Basileus
29-11-08, 17:03
Od završetka drugog svetskog rata, sa Jevrejima se ophodi sa svilenim rukavicama. Bez Aušvica, Izraela ne bi ni bilo.
Nejtan Goldman, osnivač Izraela
PARIS MATCH, 29. decembar 1979.
Holokaust je pružio Izraelu ogromnu psiholoÅ¡ku prednost nad svetom Gentila, posebno u Sjedinjenim državama i Nemačkoj. IskoriÅ¡ćavanjem osećaja krivice koji ulivaju u ne-jevreje, oni su postigli sledeće:
1) Preko 65 milijardi dolara novčane pomoći iz Nemačke
2) Preko 55 milijardi dolara takođe novčane pomoći od Sjedinjenih država. Izrael, uspeÅ¡na zemlja u razvoju, dobija 3,2 milijardi dolara (ili 8 miliona dnevno) inostrane pomoći - viÅ¡e nego bilo koja druga zemlja.
3) Svih 45.000 Jevreja, imigranata iz Rusije, imaju najveću kvotu imigracije, odmah posle Meksikanaca. Oni su automatski proglaÅ¡eni izbeglicama, bez da su dokazali gonjenje! Ovo daje pravo na pune zdravstvene beneficije i oslobođeni su poreza za nadogradnju
4) Non-stop ispiranje mozga sa holokaustom, TV, filmovi i knjige su postavili Izrael i organizovano Jevrejstvo iznad dometa kritike.
Zvanične figure holokausta su smanjene
Odmah posle II Svetskog rata, savezničke vlasti su objavile da su Jevreji bili uguÅ¡eni u svim nemačkim koncentracionim logorima. Kasnije je otkriveno da su mnoga fotografisana tela umrla od teÅ¡kih ratnih dana - od tifusa, hladnoće i gladi. Sajmon Vizental (Simon Wiesenthal), iz Holokaust centra u Los Anđelesu, napisao je u knjizi Knjige i bibliotekari (Books and Bookmen, April 1975, strana 5), Nijedno guÅ¡enje gasom se nije dogodilo na nemačkom tlu. Jevrejin L.P.Beria je bio predvodnik sovjetske tajne policije NKVD od 1938 do 1953. Tokom 1945 je saopÅ¡tio o holokaustu i 6 miliona Jevreja. Ovo je bilo zgodno samo za poljske kampove. Beria nije dozvolio da istraživači iz inostranstva ispitaju zemljiÅ¡te. Njujork Tajms koji je u Jevrejskom vlasniÅ¡tvu je izvestio 1945 da je Sovijetska Rusija nabavila sliku od 4 miliona Jevreja koji su poslati u smrt putem gasnih komora u AuÅ¡vicu. Kako bilo 1990, Poljska vlada je smanjila ovu sliku na 1,1 milion i tu su cifru prihvatile jevrejske grupe. Uprkos ovom dokazu zvanična slika od 6 miliona se nije smanjila na 3 miliona!
(Treba takođe znati da je Elizabet Dol, predsednica američkog crvenog krsta i žena Bob Dola, obelodanila da su zvanični podaci o preminulima otkriveni u sovijetskim arhivama. Ti podaci pokazuju ukupno 70.000 smrtnih slučajeva)
Naređenje da se počne sa holokaustom nikad nije izdato
Nemci su poznati po tome da su preterano tačni i pedantni kada se radi o čuvanju podataka. Nijedan pokuÅ¡aj da se uniÅ¡te ratni dosijei i podaci kojih je bilo 1,100 tona zaplenjenih samo u okupacionoj zoni S.A.D.-a.
Britanski istoričar, Kolin Kros (Colin Cross) je napisao u njegovoj biografiji Hitlera na strani 313:
Ne postoji nijedno pisano naređenje koje je potpisao Hitler za istrebljenje Jevreja iz Evrope.
MADAGASKAR je ogromno ostrvo na obalama Afrike u Indijskom okeanu, koje je bilo pod upravom Francuske. Locicarano je na hiljade stranica nemačkih dokumenata koja se sastoje od celokupne studije o mogućnosti stvaranja Jevrejske zemlje na Madagaskaru. Planovi su sačinjeni da bi se dala nadoknada Francuzima koji žive tamo i ima ih oko 25.000. Čak je i vlada Francuske proučavala plan. Teodor Hercl (Theodor Herzl), osnivač cionizma, je smatrao da je Madagaskar moguće zemljiÅ¡te za jevrejsku državu. On je takođe razmiÅ¡ljao o Keniji u Africi, Sinaju koji se prostire od Sueckog kanala do pojasa Gaze, kao i o južnom delu Poljske, ali oni su ipak želeli Palestinu.
Nemački ministar inostranih poslova je dana 25 Januara 1939. godine napisao dokumenat o reÅ¡enju jevrejskog pitanja u kome je stajalo: ZavrÅ¡na politička tačka koja se odnosi na Jevreje je emigracija svih Jevreja koji žive na teritoriji Starog Rajha .
