Кад ударе с Требевића вуци....

[ВојводаБГД]

Послушајте ова турска трућања....:rofl:

Uz ravnogorce, u BiH djeluju Krv i čast i nacionalni stroj



Ravnogorci su se prvi digli protiv faÅ¡izma u odbranu srpstva, a cilj nam je da iznesemo istinu o borbi jugoslavenske vojske pod zapovijedanjem generala Dragoljuba Draže Mihailovića i da razotkrijemo bezočnu, boljÅ¡evičku laž, kazao je svojevremeno izvjesni DuÅ¡an Sladojević, predsjednik Ravnogorskog pokreta otadžbine srpske, piÅ¡e Oslobođenje.



Iz ovih riječi jasno se vidi da ravnogorci koji su se 27. novembra 2005. godine ujedinili na području BiH odnosno RS-a, Srbije, Crne Gore i ostatka svijeta sebe ozbiljno smatraju antifaÅ¡istima.



Predsjednik DruÅ¡tva "Josip Broz Tito" iz Sarajeva Goran Behmen ne misli tako. Prema njegovim riječima, crna zastava sa mrtvačkom glavom i ispisanom parolom "sloboda ili smrt, za krst časni i slobodu zlatnu" predstavlja simbol suradnika nacističkih i faÅ¡ističkih snaga u Drugom svjetskom ratu.



"Takve simbole pod hitno treba zabraniti", smatra Behmen.Na pitanje na koje organizacije konkretno misli kada poziva na zabranu djelovanja organizacija koje, prema njegovu miÅ¡ljenju, podsjećaju na faÅ¡ističku ili nacističku ideologiju, desni radikalni nacionalizam ili politiku apartheida, Behmen je kazao kako se profaÅ¡istički incidenti i djelovanja svode uglavnom na rad neformalnih skupina, kao pozadina protesta ili slično, ali je od konkretnih organizacija imenovao upravo Ravnogorski pokret koji, dodao je Behmen, dobrim dijelom ima faÅ¡ističku ideologiju.



"Mi mislimo i na rad skupina i organizacija koje se nisu, u svojim statutima, izravno proglasile faÅ¡ističkim ili slično. Recimo, nigdje nećete takvo Å¡to naći u dokumentima Srpske radikalne stranke, ali njihova politika podsjeća na kontinuitet radikalno desnog nacionalizma i Å¡ovinizma. Ako me pitate za konkretne nacističke i faÅ¡ističke organizacije u BiH, koje kao takve i djeluju, ja trenutno ne znam ni za jednu, otvoreno faÅ¡ističku, ali postoje djelovanja, incidenti koji izražavaju Å¡ovinizam, isključivost, radikalna rjeÅ¡enja, ekstremnu netoleranciju prema svemu Å¡to je ljevičarsko.



Kada je riječ o Ravnogorskom pokretu, koji se poziva na Dragoljuba Dražu Mihailovića, postoje historijski dokumenti koji jasno ukazuju na to da su oni bili sluge nacističkih, a posebno faÅ¡ističkih snaga u Crnog Gori ", istako je Behmen.



Ravnogorci u BiH su, prema naÅ¡im informacijama, najviÅ¡e zastupljeni u Brčkom, ViÅ¡egradu i Doboju. Ove prve dvije divizije imaju i svoje internet stranice. Na stranici http:/-/www.rcp-brcko.com, odmah nakon pozdrava Pomoz' Bog, dočekat će vas stihovi:

"Koje Srbin i srpskoga roda, i od srpske krvi i kolena, a ne doÅ¡'o na boj na Kosovo, ne imao od srca poroda, ni muÅ¡koga, ni devojačkoga! Od ruke mu niÅ¡ta ne rodilo, rujno vino, ni Å¡enica bela!".



Nakon epike, na prvoj stranici su aktualnosti: "Spomenik ustaÅ¡ama na Modranu kraj Dervente", poziv Srpskog narodnog saveza na miting 27. marta na Trgu Krajine pod nazivom "Jeste, Kosovo je Srbija, i neka bude nezavisna Srpska", "Obilježena godiÅ¡njica otmice Draže Mihailovića", "Ã…ÂÂ*eÅ¡elj rastura sve redom", "Mladi nacionalisti čestitali rođendan generalu Ratku Mladiću", vijesti u kojoj se navodi kako su Ratkovoga oca Neđu ustaÅ¡e ubile 1945. godine.



