Живана
18-09-08, 00:52
http://upload4.postimage.org/779508/03KneginjaLjubica.jpg
- Sve što ću vam reći je, zapravo, prepričavanje sećanja moje babe Stane, koja je umrla 1941. godine u 92. godini života. Baba Stana je nasledila sećanje svoje svekrve Milice, koja je lično poznavala kneginju LJubicu i Petriju i dobro je znala sve o događaju koji se zbio u kući knjaza Miloša početkom leta, najverovatnije, 1819. godine.
Tog dana, kneginja LJubica je sa jetrvom Jovanom, ili Ankom, izašla da se prošeta selom, ali ih je uhvatilo neko nevreme, pa su se iznenada vratile i u kući su, u krevetu, zatekle Miloša i Petriju u ljubavnom zanosu. Miloš je postiđen odmah izašao iz sobe, a LJubica je dohvatila Miloševu kuburu i uz reči: „Miloševa je kubura, LJubičina ruka, pa da vidim da li ću da promašim!“, opalila je iz kubure i pogodila Petriju posred grudi, od čega je ova izdahnula na licu mesta.
Odmah nakon što je ubila Petriju, znajući kakve je naravi Miloš i da će je ubiti, LJubica je pobegla u kuću Kruškovića, čuvenog junaka i Miloševog dobrog prijatelja Kruškoloma, gde se krila na tavanu njegove kuće među konopljom. Naravno, ljuti knjaz Miloš svuda je tražio LJubicu da je ubije, ali narod je nju čuvao jer je opravdavao to što je uradila smatrajući da je na taj način branila čast svog kućnog praga, svoju čast i čast svoje porodice.
Inače, prema nasleđenoj priči babe Stane, kneginja LJubica je bila krupna i lepa žena, stroga, ali veoma poštena i pravična i žena kojoj je porodica bila iznad svega - sećanje je na LJubicu koje se čuva u familiji Aleksandara - Lesa Đorđevića (79).
O tome ko je bila Petrija Pljakić postoje različiti podaci. Prema onome što je narod pričao, Petrija je došla kod Miloša negde iz Bosne, od Sarajeva, moleći ga da joj pomogne da naplati neke dugove i bila je tu svega mesec-dva, a po ozbiljnijim i donekle naučnim podacima, Petrija je bila iz familije Pljakića, iz okoline Kragujevca, koji su svi odreda bili čuveni po lepoti, a najlepša među njima bila je baš Petrija i došla je na dvor knjaza Miloša u Gornju Crnuću ne bi li se zaštitila od Turaka, koji su bacili oko na nju. Takođe, prema nekim naučnim tvrdnjama, Petrija je kod Miloša bila mnogo duže od nekoliko meseci, a pominje se podatak i da mu je Petrija Milošu rodila ćerku kojoj je ime bilo Velika.
- Eto, ovde, baš ovde - pokazuje Aleksandar Đorđević zaraslo mesto na groblju u Gornjoj Crnući - Miloš je po svim adetima sahranio Petriju, koju je, kako se pričalo, mnogo voleo i iskreno ožalio. Međutim, grob nikada nije obeležen nikakvim spomenikom i niko se ne seća da joj je iko ikada zapalio sveću. Da li iz neznanja, ili ko zna zbog čega, grob je 1953. godine prekopan i tu je sahranjen Marinko Marinković, brat od ujaka moje majke, a posmrtni ostaci Petrije su, valjda, razbacani po groblju - objašnjava Aleksandar Đorđević pokazujući mesto gde je nekada bio Petrijin grob.
http://www.glas-javnosti.co.yu:8080//files/image_for_teaser/Thumb_16petrija.jpg
Nakon izvesnog vremena, knjaz Miloš i kneginja LJubica su se izmirili, a do pomirenja je došlo na nekom saboru ili u manastiru Kalenić, ili na Savincu.
