bogsvarog
20-10-08, 17:19
EVROPA I EVROPSKA DUSA
http://www.famouslikeme.com/articleimages/41541_0.jpg
U drevnim vremenima jedino Atinjani sa imovinom, delom zemlje, imali su pravo glasa. Nasuprot tome, u Skandinaviji samo posednistvo nije bilo dovoljno. Jedino oni koji su posedovali imanje tokom nekoliko generacije, imali su pravo glasa. Ti posedi su nazivani "óðaloþila" (slika ispod - "Visoki Polozaj" eng. "High Seat"). Simbol takve imovine, je prestavljao one, koji su bili na „Visokim Polozajima“ medju clanovima porodice. Ova oznaka je bila simbol plemenitih seljaka cija prava nije mogao da ugrozi cak ni kralj. Mi znamo da je ovaj simbol nastao po runi koja se zove odal.
http://www.burzum.org/img/library/otila.gif
Ovaj obicaj je poznat cak i iz praistorjiskih vremena, kad su óðal posedi bili zvani oþila, kao znak runa. "Óðal" je Nordijski i nastaje iz Proto-Nordijskog "oþila" sto znaci nasledno vlasnistvo. Ljudi koji su posedovali takva vlasnistva
smatrani su plemicima svog drevnog drustva. Danasnja skadninavska rec za plemic je "adel", koja je nastala od Nordijske reci "óðal", i cak danas mi zovemo takva vlasnistva "odel"(plemicka) vlasnistva. "Odel" je takodje nastalo od Nordijske
recu "óðal".
"The High Seat" je bio postavljen u severo-istocnom uglu glavnog objekta farme, zato sto su mrtvi bili sahranjivani sa severne strane farme i zato sto Sunce izlazi na istok. Poznato je kao "ándveget" (put duhova), zato sto su duhovi mrtvih clanova porodice posecivali zive u vreme svakog "High" festivala. Slike mrtvih su bile postavljane u "High Seat", koji je sluzio kao portal za mrtve.
"óðal" vlasnistva su veoma povezana za srodnistvo. Ovo zemljiste je porodicna krv generacijama porodicno tlo cinila plodnim. Ova zemlja je odgajana od strane mrtvih, a odrzavana od strane zivih. Glava porodice nije imao pravo da proda zemljiste jedino ako se ne sloze svi njeni clanovi. Svi su imali pravo na veto i pravo da kupe zemljiste po povojnoj ceni ako neka porodica hoce da ga proda. Najstariji sin je dobijao zemljiste kada glava porodice umre, ali nije mu dozvoljeno da sedi na "High Seat", dok ne obeca postovanje prava srodnika i pije iz Bragi pehara - zdravica gde daje zakletvu porodici.
Istocno od farmi, na brdima i planinama, slavili su Sunce i pored najblizeg svetog izvorista ili reke slavili su Mesec. Svi "High" Festivali bili su odrzavani u znak postovanja starih Bozanstava: "Sunna"(Sunce), "Máni"(Mesec), "Týr", "Óðinn","Þórr", "Freyja"/"Freyr", "Heimdallr", itd. Majka priroda odnosno "Jörðr" je slavljena od strane mnogih starih hramova koji se nazivaju "horg", a ostali "High" Festivali su odrzavani u "hofs" odnosno u velikim halama gospodara ili u "lvesirkler" (vilenjacki krugovi), prirodnim krugovima u zemlji.
Apart from the Sun and the Moon the most important deities were Þórr, the god of loyalty, Freyja and Freyr, the goddess and the god of love, Heimdallr, the god of mercy, and Óðinn, the god of war and magic, eloquence and death.
Sem Sunca i Meseca, najvaznija Bozanstva bila su Þórr, bog odanosti, Freyja i Freyr, boginja i bog ljubavi, Heimdallr, bog milosti, i Óðinn, bog rata i magije, recitotsti i smrti.