U platformi ovoga pokreta navodi se kako Zapad želi Srbe proglasiti hereticima i kako radi na njihovu nestanku i istjeirivanju iz europske matice.

"Na žalost, za sada Srbi mirno gledaju i prihvaćaju najveću prevaru koja se odvija pred očima srpskog uma, duha i patriotizma: "Prevaspitanje i uklapanje u novi svjetski poredak", a iz kompletnog se vidi da niko i ne pomiÅ¡lja za bilo kakvo mjesto srpske nacije u novom svjetskom poretku", navedeno je u platformi.



Ovaj dio platforme neodoljivo podsjeća na ono Å¡to propagiraju neonacističke organizacije u Srbiji, kao Å¡to su Nacionalni stroj. Krv i čast ili Obraz.



Njihova ikonografija i djelovanje u posljednjih nekoliko godina, te otvorena mržnja prema SAD-u, zapadnoj demokraciji, Židovima, "novom svjetskom kapitalističkom projektu", učinila ih je zanimljivima mnogim analitičarima jer su, umjesto ravnogorskog antifaÅ¡ističkog deklariranja, ove organizacije sebe otvoreno svrstale na stranu nacionalsocijalizma.



"Jedan dio Četničkog pokreta je, na žalost, bio na pogreÅ¡noj strani, ali i pored toga taj dio četničkog pokreta se borio za opstanak srpskog naroda i uradio dosta da mnoge srpske glave budu sačuvane, Å¡to mi veoma cijenimo i poÅ¡tujemo. NaÅ¡a neslaganja su ideoloÅ¡ka, ali interes nam je jedini stvaranje jake i moćne srpske države i spas naÅ¡eg naroda", izjavio je nedavno u intervjuu za "Oslobođenje" Vuk Mandić, pripadnik srpske divizije Krv i čast, inače dijela internacionalne nacionalsocijalističke organizacije koja propagira "bijelu nadmoć" - Blood and Honour.



Dok Krv i čast u suradnji sa Nacionalnim strojem Gorana Davidovića, koji je, usput rečeno, prije nepunih sedam dana najavio osnivanje Nacionalne srpske partije, marÅ¡iraju gradovima Srbije sa skinhe-ad, neonacističkom simbolikom, na stranici viÅ¡egradskih ravnogoraca http://www.rpv-gd.info stoji kako su "tokom 1940. godine nekoliko puta zabilježeni Dražini antihitlerovski ispadi" te daje "General Nedić odredio Draži 30 dana zatvora zbog napada na Hitlera u engleskoj ambasadi na prijemu". U isto vrijeme. Krv i čast na svojoj stranici http://www.-bhserbia.com, postavili su galeriju antisemitskih i antikomunističkih plakata iz doba Srbije Milana Nedića.



Nismo uspjeli saznati koliko se novovalna neonacistička srpska ideologija uspjela preliti preko Drine, ali sudeći prema izjavi koju smo dobili iz Krvi i časti kako "nas ima dovoljno svuda tamo gdje ima Srba i tamo gdje su srpske zemlje", nije teÅ¡ko očekivati da i na području manjeg bosanskohercegovačkog entiteta uskoro počnu rasti novi plodovi Å¡ovinizma.

Извор-http://www.svevijesti.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=1884&Itemid=194

[Noc dugih nozeva]

Ма какав Бехмен, докле год он буде повезивао Дражу Михаиловића и национал-социјалистичку војску Трећег рајха(Вермахт), као и радикале са неонацизмом, какав је популаран јеврејски назив у свету, онда нема потребе коментарисати! Чиста глупост изједначавати такве антиподе.

[Гризли]

Ovo je najjaca odvala



Nismo uspjeli saznati koliko se novovalna neonacistička srpska ideologija uspjela preliti preko Drine, ali sudeći prema izjavi koju smo dobili iz Krvi i časti kako "nas ima dovoljno svuda tamo gdje ima Srba i tamo gdje su srpske zemlje", nije teško očekivati da i na području manjeg bosanskohercegovačkog entiteta uskoro počnu rasti novi plodovi šovinizma.

Bas me zanima koga li su pitali za aktivnosti BH Srbije .