U beležnicama iz AuÅ¡vica, pročitali smo da vrh Nemačkog rukovodstva podržava ovaj plan, 12. Novembra 1938, Gering je spomenuo pitanje Madagaskara. Himler, lično, je sanjao o tome joÅ¡ od 1934., uverili su nas svedoci. Posle primirja u Junu 1940 (predaja Francuske), ministar inostranih poslova je predložio tu ideju, koju su usvojili Himler i odmah zatim Hitler.
Zbog ovih razloga funkcioner SS divizije, Rajnard Hejdrih (Reinhard Heydrich), je oformio centralnu upravu za emigraciju Jevreja i to 11. Februara 1939. Jednom, kada je rat otpočeo ovo viÅ¡e nije bilo moguće sprovesti. Stoga je Hitler naredio da se Jevreji interniraju, kao neprijateljski saveznici, na Istok. Hitler je 27. Januara 1942. rekao: Jevreji moraju da napuste Evropu. Najbolje bi bilo da odu u Rusiju.
Ruzvelt je uradio istu stvar koju i Hitler, tako Å¡to je naredio da 120,000 Amerikanaca japanskog porekla budu prebačeni na Zapadnu obalu, odakle će biti prosleđeni u koncentracione logore. Tokom Marta 1942. Ruzvelt ih je optužio da su rizik za bezbednost. Japanci, među kojima i žene i deca, su bili zatvoreni iza žičanih ograda i tornjeva na kojima su se nalazili naoružani stražari u užarenoj pustinji.
Sud u Nirmbergu je čuo svedočenje Hansa Lamersa (Hans Lammers) i njegovu verziju reÅ¡enja Jevrejskog pitanja. Lamers je bio Å¡ef kancelarije Rajha i veoma blizak sa Himlerom i Hitlerom. Lamers je izjavio da je pitao Himlera Å¡ta on podrazumeva pod tim krajnjim reÅ¡enjem. Himler je odgovorio: Jevreje moramo da evakuiÅ¡emo iz Nemačke! Lamers je potom rekao da mu je Hitler rekao isto. Drugim rečima krajnje reÅ¡enje je podrazumevalo emigraciju! Kad je bio upitan: Kada ste prvi put saznali da je ubijeno pet miliona Jevreja? Lamers je odgovorio da je to bilo ovde na suđenju u Nirnbergu! Herman Gering je takođe rekao sudu da je prvi put čuo o Holokaustu ovde u Nirnbergu.
AuÅ¡vic je bio masivni kompleks zgrada u kome je bila smeÅ¡tena vojna industrija i sastojala se iz 39 kampova od kojih su njih 19 sačinjavali uglavnom jevrejski radnici. Fabrike u Monovic kampu br. 16 sama je zapoÅ¡ljavala 126.000 radnika. Stručnjak za pitanje Holokausta, Leon Poliakov iz Pariza u Molitveniku mržnje,objavljenog 1979, na strani 134 je napisao da je jevrejski geto u VarÅ¡avi, bio jedan od najvažnijih centara za nabavku. Na drugom mestu je Loc (Lodz) geto abog njegove ekonomske važnosti, jer je proizvodio sve vrste dobara i posebno bio je važna tekstilna industrija koja je davala veliku podrÅ¡ku nemačkoj ekonomiji.
Hajnrih Himler se plaÅ¡io epidemije tifusa u kampovima. Istočno evropski Jevreji nisu vodili računa o higijeni i često se krivica za Å¡irenje tifusa svaljivala na njih. 28. Decembra 1942 Himler je naredio da se stopa mrtvih mora smanjiti po svaku cenu (Izvor: Rajtlindžerova knjiga Krajnje reÅ¡enje). 20. Januara 1943. glavni inspektor logora, Rihard Gliks (Richard Glücks), uputio je Himleru odgovor: Primenićemo sva raspoloživa sredstva da bi smo smanjili stopu mrtvih (izvor: Dokument br. 1532 sa suđenja u Nirnbergu). Stopa mrtvih je znatno smanjena sa 8,5% u Julu 1942 do 2,8% u Junu 1943.
17. Aprila 1943. Hitler je pitao admirala Hortija, vođu Mađarske, da li bi 100,000 Jevreja iz Mađarske postali deo novog programa (izvor: Retlindžerova knjiga Die Endlosung, 1956, strana 478.). Maja meseca 1944. sam Hitler je izdao naredbu da se joÅ¡ 200.000 Jevreja zaposli na >konstrukciji i drugim stvarima potrebnim za vojsku<.
