Zeljko
13-03-08, 17:49
Od samog osnivanja Sportskog druÅ¡tva Crvena Zvezda gradio se profil pravog ZvezdaÅ¡a. Već 1948. osnovana je sekcija "Članovi - prijatelji" koja je brojala 120 upisanih. Zvezda je sebi privukla i intelektualce i bivÅ¡e trgovce, ali i mangupe i ubrzo je postala simbol beogradskog duha. Za razliku od pedesetih i Å¡ezdesetih godina, kad je tribine Marakane krasila tek po neka zastava, sedamdesete su donele nove navijačke trendove - zastave su se nosile masovno, pojavljuju se prvi transparenti, Å¡alovi, kape... Redovnije se putuje na gostovanja i u zemlji i u inostranstvu, najverniji počinju međusobno da se druže i danima kada nije bilo utakmica i tada polako počinje da se stvara jezgro najvatrenijih Zvezdinih fanova.
Početak osamdesetih doneo je Severu neÅ¡to zaista novo - zabranjeno je unoÅ¡enje na tribine zastava na koplju, ali se povećao broj ljudi koji su nosili Å¡alove, sve je viÅ¡e bilo transparenata i navijačke pesme su bile sve raznovrsnije i melodičnije. Ipak, prava revolucija dogodila se 1986. - tada su osnovani Ultras i Red Devils - dve grupe koje će uz godinu dana kasnije nastale Zulu Warriors predstavljati jezgro i avangardu na Severu i u celoj bivÅ¡oj Jugoslaviji.
Crvena Zvezda je tokom svog postojanja stekla oreol jednog od stubova srpstva tako da su utakmice sa klubovima iz ostalih republika uvek bile pune naboja i tenzija. ViÅ¡e od 200 Zvezdinih navijača je 1986. bilo prisutno na gostovanju atinskom Panatinaikosu, a transparent Ultras je bilo nemoguće ne primetiti.
Tada je i rođeno jedino pravo prijateljstvo između Delija i navijača Olimpijakosa. Ove prijateljske veze temelje se na sličnosti klubova - oba kluba su iz glavnih gradova, najtrofejniji su u svojim zemljama, nose crveno-bele boje, potiču iz pravoslavne sredine.
1988. je godina ekspanzije - osnovan je veliki broj novih grupa, kupljeni su prvi bubnjevi, sve se viÅ¡e upotrebljava pirotehnika, sve viÅ¡e ljudi putuje na gostovanja, u većem broju se pojavljuju i navijači Zvezde iz unutraÅ¡njosti. U proleće 1988. uspostavljeni su prvi ozbiljniji kontakti sa Upravom kluba i od tada je počela saradnja čiji je prvi konkretan oblik predstavljao odlazak 2 autobusa navijača na legendarno gostovanje u Milano. Tada je na stadionu San Siro bilo prisutno oko 1.000 ZvezdaÅ¡a, a bubnjevi, baklje i veliki transparenti prvi put su prezentovani u inostranstvu.
Organizacija severne tribine bila je sve bolja i bolja ali je među vođama različitih grupa vladala opÅ¡ta konstatacija da snaga i potencijal nisu dovoljno iskoriÅ¡ćeni. Želja za ujedinjenjem u jednu veliku i pravu organizaciju bila je sve jača.