[Racial Socialist]

Nismo uspjeli saznati koliko se novovalna neonacistička srpska ideologija uspjela preliti preko Drine, ali sudeći prema izjavi koju smo dobili iz Krvi i časti kako "nas ima dovoljno svuda tamo gdje ima Srba i tamo gdje su srpske zemlje", nije teÅ¡ko očekivati da i na području manjeg bosanskohercegovačkog entiteta uskoro počnu rasti novi plodovi Å¡ovinizma.

Нацистичка обиљежија! Па да, српска застава је "нео-нацистичко" обиљежије. Сви Срби у Републици Српској су Национални строј јер не стријепе да своје заставе изложе јавно због многобројних српских жртава које су у отаџбинском рату извојевале такве слободе. Још само да их мало продрмамо да буду свијеснији свог чланства у националној заједници па се ви и ваши међународни криминалци можете уједат по Сарајеву колико год хоћете.

Какви су то комплексаши, "мањи босанско-херцеговачки ентитет". Није битно да ли Република Српска чини 49% или 51% АВНОЈ-ске БиХ, важно је да је СРПСКА. Нисте успјели створит исламску државу па сте озлојађени, у реду је то. Нисте успјели уништит Републику Српску послије рата, сада морате гледати како се она убрзано креће ка одвајању јер границе АВНОЈ-ске БиХ су вјештачке, и овакво стање никако не може опстати у будућности.

ЖИВИЛА РЕПУБЛИКА СРПСКА!!!

[Алекса]

Чек мало, види ти безобразлука, нашли се они да неком соле памет о фашизму, а шта ћемо са Ханџар СС дивизијом? Јел могуће да овај Бетмен мисли да је неко тако пуно излапео, па да не зна неке ствари? Лепо им је било док су заједно с усташама клали Србе по Босни под маском тобожњих "бораца против бољшевизма", а сад као правимо се фини, Еуропљани, демократе, и мирни смо ко мачићи кукајући успут због "геноцидних велико Срба".

Уосталом не треба нас да интересује уопште шта тамо неко трабуња и булазни. Ми Срби треба до краја да дефинишемо свој национални пут, и да од њега не одступимо ни по коју цену. А псета нек лају.

[Србин]

Građanski rat u Srbiji

Srbi nikad u svojoj povijesti nisu bili očajni kao danas. Ostali su bez kolijevke srpstva, a povrh svega, ispalo je da svoj opravdani revolt nisu umjeli iskazati demokratski, već su se Svijetu potvrdili kao divljaci. Paljenje Američke ambasade nije bilo spontano, već izrežirano, od strane snaga bezbjednosti, kako bi u Svijet bila poslata slika zbog koje će se Srbi prepasti Srba. To bi značilo da je neko u Srbiji protiv Srba.

ZaÅ¡to bismo vjerovali da će nas na onom svijetu dočekati pravda? Zato Å¡to već na ovom svijetu ima mnoÅ¡tvo znakova pravde. Razlika je jedino u tome Å¡to pravdu na ovom svijetu treba iÅ¡čekati, a Å¡to i nije teÅ¡ko, kad se vjeruje. Tamo je pravda konačna i momentalna, a ovdje je pravda proces koji traje, ali se uvijek zavrÅ¡i u korist Dobra. Konačni efekti stižu joÅ¡ mnogo poslije odluke da neÅ¡to takvim bude. Kad odlučiÅ¡ baciti duhan, joÅ¡ mjesecima se batrgaÅ¡ iz njegovog ropstva.
Kad odlučiÅ¡ stati, prvo ćeÅ¡ to učiniti glavom, pa nogama. Kad odlučiÅ¡ ići, i stići, ni krenuo joÅ¡ nisi. Zato odluka da neÅ¡to bude pravdom podrazumijeva dalek put od odluke do pravde. U međuvremenu, trepere, poniru i izviru znakovi da će pravde biti. Umjetnost njihovog deÅ¡ifriranja jedna je od najljepÅ¡ih pratilja ljudskog života.