Jevreji su bili od vitalnog značaja za nemačku ratnu industriju. Bilo bi kontraproduktivno da ih ubijaju. U stvari SS trupe su uhapsile Karla Koha (Karl Koch), komandanta Buhenvalda (Buchenwald), zbog maltretiranja i nepravedne egzekucije nekolicine zatvorenika. PoÅ¡to je proglaÅ¡en krivim na vojnom sudu, Koh je osuđen na smrt, a po tom i streljan. Da je zaista bilo holokausta, on bi dobio priznanje umesto Å¡to je streljan.
Ã…ÂÂ*indlerova lista je prikazala ulogu Komandanta Amona Geta (Amon Goeth), koji je zaista maltretirao zatvorenike. Kako god bilo film nije pokazao gledaocima da su ga SS trupe uhapsile i da je suđenje čekao u zatvoru koje je trebalo da bude na kraju rata. Mnoge jezive slike tela u napravljenim za TV holokaust dramama su slike tela mrtvih od gladi i od bolesti koji su preminuli u zadnjim haotičnim mesecima rata. Primera radi Dahau. Nekih 54 osobe su umrle u Januaru 1944. i 101 osoba u Februaru 1944. Kada hrana, lekovi i sanitet se nije mogao isporučiti zbog savezničkog bombardovanja, 2.888 su umrli u Januaru i 3.977 u Februaru 1945.
Nemogućnost postojanja masovnih grobnica
U AuÅ¡vicu nije bilo masovnih grobnica. Kremiranje 4 miliona tela ostavilo bi 15.000 tona pepela koji nikada nije pronađen. Čak bi bilo i potrebno mnogo tona uglja da bi se ovaj čin izvrÅ¡io. Inicijalno, Sovjeti su ispričali priče koje su u sukobu sa činjenicama vezano za nestanak 6 miliona ljudi u logorima koji su bili pod njihovom kontrolom. Na početku su tvrdili da su zatvorenici skuvani na smrt. 5 Decembra 1945. Komunistički sudija je u Nirnbergu objavio optužnicu br. 6 protiv tuženog Hansa Franka:
Veliki parni kotlovi za proizvodnju supervrele pare su bili ubačeni unutar soba zatvorenika. Vrata su hermetički bila zatvorena i guÅ¡enje parom je počinjalo. Na početku su se čuli krici koji su dolazili iz soba, umirali su polako; posle 15 minuta egzekucija je bila zavrÅ¡ena.
U ovu priču se nije moglo poverovati. Ona je zatim promenjena u tvrdnju da su kamioni bili povezani sa gasnim komorama i da je zatim u komoru ispuÅ¡tan otrovni gas Karbon-monoksid. Ova tvrdnja je takođe bila zaboravljena, pa su Sovijeti onda optužili Nemce da su parne komore promenili u gasne komore.
Sovijeti su tada iskrsli sa neobičnom idejom o tome kako su Jevreji bili ubijani u logoru Belzek (Belzec):
Jevrejima je bilo naređeno da se svuku kako bi se okupali. U stvari oni su bili odvođeni u jednu zgradu koja je mogla da primi na stotine ljudi. Bili su u vodi do guÅ¡e. Potom je puÅ¡tana jaka struja kroz metalni patos i kroz nekoliko sekundi oko sto Jevreja je bilo mrtvo. Sovijetski tužilac, L. N. Smirnov, je ovu optužbu uneo u zapisnik od 19. Decembra 1945 na jednom zasedanju NirnberÅ¡kog suđenja. Ova priča se razvila u priču o ubijanju >ciklonom B<.
Ciklon B je bio pesticid koji se vrlo često upotrebljavao da bi se uniÅ¡tile tifusne vaÅ¡ke koje su zdravlju u logoru predstavljale najveću pretnju. Da su Nemci zaista želeli masovno istrebljenje Jevreja oni bi upotrebljavali hiljadu puta jači i smrtonosniji gas poput Sarina i nervnog gasa pod nazivom Tabun.
Austrijski inženjer, Valter Luftl (Walter Lüftl), je izdao izveštaj u Martu 1992. u kome kaže da ciklon-B je potpuno nepodesan za sistematsko masovno istrebljenje.
Fred Lojhter (Fred Leuchter), najpoznatiji američki stručnjak za egzekuciju je 1988. sa timom istraživača koji je sastavio, otiÅ¡ao u AuÅ¡vic i posle toga izjavio: Otputovao sam u Poljsku da ispitam tobožnje gasne komore i to u tri koncentraciona logora: AuÅ¡vic, Birkenau i Majdanek. Moje forenzičke analize i naknadni izveÅ¡taji dokazuju bez ijedne trunke sumnje da nacističke gasne komore na ovom području nisu postojale.