Mrtvi su odlazili u "Hel", kao sto "Baldr" i "ÃÂðunn" i jesu u mitologiji, ali su takodje isli u "ÃÂsgarðr" odnosno Valhalu( "Sessrýmnir","BilskÃÂ*rnir" ) ili u neko drugo bozje prebivaliste. Ovde nema protivurecnosti, posto je individualno ljudsko bice je stvoreno od vise bica. Kada mi umremo ta bica odlaze u razlicite oblasti. Novorodjencad porodica su dobijala imena po mrtvim precima. Na taj nacin duse mrtvih su se mogle vratiti u zive iz svetova mrtvih, iz "Hel" i "ÃÂsgarðr. U modernoj Skandinaviji me kazemo "Helvete" umesto samo "Hel" ili "Hell" kako kazu u engleskom. Ovaj naziv potice od Nordijske reci "HelvÃÂ*ti", sto znaci "poseta Paklu". Smrt je samo bila poseta paklu, i uvek su se duse mrtvih vracale u zive. To je vera nasih predaka. Smrt nije bila pretnja, ona je znacila odmor od zivota u bozijim svetovima; u "Hel"-u i "ÃÂsgarðr"-u. Mrtvi su mogli da posecuju zive jednom godisnje, na "Yule-Eve", kada dolaze sa "Heimdallr"-om (poznatijem kao Deda Mraz).
***
Moderni covek je izgubio vezu sa zemljom svojih predaka. Veza modernog coveka sa svojim precima i sa bogovima svoje krvi je takodje izgubljena. On putuju preko cele planete Zemlje kao bice bez porekla bez svojih korena. Vise ne gaji
svoju sopstvenu hranu, vise ne lovi ribu i meso, vise ne muze krave i skuplja jaja, jagode, orahe, voce i skoljke iz prirode. Vise ne gradi svoje kuce ili sahranjuje svoju porodicu. Izgubio je postovanje prema prirodi, prema svojoj
otadzbini i prema svojoj vrsti, a za uzvrat nista nije dobio. Dusa modernog coveka je mrtva. Izgubio je skoro sve.
Najveci idoli modernog vremena vise nisu ljubav ("Freyja"/"Freyr"), odanost ("Þórr"), milosrdje ("Heimdallr"), plemenit, recit i jak covek ("Óðinn"), snaga ("Magni"), otadzbina ("óðal" vlasnistva), hrabrost ("Móði"), plodna priroda ("Jörðr") i ostali drugi stari ideali i idoli, umesto toga on idolizuje prazne i lazne slavne licnosti ili cinicne kapitalisticke svinje koje siliuju Majku Prirodu i krv svih ljudi.
Nasa stara religija i nasi evropski bogovi su prisutni u nasim zivotima cak i danas. Kada sam bio dete odrastao sam u Odinsvei ("Óðinn"-ov put). I kada bih otisao u prodavnicu nazvanu "Jovi" (drugo ime za Jupiter), mogao sam naprimer kupiti "Freja" ("Freyja") cokoladu, utorkom eng. Tuesday ("Týr"-ov dan) ili bilo kojim drugim danom u nedelji osim nedeljom eng. Sunday (dan "Sunna" odnosno dan Sunca), zato sto je ovaj dan i dalje sveti dan. Ako sam ljut na nekoga nekad cu mu reci idi u pakao ("Hel"), cak i kad jedem hot-dog stavim na njega kecap iz boce "Idun" ("ÃÂðunn") kecapa, itd. Imena bogova su svugde oko nas. I pored hiljadugodisnjeg Hriscanstva mi smo okruzeni nasim paganskim bogovima osecamo prirodnu povezanost prema njima. Mozda smo izgubili nase duse, ali nasa paganska krv je i dalje ista.
Na Uskrs smo isli na skijanje noseci narandze i jaja filovane sa slatkisima, sto je simbolizovalo Sunce i kutija od "ÃÂðunn"-a. Na "Yule Eve" cak i deca dobiju casu (svetlog) piva da popiju, zato sto je to obicaj (zdravica za "Óðinn"-a i za mrtve), iako smo zaboravili zasto. Za Novu Godinu saljemo raketice u nebo i posmatramo vatromet, i oblacimo se kao strasna stvorenja i idemo od vrata do vrata trazeci slatkise (vise trazimo "Freia" cokoladu), kao sti su nasi preci radili u njihovim ritualima "Oskorei"-iama - iako su koristili vatru umesto vatrometa. Preko leta smo palili velike vatre uz obalu, sibolizujuci "Freyja"-inu ogrlicu i slavili letnju prekretnicu - uvek pokusavajuci da napravimo najvecu vatru. Na dan Nove Godine mi gledamo ski skokove u dalj na TV-u, obicaj koji potice iz starog rituala, kada "Heimdallr" je morao da skoci preko ograde koja je okruzivala "Hel" odnosno pakao kako bi dobio pristup.