Na inicijativu Ultrasa svim značajnijim navijačima poslato je pismo sa pozivom na sastanak ujedinjenja gde su obrazloženi razlozi iz kojih bi bilo mudro i dobro ujediniti se i napraviti konačno pravu stvar: toj ujedinjenoj grupi dati srpsko ime, napraviti rekvizite sa imenom grupe kako se viÅ¡e ne bi koristili u to vreme popularni strani Å¡alovi i kape, izgraditi ozbiljniji odnos sa Upravom, povezati se sa ZvezdaÅ¡ima iz unutraÅ¡njosti.. Sastanak je održan na Božić 1989. godine, prisustvovao je veliki broj navijača, a iz mnoÅ¡tva predloga
izdvojio se jedan - tog dana su rođene Delije! Odmah se prionulo na posao, tačno se znalo ko je zadužen za pravljenje Å¡alova, nalepnica, majica, ko za sastanke sa Upravom, ko za kontakte sa navijačima van Beograda, ko za propagandni rad. Sastanci su održavani svakog četvrtka na stadionu - tu su se učile nove pesme, novi navijači primani su u Delije, raspravljalo se o aktuelnim pitanjima i pravljeni su planovi za naredne utakmice. Prva veća utakmica na kojoj su Delije imale svoju prezentaciju bio je prolećni derbi 1989. Iz dana u dan organizacija navijača postaje sve bolja. U to vreme bilo je normalno da kada se podudaraju termini nekih važnih koÅ¡arkaÅ¡kih i fudbalskih utakmica i na jednim i na drugim bude veliki broj Delija. Na stadionu, između severne i istočne tribine zavrÅ¡ena je prostorija za navijače, putovalo se redovno na sva gostovanja, pravljeni su spektakli na svakoj važnoj utakmici, proradio je i marketing Delija.
U jesenjoj sezoni 1989/1990. odrađena su i tri impesivna međunarodna gostovanja u Istanbulu,
Viljnusu i Kelnu, a svaka utakmica u domaćem prvenstvu donosila je neÅ¡to novo od strane Delija. Iz tog perioda datira i prijateljstvo sa podgoričkim Varvarima, koje je istini za volju postojalo samo u narednih godinu dana.
Dana 13. maja 1990. doÅ¡lo je do žestokih navijačkih sukoba u Zagrebu između Delija i navijača Dinama. Neredi su počeli rano ujutro s pojavom prvih grupa Zvezdinih navijača u Zagrebu.
Poznato je da su Delije oduvek bili snaga koja se doživljavala kao glas naroda, a onovremeni opÅ¡ti porast nacionalizma posebno se odrazio na strujanja unutar ove ogromne grupacije. S druge strane, uz dinamovce su se naÅ¡li i navijači drugih hrvatskih klubova, ali ni oni nisu bili dovoljni da savladaju Delije.
OpÅ¡ta antikomunistička histerija nije zaobiÅ¡la ni Zvezdine navijače. Delije, kao mnogobrojnu omladinu sa velikom energijom, pojedine političke partije pokuÅ¡ale su da stave pod svoj uticaj a poremećeni odnosi sa Upravom nakon maksimirskih deÅ¡avanja i različiti politički nazori i opredeljenja bile su preokupacije Severa u tim danima slutnje. Sa prvim pobedama u Kupu evropskih Å¡ampiona u sezoni kad je Zvezda dosegla svoj vrhunac, na Sever je počela da se vraća toliko potrebna sloga. Osnovana je i Agencija Delije koja je vodila računa o obezbeđivanju svih potrebnih rekvizita, pravljenju Å¡to bolje atmosfere i organizacije, a otvorena je i prodavnica suvenira na severoistočnoj kapiji Marakane.
U pohodu na titulu Å¡ampiona Evrope Delije su masovno gostovale u Cirihu, Glazgovu, Drezdenu, Minhenu i Bariju. Na utakmici protiv Bajerna na kojoj se odlučivalo ko će u finale Kupa Å¡ampiona napravljena je nezaboravna atmosfera - crveni i beli baloni preko celog severa, stotine zastava i barjaka, neprestano navijanje, baklje oko celog stadiona ini za jednog Zvezdinog navijača nije bilo veće sreće nego kada se crveno-bela reka preselila sa tribina na teren da proslavi pobedu.
Na istorijski meč sa prvakom Francuske, Olimpikom iz Marseja, na kome je Crvena zvezda postala evropski Å¡ampion putovalo je skoro 20.000 navijača - avionima, brodovima, autobusima, vozovima...
Na stadionu Sveti Nikola vladao je urnebes - hiljade papirića i rolni, baloni, baklje, barjaci, ogromna (27h50 metara) srpska zastava. Pesma nije utihnula do poslednjeg sudijskog zvižduka a veselje je trajalo danima, kako u Bariju tako i u mnogim gradovima Å¡irom bivÅ¡e države!