- Pošto se dugo krila kod svoje braće, čuvenih Vukomanovića koji su bili ljuti na Miloša i stavili se u zaštitu sestre, na tom saboru LJubica je prišla knjazu Milošu, pružila mu kuburu i rekla: „Gospodaru, ovako više ne ide, jal opraštaj, jal ubij!“
Miloš je, naravno, znajući i to da je narod listom bio na strani LJubice, oprostio kneginji ubistvo, rekavši joj da „za to treba da zahvali samo onome što nosi ispod pojasa“ jer je LJubica u to vreme bila u blagoslovenom stanju - kazuje Aleksandar - Leso Đorđević.
http://www.glas-javnosti.co.yu/clanak/glas-javnosti-14-06-2008/tajna-groba-ljubavnice-kneza-milosa
Pitanje Miloševe ženidbe postavilo se ponovo tek poslije izbijanja Prvog ustanka. Iz kneževe price saznajemo da je vojvoda Milan isprosio Ljubicu i doveo je u njihov dom. „Kad sam se oženio bilo mi je oko 24 godine".
Miloš i Ljubica uzeli su se u proljece 1804. godine. Milan je pozvao Karadjordja da kumuje najvjerovatnije, u vreme osvajanja Rudnike i njegovog postavljanja za vojvodu 18. mart 1804). Tad su se Karadjordje i Miloš prvi put sreli i upoznali. Miloš je pod komandom Stanoja Glavaša ucestvovao, s odredom koji je poveo Milan Obrenovic na Rudnik, u sastavljanju turske cete iz Cacka, koju je predvodio Colak Alija. U narativnim izvorima se pominje njegovoj junaštvo u razbijanju jednog turskog odreda u Cestobrodickoj klisuri, kod svog mesta rodjenja, Dobrinje. To, kao i uspjesi oko osvajanja Rudnika, bili su lijep motiv Milanu da zamoli Karadjordja da bude vijencani kum njegovom polubratu Milošu. Vožd ih nije odbio.
U autobiografiji knez Miloš kazuje da je s Ljubicom rodio „dece osmoro, to jest, cetvoro muških i tako ženskih" (Petar, Petrija, Jelisaveta, Ana, Milan, Marija, Mihailo i Teodor). Roditelje su nadživela samo dva djeteta, kci Petrija i sin Mihailo, a Jelisaveta majku. Knez i kneginja trudili su se da vaspitaju svoju djecu, ali zamisao i uloženi napor nisu bili na nivou jedne vladarske porodice. Nijedno njihovo dijete nije bilo sistematski obrazovano.
Kneginja Ljubica nije doživela da oženi nijednog sina, ali je docekala da uda dvije kceri, Petriju i Jelisavetu.
http://www.boki.4t.com/Ljubica/Ljubica.html
- Sve što ću vam reći je, zapravo, prepričavanje sećanja moje babe Stane, koja je umrla 1941. godine u 92. godini života. Baba Stana je nasledila sećanje svoje svekrve Milice, koja je lično poznavala kneginju LJubicu i Petriju i dobro je znala sve o događaju koji se zbio u kući knjaza Miloša početkom leta, najverovatnije, 1819. godine.
Tog dana, kneginja LJubica je sa jetrvom Jovanom, ili Ankom, izašla da se prošeta selom, ali ih je uhvatilo neko nevreme, pa su se iznenada vratile i u kući su, u krevetu, zatekle Miloša i Petriju u ljubavnom zanosu. Miloš je postiđen odmah izašao iz sobe, a LJubica je dohvatila Miloševu kuburu i uz reči: „Miloševa je kubura, LJubičina ruka, pa da vidim da li ću da promašim!“, opalila je iz kubure i pogodila Petriju posred grudi, od čega je ova izdahnula na licu mesta.
Odmah nakon što je ubila Petriju, znajući kakve je naravi Miloš i da će je ubiti, LJubica je pobegla u kuću Kruškovića, čuvenog junaka i Miloševog dobrog prijatelja Kruškoloma, gde se krila na tavanu njegove kuće među konopljom. Naravno, ljuti knjaz Miloš svuda je tražio LJubicu da je ubije, ali narod je nju čuvao jer je opravdavao to što je uradila smatrajući da je na taj način branila čast svog kućnog praga, svoju čast i čast svoje porodice.
Inače, prema nasleđenoj priči babe Stane, kneginja LJubica je bila krupna i lepa žena, stroga, ali veoma poštena i pravična i žena kojoj je porodica bila iznad svega - sećanje je na LJubicu koje se čuva u familiji Aleksandara - Lesa Đorđevića (79).