Lojhter je takođe ispitao kapacitivnost navodnih gasnih komora u Birkenau. Dokument sa NirnberÅ¡kog suđenja br. L-022 glasi: 1.765.000 Jevreja su uguÅ¡eni u Birkenau u periodu od aprila 1942 do aprila 1944. Kako bilo, Lojhter je doÅ¡ao do zaključka da čak i ako upotrebimo pun kapacitet samo 105.688 je moglo biti uguÅ¡eno. Njegov tim je ostrugao forenzičke uzorke cigle, maltera i betona da pronađe tragove cijanida koje bi trebalo da bude prisutno vekovima. Uzorci su bili ispitani u analitičkim laboratorijama Alfa (Alpha Analytical Laboratories, Ashland, Mass.).
Marta, 1988 izveÅ¡taj iz Alfe je glasio : Elementi cijanida, u skladu sa onim Å¡to se može očekivati da će se pronaći u gasnim komorama, nisu prisutni.
Penzionisani nemački sudija, dr. Vilhelm Ã…ÂÂ*taglih (Dr. Wilhelm Staglich) je izjavio: Teza o istrebljenju stoji ili pada sa tvrdnjama da je AuÅ¡vic bio fabrika smrti .
Nalaz Freda Lojhtera: Mi smo nabavili definitivne dokaze da egzekucione gasne komore upotrebljavane za sprovođenje genocida od strane Nemaca u ovim logorima nisu postojale. Prosta činjenica je da priča o holokaustu nije istinita.
Koliko je u stvari Jevreja umrlo?
Svetski almanah (The World Almanac) za 1947 godinu, navodi podatke Američkog Jevrejskog Komiteta koji pokazuju da je svetska jevrejska populacija 1939. bila 15.688.259 . Njujork Tajms od 22. Februara 1948 je objavio podatak da se broj Jevreja u svetu kreće između cifre od 15.600.000 i 18.700.000, ne računajući Jevreje u Palestini kojih ima od oko 600.000 pa do 700.000. Kako se Jevrejska populacija mogla tako brzo povećati posle gubitka od 6 miliona u Drugom svetskom ratu? Volter Sening (Walter Sanning), autor knjige Rastvaranje evropskog Jevrejstva, rekao je da ne manje od 2.200.000 Jevreja je emigrilalo negde izvan Evrope ostavljajući za sobom 2.847.000 Jevreja da žive pod okriljem nemačke okupacije u Junu 1941. Posle rata 3.375.000 Jevreja se, po dokumentima crvenog krsta, prijavilo za dobijanje odÅ¡tete zbog holokausta. Ova cifra uključuje i mnoge emigrante. Prema tome, pravi broj umrlih u logoru od svih posledica je između 150.000 i 300.000.
Holocaust potiskuje nesuglasice
TeÅ¡ko da neka nedelja prođe bez nove priče o Holokaustu u medijama. Bernard Postal je napisao u Jevrejskoj nedelji (Jewish week) od 14. Jula 1979:
Posle Holokausta, anti-semitizam je postao tabu. Nekada su anti-semitistički govori bili svakidaÅ¡njica u nacionalnim (političkim) kampanjama. Holokaust je postavio tabu na otvoreni anti-semitizam među državnicima koji su na viÅ¡em nivou i među publiciste.
Cionistički izaslanik se često hvalisao da su slamajući efekat holokausta na hriÅ¡ćansku svest daje osećaj zajedničke finansijske obaveze prema Jevrejima.
Crveni krst je posle rata izdao masivnu zbirku izveÅ¡taja o logorima u tri toma od 1.600 stranica, u kome stoji: U poslednjim mesecima rata, logori nisu dobijali hranu i gladovanje je povećalo broj žrtava. ...General Kaltnbruner (Kaltenbrunner)... je dozvolio crvenom krstu da deli pakete pomoći i da postavi po jednog delegata crvenog krsta u svakom logoru (kao posmatrača). Da li ovo zvuči kao holokaust?
Ã…ÂÂ*ta je sa pravim Holokaustom ?
Zašto filmske industrije ili novine ne proizvode dokumentarce o brojnim pravim holokaustima nad gentilima koji su se dogodili u ovome veku?
Sovijetski holokaust nad hriÅ¡ćanskim ruskim Kulak seljacima, (1924-1930) ¨C 15 milona pobijeno
Holokaust nad ukrajinskim seljacima, (1930-1933) - 7 miliona stradalo usled gladi
Holokaust nad ruskim političkim zatvorenicima, (1919-1949) - 12 miliona nestalo
Holokaust koji su sproveli iskusni političari komunisti u Kambodži, (1975) - 2.5 miliona zaklano
Jermenski holokaust koji su počinili Turci, (1915) - 1.5 milona ljudi ubijeno
Imajte na umu da su Jevreji jedina rasa sa organizacijom poput Svetskog jevrejskog kongresa, koji ima zastraÅ¡ujuću moć!
Preuzeto iz Truth track br.1 koji je objavljen od strane The Truth At Last.
Pored ovog, objavili su joÅ¡ 6 pamfleta i takođe se bave distribucijom veoma vrednih knjiga koje obuhvataju različite oblasti. prevod: P.Z.