Mogao bih ovako da nabrajam primere do sutra, ali shvatili ste poentu. Trenutno nasa vera je Hriscanstvo, ali tu nema niceg hriscanskog, stare tradicije se i dalje praktikuju. Samo mi nismo svesni toga. Vise ne znamo zasto to radimo. Mozda je drugcije u drugim evropskim zemljama, ali do nekog stepena mi cemo i dalje praktikovati staru religiju. Evropski bogovi su i dalje uz nas, u nasim glavama, ali pre svega su u nasoj krvi. Ma kolika kolicina ispiranja mozga ili hiljadu godisnje gusnje religije to ne moze promeniti. Poznati svajcarski psihijatar, Jung, pricao je o idealima koji ce uvek biti tu u nama, bez obzira na sve. Norveski autor, Bringsværd, prica o zaru koji se ne gasi, lezi ispod pepela, cekajuci da neko donese drvo za potpalu, da je zar uvek spreman da postane vatra opet. Ako mu to dopustimo.
Cetiri hiljade godina smo isli od nasih bogova nase krvi, pokusavajuci da ih zamenimo nekim azijatskim spaiocom, i njegovom stranom jevrejskom pustinjskom dusom, ali u svakom trenutku mi treba da prestanemo da se vratimo zivotu harmonije naseg evropskog bica. Bogovi su i dalje tu, u nama, cekajuci pazljivo da se njihova deca urazumi, i kao sto ne mozemo da bezimo od svoje senke tako i ne mozemo da bezimo od svojih bogova. Oni su deo nasih fizickih karakteristika takodje. Oni su nasa kolektivna dusa. Samo slusajte glas nasih predaka, tih sapat krvi i primimo svoje bogove nazad. Vratite se u zivot. Ozivite nasu evropsku dusu.
***
Ja ovde korisitm skandinavska imena bogova, ali ovo vazi za celu Evropu, ne samo za Skandinaviju. Bogovi su svi isti, samo su nazivani drugcijim imenima u razlicitim delovima Evrope zato sto pricamo razlicitim jezicima. Zvali mi Gromovnika Donar, Thunor, Taranis, Perun, Þórr, Perkuna, Jupiter, Zevs ili nekim drugim nazivom, to je jedan te isti evropski Bog. Svi bogovi i boginje su iste. Oni su evropski bogovi. Oni su evorpska dusa.
Varg Vikernes
Trondheim Fengsel, Norveska
9. 11. 2004.
http://www.burzum.org/
Prevod: Petar S.
Tekst prilagodio: Aleksa
http://www.famouslikeme.com/articleimages/41541_0.jpg
U drevnim vremenima jedino Atinjani sa imovinom, delom zemlje, imali su pravo glasa. Nasuprot tome, u Skandinaviji samo posednistvo nije bilo dovoljno. Jedino oni koji su posedovali imanje tokom nekoliko generacije, imali su pravo glasa. Ti posedi su nazivani "óðaloþila" (slika ispod - "Visoki Polozaj" eng. "High Seat"). Simbol takve imovine, je prestavljao one, koji su bili na „Visokim Polozajima“ medju clanovima porodice. Ova oznaka je bila simbol plemenitih seljaka cija prava nije mogao da ugrozi cak ni kralj. Mi znamo da je ovaj simbol nastao po runi koja se zove odal.
http://www.burzum.org/img/library/otila.gif
Ovaj obicaj je poznat cak i iz praistorjiskih vremena, kad su óðal posedi bili zvani oþila, kao znak runa. "Óðal" je Nordijski i nastaje iz Proto-Nordijskog "oþila" sto znaci nasledno vlasnistvo. Ljudi koji su posedovali takva vlasnistva
smatrani su plemicima svog drevnog drustva. Danasnja skadninavska rec za plemic je "adel", koja je nastala od Nordijske reci "óðal", i cak danas mi zovemo takva vlasnistva "odel"(plemicka) vlasnistva. "Odel" je takodje nastalo od Nordijske
recu "óðal".
"The High Seat" je bio postavljen u severo-istocnom uglu glavnog objekta farme, zato sto su mrtvi bili sahranjivani sa severne strane farme i zato sto Sunce izlazi na istok. Poznato je kao "ándveget" (put duhova), zato sto su duhovi mrtvih clanova porodice posecivali zive u vreme svakog "High" festivala. Slike mrtvih su bile postavljane u "High Seat", koji je sluzio kao portal za mrtve.