Nedavno kada smo na ovim stranicama pisali o banjalučkim i viÅ¡egradskim sevdalinkama koje su prognane iz svog prirodnog staniÅ¡ta, dobivÅ¡i jedno novo, tugobno značenje, nismo mogli pretpostaviti kako će se pravdosni eho ove priče pojaviti u srpskom narodu. BoÅ¡njacima je srpstvo otelo mnoge beÅ¡ike u kojima je životom zanjihan i dojen boÅ¡njački sluh. A to boli viÅ¡e od svake boli, kako samo može boljeti kada majci otmu dijete, pred autobusom koji iz srebreničke enklave kreće za Tuzlu. Ti naÅ¡i oteti i pobijeni gradovi, potomstvo su naÅ¡e, i mi njihovo, a o tom srodstvu joÅ¡ jedino svjedoče kulturni tragovi, u pjesmi, u priči, na slici. Ostalo je bol. Tu bol Srbi ne mogu razumjeti, ni danas, kad su se sa tom boli susreli na Kosovu, bez kojeg su ostali, a gdje im je ostala i beÅ¡ika u kojoj je zanjihano duhovno srpstvo.

Ne znaju biti žrtva

Čujem kako se narod Å¡prda sa nekoliko lopova i lopovica, zaposlenih u državnim službama, do grla uvaljenim u kriminal i korupciju, koji hodaju i pričaju kako teÅ¡ko žive i kraj s krajem ne mogu sastaviti, valjda u strahu da će biti provaljeni, procesuirani, uhapÅ¡eni. Glavni hapac među njima, iako ima platu od par hiljada maraka, čak je digao tzv. kasu uzajamne pomoći, inače namijenjenu za siromaÅ¡ne, e kako bi se pred svojim podređenim prikazao kao sirotinja. Pride se joÅ¡ počeo baviti i umjetnoÅ¡ću, jer, molim te lijepo, ko je vidio da umjetnik bude državni kriminalac.

Lopovluk, dakle, zahtijeva čitav niz pozoriÅ¡nih mjera, Å¡to znači da je golem srklet uzimati neÅ¡to Å¡to ti ne pripada i u čemu ne može biti rahatluka. Ljudi to ne razumiju, pa ni onda kad ih počne svrbiti - ne zbog srama, već zbog straha - da bi mogli nadrljati i da bi im moglo biti oteto to Å¡to su od naroda oteli. Dejtonska tranzicija ustoličila je uvjerenje da je krađa legitimno mentalno stanje za osvajanje boljeg života. Pri tome niko ne razmiÅ¡lja koliko je ljudi osiromaÅ¡io, koliko djece izgladnio svojom gramzivoÅ¡ću. Hapaju ljekari za operacije i intervencije, a ako im ne daÅ¡ - umri! Hapaju državni službenici, odlamaju procente iz budžeta, kradu iz oka građanima koji ne mogu ostvariti svoja prava ako “ne kanu’’. Hapa policija, hapa pravosuđe, hapa svaka vlast, hapaju nevladine organizacije kao kriminalne filijale stranaka, hapaju sve stranke ponaosob, jer su te ćelije demokratije pretvorene u samostalne zanatske radionice, u kojima se umjesto kafom i cigarama Å¡verca voljom naroda.

I, kada bi ikome od ovih lopova sadaÅ¡njice kazali da je njihov rasipnički život otet od naroda, oni vas ne bi razumjeli, nastavili bi krasti - jer je kultura krađe ustoličena kao imperativ druÅ¡tvenog ponaÅ¡anja. Kod Srba je, pak, kultura klanja muslimana stoljećima izgrađivana kao svetosavsko pismo, i oni taj zločin razumijevaju kao druÅ¡tvenu vrlinu. Zbog istovjetnog mentalitetnog sklopa Srbi su na protestima zbog gubitka Kosova nastavili uzvikivati parole, tipa: “Ubi Turčina!’’ Budući da je ova prijetnja upućena nama, BoÅ¡njacima, moramo ponoviti da su Turci 500 godina boravili u krevetima srpskih majki, koje su 500 godina rađale male, slatke, mrke i brkate Turke, čime je genetska struktura u Srba poturčena, pa uzvik: “Ubi Turčina!’’, podrazumijeva da to Srbi Srbe pozivaju na samoubistvo. BoÅ¡njaci takvih, intergenetskih selidbi