THE TRUTH AT LAST
P.O. Box 1211
Marietta, Georgia 30061
U.S.A.
srpsko izdanje: MAR 2001
Nejtan Goldman, osnivač Izraela
PARIS MATCH, 29. decembar 1979.
Holokaust je pružio Izraelu ogromnu psiholoÅ¡ku prednost nad svetom Gentila, posebno u Sjedinjenim državama i Nemačkoj. IskoriÅ¡ćavanjem osećaja krivice koji ulivaju u ne-jevreje, oni su postigli sledeće:
1) Preko 65 milijardi dolara novčane pomoći iz Nemačke
2) Preko 55 milijardi dolara takođe novčane pomoći od Sjedinjenih država. Izrael, uspeÅ¡na zemlja u razvoju, dobija 3,2 milijardi dolara (ili 8 miliona dnevno) inostrane pomoći - viÅ¡e nego bilo koja druga zemlja.
3) Svih 45.000 Jevreja, imigranata iz Rusije, imaju najveću kvotu imigracije, odmah posle Meksikanaca. Oni su automatski proglaÅ¡eni izbeglicama, bez da su dokazali gonjenje! Ovo daje pravo na pune zdravstvene beneficije i oslobođeni su poreza za nadogradnju
4) Non-stop ispiranje mozga sa holokaustom, TV, filmovi i knjige su postavili Izrael i organizovano Jevrejstvo iznad dometa kritike.
Zvanične figure holokausta su smanjene
Odmah posle II Svetskog rata, savezničke vlasti su objavile da su Jevreji bili uguÅ¡eni u svim nemačkim koncentracionim logorima. Kasnije je otkriveno da su mnoga fotografisana tela umrla od teÅ¡kih ratnih dana - od tifusa, hladnoće i gladi. Sajmon Vizental (Simon Wiesenthal), iz Holokaust centra u Los Anđelesu, napisao je u knjizi Knjige i bibliotekari (Books and Bookmen, April 1975, strana 5), Nijedno guÅ¡enje gasom se nije dogodilo na nemačkom tlu. Jevrejin L.P.Beria je bio predvodnik sovjetske tajne policije NKVD od 1938 do 1953. Tokom 1945 je saopÅ¡tio o holokaustu i 6 miliona Jevreja. Ovo je bilo zgodno samo za poljske kampove. Beria nije dozvolio da istraživači iz inostranstva ispitaju zemljiÅ¡te. Njujork Tajms koji je u Jevrejskom vlasniÅ¡tvu je izvestio 1945 da je Sovijetska Rusija nabavila sliku od 4 miliona Jevreja koji su poslati u smrt putem gasnih komora u AuÅ¡vicu. Kako bilo 1990, Poljska vlada je smanjila ovu sliku na 1,1 milion i tu su cifru prihvatile jevrejske grupe. Uprkos ovom dokazu zvanična slika od 6 miliona se nije smanjila na 3 miliona!
(Treba takođe znati da je Elizabet Dol, predsednica američkog crvenog krsta i žena Bob Dola, obelodanila da su zvanični podaci o preminulima otkriveni u sovijetskim arhivama. Ti podaci pokazuju ukupno 70.000 smrtnih slučajeva)
Naređenje da se počne sa holokaustom nikad nije izdato
Nemci su poznati po tome da su preterano tačni i pedantni kada se radi o čuvanju podataka. Nijedan pokuÅ¡aj da se uniÅ¡te ratni dosijei i podaci kojih je bilo 1,100 tona zaplenjenih samo u okupacionoj zoni S.A.D.-a.
Britanski istoričar, Kolin Kros (Colin Cross) je napisao u njegovoj biografiji Hitlera na strani 313:
Ne postoji nijedno pisano naređenje koje je potpisao Hitler za istrebljenje Jevreja iz Evrope.
MADAGASKAR je ogromno ostrvo na obalama Afrike u Indijskom okeanu, koje je bilo pod upravom Francuske. Locicarano je na hiljade stranica nemačkih dokumenata koja se sastoje od celokupne studije o mogućnosti stvaranja Jevrejske zemlje na Madagaskaru. Planovi su sačinjeni da bi se dala nadoknada Francuzima koji žive tamo i ima ih oko 25.000. Čak je i vlada Francuske proučavala plan. Teodor Hercl (Theodor Herzl), osnivač cionizma, je smatrao da je Madagaskar moguće zemljiÅ¡te za jevrejsku državu. On je takođe razmiÅ¡ljao o Keniji u Africi, Sinaju koji se prostire od Sueckog kanala do pojasa Gaze, kao i o južnom delu Poljske, ali oni su ipak želeli Palestinu.
Nemački ministar inostranih poslova je dana 25 Januara 1939. godine napisao dokumenat o reÅ¡enju jevrejskog pitanja u kome je stajalo: ZavrÅ¡na politička tačka koja se odnosi na Jevreje je emigracija svih Jevreja koji žive na teritoriji Starog Rajha .