"óðal" vlasnistva su veoma povezana za srodnistvo. Ovo zemljiste je porodicna krv generacijama porodicno tlo cinila plodnim. Ova zemlja je odgajana od strane mrtvih, a odrzavana od strane zivih. Glava porodice nije imao pravo da proda zemljiste jedino ako se ne sloze svi njeni clanovi. Svi su imali pravo na veto i pravo da kupe zemljiste po povojnoj ceni ako neka porodica hoce da ga proda. Najstariji sin je dobijao zemljiste kada glava porodice umre, ali nije mu dozvoljeno da sedi na "High Seat", dok ne obeca postovanje prava srodnika i pije iz Bragi pehara - zdravica gde daje zakletvu porodici.
Istocno od farmi, na brdima i planinama, slavili su Sunce i pored najblizeg svetog izvorista ili reke slavili su Mesec. Svi "High" Festivali bili su odrzavani u znak postovanja starih Bozanstava: "Sunna"(Sunce), "Máni"(Mesec), "Týr", "Óðinn","Þórr", "Freyja"/"Freyr", "Heimdallr", itd. Majka priroda odnosno "Jörðr" je slavljena od strane mnogih starih hramova koji se nazivaju "horg", a ostali "High" Festivali su odrzavani u "hofs" odnosno u velikim halama gospodara ili u "lvesirkler" (vilenjacki krugovi), prirodnim krugovima u zemlji.
Apart from the Sun and the Moon the most important deities were Þórr, the god of loyalty, Freyja and Freyr, the goddess and the god of love, Heimdallr, the god of mercy, and Óðinn, the god of war and magic, eloquence and death.
Sem Sunca i Meseca, najvaznija Bozanstva bila su Þórr, bog odanosti, Freyja i Freyr, boginja i bog ljubavi, Heimdallr, bog milosti, i Óðinn, bog rata i magije, recitotsti i smrti.
Mrtvi su odlazili u "Hel", kao sto "Baldr" i "ÃÂðunn" i jesu u mitologiji, ali su takodje isli u "ÃÂsgarðr" odnosno Valhalu( "Sessrýmnir","BilskÃÂ*rnir" ) ili u neko drugo bozje prebivaliste. Ovde nema protivurecnosti, posto je individualno ljudsko bice je stvoreno od vise bica. Kada mi umremo ta bica odlaze u razlicite oblasti. Novorodjencad porodica su dobijala imena po mrtvim precima. Na taj nacin duse mrtvih su se mogle vratiti u zive iz svetova mrtvih, iz "Hel" i "ÃÂsgarðr. U modernoj Skandinaviji me kazemo "Helvete" umesto samo "Hel" ili "Hell" kako kazu u engleskom. Ovaj naziv potice od Nordijske reci "HelvÃÂ*ti", sto znaci "poseta Paklu". Smrt je samo bila poseta paklu, i uvek su se duse mrtvih vracale u zive. To je vera nasih predaka. Smrt nije bila pretnja, ona je znacila odmor od zivota u bozijim svetovima; u "Hel"-u i "ÃÂsgarðr"-u. Mrtvi su mogli da posecuju zive jednom godisnje, na "Yule-Eve", kada dolaze sa "Heimdallr"-om (poznatijem kao Deda Mraz).
***
Moderni covek je izgubio vezu sa zemljom svojih predaka. Veza modernog coveka sa svojim precima i sa bogovima svoje krvi je takodje izgubljena. On putuju preko cele planete Zemlje kao bice bez porekla bez svojih korena. Vise ne gaji
svoju sopstvenu hranu, vise ne lovi ribu i meso, vise ne muze krave i skuplja jaja, jagode, orahe, voce i skoljke iz prirode. Vise ne gradi svoje kuce ili sahranjuje svoju porodicu. Izgubio je postovanje prema prirodi, prema svojoj
otadzbini i prema svojoj vrsti, a za uzvrat nista nije dobio. Dusa modernog coveka je mrtva. Izgubio je skoro sve.
Najveci idoli modernog vremena vise nisu ljubav ("Freyja"/"Freyr"), odanost ("Þórr"), milosrdje ("Heimdallr"), plemenit, recit i jak covek ("Óðinn"), snaga ("Magni"), otadzbina ("óðal" vlasnistva), hrabrost ("Móði"), plodna priroda ("Jörðr") i ostali drugi stari ideali i idoli, umesto toga on idolizuje prazne i lazne slavne licnosti ili cinicne kapitalisticke svinje koje siliuju Majku Prirodu i krv svih ljudi.