O tome ko je bila Petrija Pljakić postoje različiti podaci. Prema onome što je narod pričao, Petrija je došla kod Miloša negde iz Bosne, od Sarajeva, moleći ga da joj pomogne da naplati neke dugove i bila je tu svega mesec-dva, a po ozbiljnijim i donekle naučnim podacima, Petrija je bila iz familije Pljakića, iz okoline Kragujevca, koji su svi odreda bili čuveni po lepoti, a najlepša među njima bila je baš Petrija i došla je na dvor knjaza Miloša u Gornju Crnuću ne bi li se zaštitila od Turaka, koji su bacili oko na nju. Takođe, prema nekim naučnim tvrdnjama, Petrija je kod Miloša bila mnogo duže od nekoliko meseci, a pominje se podatak i da mu je Petrija Milošu rodila ćerku kojoj je ime bilo Velika.
- Eto, ovde, baš ovde - pokazuje Aleksandar Đorđević zaraslo mesto na groblju u Gornjoj Crnući - Miloš je po svim adetima sahranio Petriju, koju je, kako se pričalo, mnogo voleo i iskreno ožalio. Međutim, grob nikada nije obeležen nikakvim spomenikom i niko se ne seća da joj je iko ikada zapalio sveću. Da li iz neznanja, ili ko zna zbog čega, grob je 1953. godine prekopan i tu je sahranjen Marinko Marinković, brat od ujaka moje majke, a posmrtni ostaci Petrije su, valjda, razbacani po groblju - objašnjava Aleksandar Đorđević pokazujući mesto gde je nekada bio Petrijin grob.
http://www.glas-javnosti.co.yu:8080//files/image_for_teaser/Thumb_16petrija.jpg
Nakon izvesnog vremena, knjaz Miloš i kneginja LJubica su se izmirili, a do pomirenja je došlo na nekom saboru ili u manastiru Kalenić, ili na Savincu.
- Pošto se dugo krila kod svoje braće, čuvenih Vukomanovića koji su bili ljuti na Miloša i stavili se u zaštitu sestre, na tom saboru LJubica je prišla knjazu Milošu, pružila mu kuburu i rekla: „Gospodaru, ovako više ne ide, jal opraštaj, jal ubij!“
Miloš je, naravno, znajući i to da je narod listom bio na strani LJubice, oprostio kneginji ubistvo, rekavši joj da „za to treba da zahvali samo onome što nosi ispod pojasa“ jer je LJubica u to vreme bila u blagoslovenom stanju - kazuje Aleksandar - Leso Đorđević.
http://www.glas-javnosti.co.yu/clanak/glas-javnosti-14-06-2008/tajna-groba-ljubavnice-kneza-milosa
Pitanje Miloševe ženidbe postavilo se ponovo tek poslije izbijanja Prvog ustanka. Iz kneževe price saznajemo da je vojvoda Milan isprosio Ljubicu i doveo je u njihov dom. „Kad sam se oženio bilo mi je oko 24 godine".
Miloš i Ljubica uzeli su se u proljece 1804. godine. Milan je pozvao Karadjordja da kumuje najvjerovatnije, u vreme osvajanja Rudnike i njegovog postavljanja za vojvodu 18. mart 1804). Tad su se Karadjordje i Miloš prvi put sreli i upoznali. Miloš je pod komandom Stanoja Glavaša ucestvovao, s odredom koji je poveo Milan Obrenovic na Rudnik, u sastavljanju turske cete iz Cacka, koju je predvodio Colak Alija. U narativnim izvorima se pominje njegovoj junaštvo u razbijanju jednog turskog odreda u Cestobrodickoj klisuri, kod svog mesta rodjenja, Dobrinje. To, kao i uspjesi oko osvajanja Rudnika, bili su lijep motiv Milanu da zamoli Karadjordja da bude vijencani kum njegovom polubratu Milošu. Vožd ih nije odbio.
U autobiografiji knez Miloš kazuje da je s Ljubicom rodio „dece osmoro, to jest, cetvoro muških i tako ženskih" (Petar, Petrija, Jelisaveta, Ana, Milan, Marija, Mihailo i Teodor). Roditelje su nadživela samo dva djeteta, kci Petrija i sin Mihailo, a Jelisaveta majku. Knez i kneginja trudili su se da vaspitaju svoju djecu, ali zamisao i uloženi napor nisu bili na nivou jedne vladarske porodice. Nijedno njihovo dijete nije bilo sistematski obrazovano.
Kneginja Ljubica nije doživela da oženi nijednog sina, ali je docekala da uda dvije kceri, Petriju i Jelisavetu.
http://www.boki.4t.com/Ljubica/Ljubica.html