,,otrov'', pomijesan sa raznim magicnim biljkama, vecinom marihuanom ili liscem od Dature.
Substanca sa koze ,,Bufo bufo'', ostaje efikasna ako se cuva na hladnom i tamnom mjestu, do najmanje dvije godine! Bufo alvarius se smatra kao vrlo intelegentna zaba, koja sa lakocom guta i misive. Iz zlezda na vratu, od ove zabe moze se iscediti oko 0,25 do o,5 grama halucinogene tecnosti.
Napominjemo strogo, da su sve vrste zaba od ogromne koristi za citavu ekolosko ravnotezu u Prirodi, i da su zakonom zasticene. Strogo upozoravamo, da niko ne smije da ubija zabe zbog koze, ako vec hocete da probate efekat ,,bufotenina’‘, onda pazljivo ,,pomuzite’‘ jednu od ovih vrsta zaba! Upozoravamo vas, ako vas policija ili udruzenje za zastitu zivotinja uhvati, da to radite, sledi vas velika novcana kazna!!
Naucnici koji su probali taj ,,otrov'' Andrew Weil i Wade Devis, kazu da su poslije par minuta pusenja osjetili jacinu, i da su odmah dozivjeli fantasticne vizualne i audative halucinacijekoje su trajale oko jedan sat! Halucinaije su bile ravne Ciklonu energije, fantasticnih slika, raznih nijansi boja, a najvise konfrotaciji sa svojim ,,egom'', i pitanjima ,,ko sam ja, i shta je cilj mog zivota na Zemlji i neizmjernim osjecajima o vjecnosti! Poslije su zapali u jak ali kratak san.
Kada su se probudili, nijesu osjecali nikakve posledice, fizicki ni mentalno! Sto je najinteresantnije, i veliki Leonardo de Vinci imao je interesa za bash ovu zabu!? U njegovom spisima, razmisljao je kako da zabe koristi za ratne svrhe, zbog njihovog otrova!? Pitamo se samo, od kuda mu u ono doba onakve fantasticne ideje za kreiranje futuristickih vozila, raketa, avijona, masina, kada znamo da od koriscenja halucinogenih sredstava dobijamo svi takve vizije! Ko zna, mozda je i ,,Leo’ redovno maznjavao kozu od Bufo bufo!
O nacinu koriscenja i eksperimenata sa zabama, postoji novija knjiga na engleskom jeziku ,,Toads and Toadstools'' od Adrian Morgan. On je eksperimentisao sa osusenim kozama od Bufo bufo, koje je samleo u prahu, i usmrkivao! Efekt je bio nesto blazi nego sa pusenjem, ali dozivio je sat vremena nevjerovatno divne vizije o Kosmosu, a najvise pitanjima o svom postojanju, i cilju zivota! Koriscenje ,,bufotenine'' praha od zaba, i od kineske bube ,,Claviceps Sinensis'' doslo je u javnosti, kada su kineski sportisti na Olimpijadi u Barceloni 1992 godine, postigli najvece rezultate i uhvaceni zbog ,,dopinga''!
U Kinu je koriscenje praha od zaba poznato hiljadama godina, u taoistickim spisima iz 13 veka, spominje se zablja koza u prahu, kao sredstvo ,,besmrtnosti'', a u Vijetnamu i dan danas mast od zabe ,,Bufo melanostiktus'' koristi kao vrlo poznata medicina, koja se daje kao lijek protiv groznice djeci! Takodje i ,,Phyllomedusa bicolor'' i ,,Taricha'' i ,,Triturus'', sadrze ovu magicnu materiju! Od otrovnih, najcuvenijih vrsta, spomenut ce mo samo jednu, najcuveniju ,,Dendrobates'' ili ,,zaba za pravljenje otrova za strijele, kod indijanskih plemena srednje i juzne Amerike!
Njena citava koza sadrzi masnu tecnost, otrov-,,batrachotoxine'', jedan od najjacih otrova na svijetu, jaci cak 250 puta od ,,Strychnina''! Do sada je poznato 19 sorti zaba koje sadrze halucinogeni bufotenin! Sokirani smo sa jednim clankom iz lista: Polje- nezavisna revija iz C.G. (broj 37, 17.10.2000), u kojem se pise o skupljanju i prodaji pecurki, sto mozemo i razumjeti, ali beraci pecurki, hvataju pored puzeva, pijavica, poskoka-(po primerku 200 DM ??) i zabe, koje prodaju italijanskom trzistu po cijeni od 800 DM po kilogramu!??
Taj clanak i protest mikoloskog drustva Crne Gore, mozete naci na Internetu na: http://www.polje.com/arhiva/37/t37-3.htm ZABE, NAJVECA NADA U MEDICINI! Vec preko deset godina, francuski naucnik Piere Nicolas, profesor na Institutu Jacques Mond u Parizu, sa kolegama iz Laboratorie de Bioactivations des Peptides Zuid Amerika, proucavaju vrste zaba sa drveca! Koza od ovih zaba sadrzi ,,peptiden'', sa vrlo jakim lijecnickim osobinama!