Nasa stara religija i nasi evropski bogovi su prisutni u nasim zivotima cak i danas. Kada sam bio dete odrastao sam u Odinsvei ("Óðinn"-ov put). I kada bih otisao u prodavnicu nazvanu "Jovi" (drugo ime za Jupiter), mogao sam naprimer kupiti "Freja" ("Freyja") cokoladu, utorkom eng. Tuesday ("Týr"-ov dan) ili bilo kojim drugim danom u nedelji osim nedeljom eng. Sunday (dan "Sunna" odnosno dan Sunca), zato sto je ovaj dan i dalje sveti dan. Ako sam ljut na nekoga nekad cu mu reci idi u pakao ("Hel"), cak i kad jedem hot-dog stavim na njega kecap iz boce "Idun" ("ÃÂðunn") kecapa, itd. Imena bogova su svugde oko nas. I pored hiljadugodisnjeg Hriscanstva mi smo okruzeni nasim paganskim bogovima osecamo prirodnu povezanost prema njima. Mozda smo izgubili nase duse, ali nasa paganska krv je i dalje ista.
Na Uskrs smo isli na skijanje noseci narandze i jaja filovane sa slatkisima, sto je simbolizovalo Sunce i kutija od "ÃÂðunn"-a. Na "Yule Eve" cak i deca dobiju casu (svetlog) piva da popiju, zato sto je to obicaj (zdravica za "Óðinn"-a i za mrtve), iako smo zaboravili zasto. Za Novu Godinu saljemo raketice u nebo i posmatramo vatromet, i oblacimo se kao strasna stvorenja i idemo od vrata do vrata trazeci slatkise (vise trazimo "Freia" cokoladu), kao sti su nasi preci radili u njihovim ritualima "Oskorei"-iama - iako su koristili vatru umesto vatrometa. Preko leta smo palili velike vatre uz obalu, sibolizujuci "Freyja"-inu ogrlicu i slavili letnju prekretnicu - uvek pokusavajuci da napravimo najvecu vatru. Na dan Nove Godine mi gledamo ski skokove u dalj na TV-u, obicaj koji potice iz starog rituala, kada "Heimdallr" je morao da skoci preko ograde koja je okruzivala "Hel" odnosno pakao kako bi dobio pristup.
Mogao bih ovako da nabrajam primere do sutra, ali shvatili ste poentu. Trenutno nasa vera je Hriscanstvo, ali tu nema niceg hriscanskog, stare tradicije se i dalje praktikuju. Samo mi nismo svesni toga. Vise ne znamo zasto to radimo. Mozda je drugcije u drugim evropskim zemljama, ali do nekog stepena mi cemo i dalje praktikovati staru religiju. Evropski bogovi su i dalje uz nas, u nasim glavama, ali pre svega su u nasoj krvi. Ma kolika kolicina ispiranja mozga ili hiljadu godisnje gusnje religije to ne moze promeniti. Poznati svajcarski psihijatar, Jung, pricao je o idealima koji ce uvek biti tu u nama, bez obzira na sve. Norveski autor, Bringsværd, prica o zaru koji se ne gasi, lezi ispod pepela, cekajuci da neko donese drvo za potpalu, da je zar uvek spreman da postane vatra opet. Ako mu to dopustimo.
Cetiri hiljade godina smo isli od nasih bogova nase krvi, pokusavajuci da ih zamenimo nekim azijatskim spaiocom, i njegovom stranom jevrejskom pustinjskom dusom, ali u svakom trenutku mi treba da prestanemo da se vratimo zivotu harmonije naseg evropskog bica. Bogovi su i dalje tu, u nama, cekajuci pazljivo da se njihova deca urazumi, i kao sto ne mozemo da bezimo od svoje senke tako i ne mozemo da bezimo od svojih bogova. Oni su deo nasih fizickih karakteristika takodje. Oni su nasa kolektivna dusa. Samo slusajte glas nasih predaka, tih sapat krvi i primimo svoje bogove nazad. Vratite se u zivot. Ozivite nasu evropsku dusu.
***
Ja ovde korisitm skandinavska imena bogova, ali ovo vazi za celu Evropu, ne samo za Skandinaviju. Bogovi su svi isti, samo su nazivani drugcijim imenima u razlicitim delovima Evrope zato sto pricamo razlicitim jezicima. Zvali mi Gromovnika Donar, Thunor, Taranis, Perun, Þórr, Perkuna, Jupiter, Zevs ili nekim drugim nazivom, to je jedan te isti evropski Bog. Svi bogovi i boginje su iste. Oni su evropski bogovi. Oni su evorpska dusa.
Varg Vikernes
Trondheim Fengsel, Norveska
9. 11. 2004.
http://www.burzum.org/
Prevod: Petar S.
Tekst prilagodio: Aleksa