nisu imali, jer su u BoÅ¡njaka sačuvani izvorni, plavokrvni slavenski gen (:rofl::rofl::rofl:)i. Ovo, nažalost, valja uvijek ponoviti kad god Srbi u demokratski prostor plasiraju parolu “Ubi Turčina!’’ ...Ne bi li konačno prestali mijeÅ¡ati nas za sebe, sebe za nas, u silnoj želji da liče na nas, nas Slavene. Uzvikivanje ovih zločinačkih parola pokazuje da Srbi ne znaju biti žrtva, ni kada su žrtva. Njihovo
se biće faÅ¡iziralo do te mjere da pozivanje na zločin doživljavaju kao poziv za pravdu. Kad govore o Kosovu oni ne govore o multietničkom, već o ekskluzivnom srpskom druÅ¡tvu, iz kojeg bi, bezbeli, trebalo pobiti ili protjerati 90 odsto Albanaca. Ili, kad govore o Republici Srpskoj oni zaboravljaju Odluku o konstitutivnosti, po kojoj je Republika Srpska samo ’nako “srpska’â₠¬Ã¢â€žÂ¢, a zakonski je jednako i boÅ¡njačka i hrvatska. Nisu ni svjesni da ih je to srbovanje na račun drugih, na pravima i slobodama drugih, dovelo dotle da ostanu i bez Kosova. Jer, Svijet koji je Kosovo oteo od Srbije uračunao je da Srbi viÅ¡e
ne znaju živjeti zajedno, a kad je tako, onda će Albanci živjeti slobodno.

Ã…ÂÂ*ta je Kosovo BoÅ¡njacima

Zanimaju nas dva fenomena. Prvi je boÅ¡njački odnos prema ovoj situaciji, a drugi je zametak građanskog rata u Srbiji. BoÅ¡njaci su se viÅ¡e nezvanično nego zvanično obradovali neovisnosti Kosova. Zvanična Å¡utnja svjedoči o političkoj zrelosti koja razumijeva da bi se kosovski presedan mogao preseliti u BiH. Kad se može otcijepiti Kosovo, može i Republika Srpska!?
Ali, Kosovo je imalo pa silom izgubilo autonomiju, a Republika Srpska nije postojala dok je nisu zločinima stvorili Radovan Karadžić, Ratko Mladić i njihovi podređeni, kakav je Radislav Krstić, osuđen za genocid u Srebrenici. BoÅ¡njaci su razabrali da je bolje ostati po strani i pustiti da halabuka prođe. U nutrini, pak, likuje se zbog neovisnosti Kosova. Ovaj osjećaj ima nekoliko lica. Prvo, drago nam je Å¡to se Srbija svodi na beogradski paÅ¡aluk, drugo, svejedno nam je zbog Albanaca na Kosovu, treće, ne razumijevamo Srbe u BiH.

Zluradost prema Srbiji odmah je razumljiva zbog genocidne agresije, ali je indiferentnost prema Kosovu i Albancima zanimljiva za analizu. Izuzev Å¡to smo i mi i oni bili žrtve srpskog divljaÅ¡tva, niÅ¡ta viÅ¡e nas ne veže. Albanci nisu ustali kad je nama trebalo, pa nismo ni mi ustali kad je njima trebalo. Albanci su od veresije napravili gotovinu, a mi od gotovine veresiju. Oni su jedinstveni, čvrsti, disciplinirani, mi smo mlitavi i posvađani. Boli nas ta usporedba, jer smo sebe uvijek smatrali sposobnijim od Albanaca, i pojedinačno i kolektivno. Zapravo smo albansku jezičku inferiornost u yu zajednici pogreÅ¡no razumjeli kao svoju superiornost. Nezvanična zluradost prema Srbiji ima odsjaj u potajnoj zavisti koju osjećamo prema Albancima, jer su oni dobili državu i ojačali narod, a mi gubimo i državu i sebe.

I, treća boja naÅ¡e kosovske osjećajnosti je nerazumijevanje Srba u BiH. Čudimo im se dok divljaju ulicama naÅ¡ih bosanskih gradova, a ne razumijemo da iste stvari vidimo iz drukčijih pozicija i želja. Mi ih vidimo kao dio Bosne, a oni sebe vide kao dio srpstva. Oni nas vide kao albanske saveznike, a mi sebe držimo na problematičnoj ekvidistanci kojom im dajemo za pravo. Ipak, od Albanaca nam ne ovisi niÅ¡ta, a od Srba nam ovisi opstanak Bosne. Koji je onda razlog Å¡to boÅ¡njačka politika
nije otvoreno podržala svesrpske zahtjeve za poÅ¡tivanjem teritorijalnog integriteta Srbije? Čime su nas to Albanci zadužili? Kako mislimo graditi budućnost BiH ako će nam biti preča albanska nego srpska osjećajnost? Ne želimo odgovarati na ova pitanja, ali želimo ih postaviti.