Ove materije predstavljaju neiscrpni izvor jeftinih substanci za pravljenje jeftinih substanci za aspirine protiv bolova i ljekove protiv malih infekcija! U Brasilu indijansko pleme Mayoruma i danas se ,,injektiraju'' trljajuci ledja od zabe po tijelu.
Tako izostravaju njihova cula kada idu u lov! U Afriku vracevi lijece povrede sa substancama od zaba, jer kada se rane premazu sa tim mastima, one brzo zarastaju i infekcije prodju. Naucnik Piere Nicolas, odkrio je da u okolini gdje zive zabe, skoro nema infekcija, i to zahvaljujuci materiji sa koze zaba! Peptideni su ustvari posrednici od aminokiselina, i jedne vrste izmedju gradjenja i ponistavanja belancevina.
Peptiden sadrze svi reptili, on se proizvodi u zivcanom sistemu i u organima za varenje, kao hormoni i neurotransmitersi, ali sadrze i jake antibakterijalne substance. Razlika izmedju reptila ,sisavaca i zaba je u tome, sto zabe produciraju kroz kozu 100.000 puta vise peptiden od drugih sisavaca! Ima vise vrsta peptidena, naprimjer iz koze zabe ,,Phyllomedusa'', efekat nejne tecnosti je ravan dejstvu morfina, ali je 1000 puta jaci!!
U eksperimentima sa peptidenom, nije bilo posledica kao sa drugim ljekovima. Ostali peptideni su interesantni takodje zbog njihovog antiinfekcionog dejstva. Mi mozemo ovu substancu da pronadjemo u citavom zivotinjskom carstvu. Sva ziva bica do jednostavnih imaju u sebi taj antiinfekcijski sistem, koji im pomaze za imunitet.Kod pacijnata, naprimjer za AIDS, pacijnata sa teskim opekotinama, i pogotovu pacijenata koji imaju neki transplantovani organ, gdje cesto nastaju teze infekcije, peptiden od ovih zaba moze efikasno da suzbija takve patoloske infekcije!!
Prema najnovijim istrazivanjima u medicini, peptiden suzbija bolesti i parzite ,,Protozoa'', jednocelijske organizme koji mogu da prouzrokuju malariju i ,,fiscerale leishumniassis-hronicnu groznicu'', koja ide uporedo sa naduvavanjem jetre i slezine, limfnih zlezda i crnila u kozi i pod noktima, a peptiden uspjesno suzbija i lijeci te bolesti, pogotovu malariju.
Misevi koji su bili zarazeni sa tim bolestima, poslije injekciranja sa serumom od tih zaba ozdravili su brzo! Pogotovu serum od africke zabe je vrlo pozitivan. Kod pacova i miseva koji su imali rak, poslije ubrizgivanja zabljeg serumna sa peptidenom, celije raka su bile unistene bez ostecenja drugih zdravih celija!
Ovo je jos jedan dokaz da su zabe jako vazne ne samo za ekolosku ravnotezu u Prirodi, nego i za uspjesno lijecenje najgorih bolesti! Pojedine zabe su tako jako otrovne kao ,,Phyllobates terribilis'' (u prevodu-strahovita), da je stvite na dlanu, njen otrov bi odmah probio vasu kozu i sigurno bi doziveli smrt! Chako indijanci iz zapadne Kolumbije, prevuku samo jednom strijelu preko ledja ove zabe! Koza od ove zabe sadrzi 1,9 grama najjaceg otrova ,,batrachotoxine'', koji bi ubio najmanje 100 odraslih ljudi!
Danasnja nauka a posebno medicina jako se interesuje za za ove otrove sa zabljih ledja, jer otrov sadrzi preko stotine hemikalija. Kod jedne vrste zabe ,, Epipedobates tricolor'', nedavno je izloriana substanca ,,epibatidine'', koja je 200 puta jaca od morfina!! U vrlo kratko vrijeme ovaj otrov ce se koristiti za ublazavanje bolova i prilikom operacija! Zaba ,,Xenopus laevis'' proucavana je najvise u medicini jer njen otrov sadrzi nebrojene hemijske reakcije i koristi se sada kao antibiotik da ubija bakterije!
To je najveca medicina od odkrica penicillina! Ova zaba odigrala je i vaznu ulogu kod testova za trudnocu!! 1931 god. odkrio je Juzno Africki biolog kada se urin od trudne zene usprica u zabu koja se nije parila, onda ova zaba pocne jaja da leze!!???
Kasnije su odkrili da isti test kod muzjaka zabe, dovodi do ispustanja sperme!!? Kod proba sa urinom neplodnih zena, zabe su ostajale ravnodusne! Testovi su bili 87% korektni!! (Na kraju samo da kazemo: tri puta ,,hura'' za zabe, huraaaaaaaa, huraaaaaaaa, huraaaaaaaa, zivjele zabe.-: )
За 80% ових дрога први пут чујем... Наравно, треба упознати свог непријатеља.
vBulletin® v3.8.6, Copyright ©2000-2010, Jelsoft Enterprises Ltd.