Trijumfom u Bariju Delije su, kao i njihov voljeni klub, dostigle svoj vrhunac i od tog trenutka lagano idu silaznom putanjom. Pored izvesne zasićenosti, koja se i može razumeti u takvim okolnostima, svojevrsnom padu doprinela je i tadaÅ¡nja politička situacija. U pomoć srpskom narodu leta 1991. krenule su i Delije – veliki broj momaka iz prve ekipe uzeo je učeÅ¡će u ratu, uglavnom u Srpskoj dobrovoljačkoj gardi ali su pojedine Delije, u zavisnosti od svojih političkih opredeljenja, bili među dobrovoljcima Srpske radikalne stranke, Srpske Garde, Belih orlova... Dosta istaknutih navijača je svoje živote položilo srpstvu, a veliki broj momaka je ranjen. Sever ih nikada neće zaboraviti.
Erozija i propast stare jugoslovenske lige, rat i teÅ¡ki životni uslovi smanjili su opÅ¡tenarodno interesovanje za sport. Međutim, Delije nipoÅ¡to nisu prestale da postoje, ne odstupajući od svojih načela. DoÅ¡lo je u međuvremenu do smene generacija na Severu, ali je taj proces, u pogledu privrženosti Zvezdi proÅ¡ao sasvim neosetno.
Naredne sezone Zvezda je odlukom UEFA bila prinuđena da iz bezbednosnih razloga sve svoje utakmice u Kupu Å¡ampiona i kao domaćin igra u inostranstvu. Prve dve utakmice, sa Portdaunom i Apolonom odigrane su u Segedinu, ali su pokazale da iako se ne igra u Srbiji to ne mora biti pogubno za naÅ¡ tim.
Te jeseni realizovana su i dva fantastična gostovanja - u Mančesteru i Đenovi. Englezi kao da nisu verovali da je 70 ljudi autobusom iz jedne zemlje zahvaćene ratom putovalo 3 dana kako bi gledali svoj voljeni tim. U Italiji, Delije su se predstavile sa bubnjevima, dvadesetak barjaka, pirotehnikom i velikom parolom na italijanskom jeziku. Na transparentu je pisalo "Rat, beda, zatvorene granice - ali ipak smodoÅ¡li. Delije". Tajac je ubrzo zamenjen aplauzom celog stadiona.
U sezoni 1991-92. putovalo se i na finale interkontinentalnog kupa u Japan - kad je naÅ¡ tim i zvanično postao najbolji na svetu , u Atinu (gde se Delijama pridružila i veća grupa navijača Olimpijakosa), BudimpeÅ¡tu, Brisel...
Nastupajuće utakmice, u proleće 1992. Zvezda je igrala kao domaćin u Sofiji; prvo s Panatinaikosom, a kasnije sa italijanskom Sampdorijom. Na utakmici sa Italijanima Delije su joÅ¡ jednom pokazale svoju vitalnost i neuniÅ¡tivost. Iz zemlje je doÅ¡lo preko 20.000 navijača, Å¡to je među Delijama apsolutni rekord kada je reč o utakmicama igranim van granica Jugoslavije. Stotine autobusa slilo se u prestonicu Bugarske, a na stadionu frenetično navijanje bilo je upotpunjeno pirotehnikom i koreografijom srpske zastave napravljene od crvenih balona, plavih traka i belih kartona. Nažalost, tu utakmicu Zvezda je izgubila i nije uspela da se kvalifikuje za joÅ¡ jedno finale Kupa Å¡ampiona koje se te godine igralo na londonskom Vembliju. Poslednjeg dana maja 1992. međunarodna zajednica uvela je sankcije naÅ¡oj zemlji. Za Delije je to bio jasan signal da duže vreme neće biti u prilici da se susreću s inostranim klubovima.
Bilo kako bilo život je tekao dalje - stasavala je mlada generacija, a s obzirom na to da je ime Delija postalo sinonim za svakog navijača Zvezde, najvatreniji, kako bi se razlikovali od drugih, počinju da revitalizuju manje navijačke organizacije. Reorganizovana je grupa Ultras, a od novih grupa sastavljenih od mlađe generacije isticali su se Ultras Fontana, Ultra Boys, Ultra Brigate...