U beležnicama iz AuÅ¡vica, pročitali smo da vrh Nemačkog rukovodstva podržava ovaj plan, 12. Novembra 1938, Gering je spomenuo pitanje Madagaskara. Himler, lično, je sanjao o tome joÅ¡ od 1934., uverili su nas svedoci. Posle primirja u Junu 1940 (predaja Francuske), ministar inostranih poslova je predložio tu ideju, koju su usvojili Himler i odmah zatim Hitler.
Zbog ovih razloga funkcioner SS divizije, Rajnard Hejdrih (Reinhard Heydrich), je oformio centralnu upravu za emigraciju Jevreja i to 11. Februara 1939. Jednom, kada je rat otpočeo ovo viÅ¡e nije bilo moguće sprovesti. Stoga je Hitler naredio da se Jevreji interniraju, kao neprijateljski saveznici, na Istok. Hitler je 27. Januara 1942. rekao: Jevreji moraju da napuste Evropu. Najbolje bi bilo da odu u Rusiju.
Ruzvelt je uradio istu stvar koju i Hitler, tako Å¡to je naredio da 120,000 Amerikanaca japanskog porekla budu prebačeni na Zapadnu obalu, odakle će biti prosleđeni u koncentracione logore. Tokom Marta 1942. Ruzvelt ih je optužio da su rizik za bezbednost. Japanci, među kojima i žene i deca, su bili zatvoreni iza žičanih ograda i tornjeva na kojima su se nalazili naoružani stražari u užarenoj pustinji.
Sud u Nirmbergu je čuo svedočenje Hansa Lamersa (Hans Lammers) i njegovu verziju reÅ¡enja Jevrejskog pitanja. Lamers je bio Å¡ef kancelarije Rajha i veoma blizak sa Himlerom i Hitlerom. Lamers je izjavio da je pitao Himlera Å¡ta on podrazumeva pod tim krajnjim reÅ¡enjem. Himler je odgovorio: Jevreje moramo da evakuiÅ¡emo iz Nemačke! Lamers je potom rekao da mu je Hitler rekao isto. Drugim rečima krajnje reÅ¡enje je podrazumevalo emigraciju! Kad je bio upitan: Kada ste prvi put saznali da je ubijeno pet miliona Jevreja? Lamers je odgovorio da je to bilo ovde na suđenju u Nirnbergu! Herman Gering je takođe rekao sudu da je prvi put čuo o Holokaustu ovde u Nirnbergu.
AuÅ¡vic je bio masivni kompleks zgrada u kome je bila smeÅ¡tena vojna industrija i sastojala se iz 39 kampova od kojih su njih 19 sačinjavali uglavnom jevrejski radnici. Fabrike u Monovic kampu br. 16 sama je zapoÅ¡ljavala 126.000 radnika. Stručnjak za pitanje Holokausta, Leon Poliakov iz Pariza u Molitveniku mržnje,objavljenog 1979, na strani 134 je napisao da je jevrejski geto u VarÅ¡avi, bio jedan od najvažnijih centara za nabavku. Na drugom mestu je Loc (Lodz) geto abog njegove ekonomske važnosti, jer je proizvodio sve vrste dobara i posebno bio je važna tekstilna industrija koja je davala veliku podrÅ¡ku nemačkoj ekonomiji.
Hajnrih Himler se plaÅ¡io epidemije tifusa u kampovima. Istočno evropski Jevreji nisu vodili računa o higijeni i često se krivica za Å¡irenje tifusa svaljivala na njih. 28. Decembra 1942 Himler je naredio da se stopa mrtvih mora smanjiti po svaku cenu (Izvor: Rajtlindžerova knjiga Krajnje reÅ¡enje). 20. Januara 1943. glavni inspektor logora, Rihard Gliks (Richard Glücks), uputio je Himleru odgovor: Primenićemo sva raspoloživa sredstva da bi smo smanjili stopu mrtvih (izvor: Dokument br. 1532 sa suđenja u Nirnbergu). Stopa mrtvih je znatno smanjena sa 8,5% u Julu 1942 do 2,8% u Junu 1943.
17. Aprila 1943. Hitler je pitao admirala Hortija, vođu Mađarske, da li bi 100,000 Jevreja iz Mađarske postali deo novog programa (izvor: Retlindžerova knjiga Die Endlosung, 1956, strana 478.). Maja meseca 1944. sam Hitler je izdao naredbu da se joÅ¡ 200.000 Jevreja zaposli na >konstrukciji i drugim stvarima potrebnim za vojsku<.
Jevreji su bili od vitalnog značaja za nemačku ratnu industriju. Bilo bi kontraproduktivno da ih ubijaju. U stvari SS trupe su uhapsile Karla Koha (Karl Koch), komandanta Buhenvalda (Buchenwald), zbog maltretiranja i nepravedne egzekucije nekolicine zatvorenika. PoÅ¡to je proglaÅ¡en krivim na vojnom sudu, Koh je osuđen na smrt, a po tom i streljan. Da je zaista bilo holokausta, on bi dobio priznanje umesto Å¡to je streljan.