Više vatre nego dima

Najzanimljivija pojava u vezi sa otcjepljenjem Kosova dogodila se u noći 21. februara u Beogradu, kada su se pojavile prve naznake građanskog rata u Srbiji, jer su bezbjednosne službe dopustile, a možda i inicirale napade na Američku ambasadu, kako bi opravdana srpska ljutnja dobila dimenziju divljaÅ¡tva i na međunarodnom planu izgubila demokratski kredibilitet.
Ako znamo da je predsjednik Srbije odbio da prisustvuje velikom mitingu, da je otputovao u službenu posjetu Bugarskoj, da se njegov protukandidat, Å¡eÅ¡eljevac Tomislav Nikolić, za govornicom pred SkupÅ¡tinom pozivao na glasove koje je dobio, Å¡to nakon izbora nema nikakvu svrhu izuzev pučističku, ako uočimo da su predsjednik im Tadić i premijer im KoÅ¡tunica različito manifestirali otpor - onda u svim ovim događajima ima viÅ¡e vatre nego Å¡to to dim pokazuje.

Ne može biti slučajno da danima prije jake policijske snage čuvaju Američku ambasadu, baÅ¡ da se vidi i primijeti, a da u noći velikog mitinga, najednom ne ostane ni jedan jedini policajac. Za gaÅ¡enje svesrpskog otpora nije se mogla dogoditi kvalitetnija stvar od paljenja Američke ambasade, Å¡to je na globalnom planu osramotilo i pokopalo atribute pravednosti i demokratičnosti u Srba. Posve je nebitno Å¡to je Američku ambasadu zapalilo stotinjak huligana, a Å¡to se desetine hiljade Srba pred Hramom svetog Save u miru i tiÅ¡ini molilo za spas Kosova. Slika njihovog opredjeljenja bila je zapaljena Američka ambasada. Srbi nikad u svojoj povijesti nisu bili očajni kao danas. Ostali su bez kolijevke srpstva, a povrh svega, ispalo je da svoj opravdani revolt nisu umjeli iskazati demokratski, već su se Svijetu potvrdili kao divljaci. Krasno.

Jedino, ovu sliku koju je Svijet dobio iz Beograda ne treba razumijevati kao spontanu, već kao režiranu, jer je to bio jedini način da se Srbi prepadnu sebe samih, i da oslobode režim Borisa Tadića od obaveze da predvodi narod u borbi za izgubljeno Kosovo. Zato su snage bezbjednosti zgradu Američke ambasade predale narodu na deranje, a kamere su na vrijeme zauzele najbolje pozicije. Problem bi bio lako rjeÅ¡iv da gubitnici predsjedničkih izbora u Srbiji u ovoj podjeli na američku i na rusku priču o Kosovu ne vide Å¡ansu da halabukom dođu do vlasti. “Zasluženi metak“ za \inđića i dalje se proizvodi u Rusiji, za neke nove “brankoviće’ââ ‚¬â„¢ koji bi da soliraju izvan propisanog panslavenstva. Ubistvo Zorana \inđića već je dovodilo Srbiju do ivice građanskog rata, a događaji oko Kosova pokazali su da je Srbija, iako ujedinjena oko svoga transgeneracijskog ludila, ipak podijeljena po zaoÅ¡trenim ivicama na kojima se sve opasnije graniče američka, odnosno evropska i ruska zona utjecaja.

Naravno, sintagma “građanski rat u Srbiji’’ ne mora značiti kataklizmu, ali podrazumijeva otvaranje ponora depresije, straha, svakovrsnih egzekucija i nesreća s kamatama. Zlo koje je srpstvo počinilo na Balkanu mora se vratiti svojoj kući, e, kako bi Srbi konačno razumjeli kako nas boli svaka sevdalinka koja je protjerana iz grada u kome je rođena. Daleko je srpska katarza. Jer, Srbi ne osjete ni zaÅ¡to su izgubili Kosovo. Proći će joÅ¡ godina, dogodit će se mnoÅ¡tvo opomena, dok
iscrpljeni i iscijeđeni Srbi konačno ne razumiju kako su joÅ¡ davno trebali umjesto rakije piti antibiotike.

PiÅ¡e: Fatmir Alispahić




морао сам ово да поделим са вама, после читања овог текста
и повраћа и смеје ми се :D
То само балије могу да изазову код мене...