Ã…ÂÂ*indlerova lista je prikazala ulogu Komandanta Amona Geta (Amon Goeth), koji je zaista maltretirao zatvorenike. Kako god bilo film nije pokazao gledaocima da su ga SS trupe uhapsile i da je suđenje čekao u zatvoru koje je trebalo da bude na kraju rata. Mnoge jezive slike tela u napravljenim za TV holokaust dramama su slike tela mrtvih od gladi i od bolesti koji su preminuli u zadnjim haotičnim mesecima rata. Primera radi Dahau. Nekih 54 osobe su umrle u Januaru 1944. i 101 osoba u Februaru 1944. Kada hrana, lekovi i sanitet se nije mogao isporučiti zbog savezničkog bombardovanja, 2.888 su umrli u Januaru i 3.977 u Februaru 1945.
Nemogućnost postojanja masovnih grobnica
U AuÅ¡vicu nije bilo masovnih grobnica. Kremiranje 4 miliona tela ostavilo bi 15.000 tona pepela koji nikada nije pronađen. Čak bi bilo i potrebno mnogo tona uglja da bi se ovaj čin izvrÅ¡io. Inicijalno, Sovjeti su ispričali priče koje su u sukobu sa činjenicama vezano za nestanak 6 miliona ljudi u logorima koji su bili pod njihovom kontrolom. Na početku su tvrdili da su zatvorenici skuvani na smrt. 5 Decembra 1945. Komunistički sudija je u Nirnbergu objavio optužnicu br. 6 protiv tuženog Hansa Franka:
Veliki parni kotlovi za proizvodnju supervrele pare su bili ubačeni unutar soba zatvorenika. Vrata su hermetički bila zatvorena i guÅ¡enje parom je počinjalo. Na početku su se čuli krici koji su dolazili iz soba, umirali su polako; posle 15 minuta egzekucija je bila zavrÅ¡ena.
U ovu priču se nije moglo poverovati. Ona je zatim promenjena u tvrdnju da su kamioni bili povezani sa gasnim komorama i da je zatim u komoru ispuÅ¡tan otrovni gas Karbon-monoksid. Ova tvrdnja je takođe bila zaboravljena, pa su Sovijeti onda optužili Nemce da su parne komore promenili u gasne komore.
Sovijeti su tada iskrsli sa neobičnom idejom o tome kako su Jevreji bili ubijani u logoru Belzek (Belzec):
Jevrejima je bilo naređeno da se svuku kako bi se okupali. U stvari oni su bili odvođeni u jednu zgradu koja je mogla da primi na stotine ljudi. Bili su u vodi do guÅ¡e. Potom je puÅ¡tana jaka struja kroz metalni patos i kroz nekoliko sekundi oko sto Jevreja je bilo mrtvo. Sovijetski tužilac, L. N. Smirnov, je ovu optužbu uneo u zapisnik od 19. Decembra 1945 na jednom zasedanju NirnberÅ¡kog suđenja. Ova priča se razvila u priču o ubijanju >ciklonom B<.
Ciklon B je bio pesticid koji se vrlo često upotrebljavao da bi se uniÅ¡tile tifusne vaÅ¡ke koje su zdravlju u logoru predstavljale najveću pretnju. Da su Nemci zaista želeli masovno istrebljenje Jevreja oni bi upotrebljavali hiljadu puta jači i smrtonosniji gas poput Sarina i nervnog gasa pod nazivom Tabun.
Austrijski inženjer, Valter Luftl (Walter Lüftl), je izdao izveštaj u Martu 1992. u kome kaže da ciklon-B je potpuno nepodesan za sistematsko masovno istrebljenje.
Fred Lojhter (Fred Leuchter), najpoznatiji američki stručnjak za egzekuciju je 1988. sa timom istraživača koji je sastavio, otiÅ¡ao u AuÅ¡vic i posle toga izjavio: Otputovao sam u Poljsku da ispitam tobožnje gasne komore i to u tri koncentraciona logora: AuÅ¡vic, Birkenau i Majdanek. Moje forenzičke analize i naknadni izveÅ¡taji dokazuju bez ijedne trunke sumnje da nacističke gasne komore na ovom području nisu postojale.
Lojhter je takođe ispitao kapacitivnost navodnih gasnih komora u Birkenau. Dokument sa NirnberÅ¡kog suđenja br. L-022 glasi: 1.765.000 Jevreja su uguÅ¡eni u Birkenau u periodu od aprila 1942 do aprila 1944. Kako bilo, Lojhter je doÅ¡ao do zaključka da čak i ako upotrebimo pun kapacitet samo 105.688 je moglo biti uguÅ¡eno. Njegov tim je ostrugao forenzičke uzorke cigle, maltera i betona da pronađe tragove cijanida koje bi trebalo da bude prisutno vekovima. Uzorci su bili ispitani u analitičkim laboratorijama Alfa (Alpha Analytical Laboratories, Ashland, Mass.).
Marta, 1988 izveÅ¡taj iz Alfe je glasio : Elementi cijanida, u skladu sa onim Å¡to se može očekivati da će se pronaći u gasnim komorama, nisu prisutni.
Penzionisani nemački sudija, dr. Vilhelm Ã…ÂÂ*taglih (Dr. Wilhelm Staglich) je izjavio: Teza o istrebljenju stoji ili pada sa tvrdnjama da je AuÅ¡vic bio fabrika smrti .
Nalaz Freda Lojhtera: Mi smo nabavili definitivne dokaze da egzekucione gasne komore upotrebljavane za sprovođenje genocida od strane Nemaca u ovim logorima nisu postojale. Prosta činjenica je da priča o holokaustu nije istinita.
Koliko je u stvari Jevreja umrlo?
Svetski almanah (The World Almanac) za 1947 godinu, navodi podatke Američkog Jevrejskog Komiteta koji pokazuju da je svetska jevrejska populacija 1939. bila 15.688.259 . Njujork Tajms od 22. Februara 1948 je objavio podatak da se broj Jevreja u svetu kreće između cifre od 15.600.000 i 18.700.000, ne računajući Jevreje u Palestini kojih ima od oko 600.000 pa do 700.000. Kako se Jevrejska populacija mogla tako brzo povećati posle gubitka od 6 miliona u Drugom svetskom ratu? Volter Sening (Walter Sanning), autor knjige Rastvaranje evropskog Jevrejstva, rekao je da ne manje od 2.200.000 Jevreja je emigrilalo negde izvan Evrope ostavljajući za sobom 2.847.000 Jevreja da žive pod okriljem nemačke okupacije u Junu 1941. Posle rata 3.375.000 Jevreja se, po dokumentima crvenog krsta, prijavilo za dobijanje odÅ¡tete zbog holokausta. Ova cifra uključuje i mnoge emigrante. Prema tome, pravi broj umrlih u logoru od svih posledica je između 150.000 i 300.000.
Holocaust potiskuje nesuglasice
TeÅ¡ko da neka nedelja prođe bez nove priče o Holokaustu u medijama. Bernard Postal je napisao u Jevrejskoj nedelji (Jewish week) od 14. Jula 1979:
Posle Holokausta, anti-semitizam je postao tabu. Nekada su anti-semitistički govori bili svakidaÅ¡njica u nacionalnim (političkim) kampanjama. Holokaust je postavio tabu na otvoreni anti-semitizam među državnicima koji su na viÅ¡em nivou i među publiciste.
Cionistički izaslanik se često hvalisao da su slamajući efekat holokausta na hriÅ¡ćansku svest daje osećaj zajedničke finansijske obaveze prema Jevrejima.
Crveni krst je posle rata izdao masivnu zbirku izveÅ¡taja o logorima u tri toma od 1.600 stranica, u kome stoji: U poslednjim mesecima rata, logori nisu dobijali hranu i gladovanje je povećalo broj žrtava. ...General Kaltnbruner (Kaltenbrunner)... je dozvolio crvenom krstu da deli pakete pomoći i da postavi po jednog delegata crvenog krsta u svakom logoru (kao posmatrača). Da li ovo zvuči kao holokaust?
Ã…ÂÂ*ta je sa pravim Holokaustom ?
Zašto filmske industrije ili novine ne proizvode dokumentarce o brojnim pravim holokaustima nad gentilima koji su se dogodili u ovome veku?
Sovijetski holokaust nad hriÅ¡ćanskim ruskim Kulak seljacima, (1924-1930) ¨C 15 milona pobijeno
Holokaust nad ukrajinskim seljacima, (1930-1933) - 7 miliona stradalo usled gladi
Holokaust nad ruskim političkim zatvorenicima, (1919-1949) - 12 miliona nestalo
Holokaust koji su sproveli iskusni političari komunisti u Kambodži, (1975) - 2.5 miliona zaklano
Jermenski holokaust koji su počinili Turci, (1915) - 1.5 milona ljudi ubijeno
Imajte na umu da su Jevreji jedina rasa sa organizacijom poput Svetskog jevrejskog kongresa, koji ima zastraÅ¡ujuću moć!
Preuzeto iz Truth track br.1 koji je objavljen od strane The Truth At Last.
Pored ovog, objavili su joÅ¡ 6 pamfleta i takođe se bave distribucijom veoma vrednih knjiga koje obuhvataju različite oblasti. prevod: P.Z.
THE TRUTH AT LAST
P.O. Box 1211
Marietta, Georgia 30061
U.S.A.
srpsko izdanje: MAR 2001