Sva navijačka strast u tom mutnom vremenu izolacije bila je usmerena na večite derbije, bilo da se radi o fudbalu ili o drugim sportovima. Putovalo se bez razlike na sva gostovanja: Kikinda, Bečej, Kula, Pljevlja, Subotica, Podgorica, NikÅ¡ić...
TadaÅ¡nju udarnu ekipu Severa činili su mladi momci i iako malobrojni dostojno su reprezentovali crveno-bele boje. Upravo tada, u takvom vremenu, ZvezdaÅ¡i su pokazali jednu od odlika koja prati samo najveće poklonike fudbala: oni lako, puna srca, pronalaze motiv za pravo, žestoko bodrenje svojih pulena i na onim, ne mnogo bitnim, utakmicama. Uprkos katastrofalnoj ekonomskoj situaciji najverniji uspevaju da iznađu reÅ¡enja i organizuju za svaki "večiti derbi" autentičnu atmosferu održavajući tako neuniÅ¡tivi duh Severa.
Sankcije nisu sprečile Zvezdine navijače da pokažu Evropi kako i dalje postoje. Maja 1994. na finalnu utakmicu Kupa Å¡ampiona u Atini, između Milana i Barselone, otputovao je jedan autobus Delija. TeÅ¡ko je opisati izbezumljena lica italijanskih, Å¡panskih i grčkih navijača kada su na centralnom atinskom trgu Omonija ugledali pedeset Delija i začuli njihovu pesmu. Na stadionu, Delije su obeležile svoje prisustvo transparentima i bakljama, a zajedno sa njima u sektoru su bili i stari prijatelji, navijači Olimpijakosa.
Sezone 1994-95. Crvena zvezda je osvojila duplu krunu. Te godine Delije su odradile svoje najmasovnije domaće gostovanje kada je u Novi Sad otiÅ¡lo iz Beograda nekoliko hiljada navijača. Vrhunac sezone, u svakom pogledu, sportskom i navijačkom, bio je 100. večiti derbi.
Na Marakani je bilo preko 80.000 ljudi, Delije su joÅ¡ jednom pokazale svoju organizacionu moć, složnost i snagu... NoÅ¡ena navijačima Zvezda je pobedila 2:1 i postala Å¡ampion.
Inače bila je ovo poslednja utakmica sa velikim kapacitetom Marakane, već sledeće sezone sever je obeležen brojevima stolica, a par godina kasnije postavljene su i stolice. Kapacitet severne tribine sveden je na 14.000 mesta, a samog stadiona Crvene Zvezde na 54.000 mesta.
Prijateljska utakmica između Crvene z vezde i Olimpijakosa u novembru 1994. najavila je povratak Zvezde na evropsku scenu. Bila je to prva međunarodna utakmica na Marakani nakon one čuvene sa Bajernom aprila 1991. Braća i prijatelji iz Grčke na Marakani su dočekani parolom "Welcome Orthodox brothers ". Oni su istom porukom uzvratili par meseci kasnije kada je Zvezda gostovala u Atini. Sportske sankcije Saveta bezbednosti su i zvanično ukinute, u tom trenutku Crvena Zvezda je kao Å¡ampion države učestvovala u kvalifikacijama za Kup UEFA. Protivnik je bio Å¡vajacarski Ksamaks. U Beogradu je
Zvezda izgubila 1:0, a Sever je skandirao protiv aktuelnog režima Slobodana MiloÅ¡evića.
Zbog problema sa vizama na revanš u Nojšatel putovalo je tek 10 Delija iz Beograda.
Narednih godina nastaviljeno je učeÅ¡će u evropskim kupovima. Oktobra 1995. prvi put posle sankcija navijači Zvezde organizovano odlaze na inostrano gostovanje - jedan autobus navijača pratio je rukometaÅ¡e na gostvanje u mađarski grad Đer. Delije su u to vreme intenzivno bodrile rukometni klub. Pamte se gostovanja u Zrenjaninu, Bačkoj Palanci, Kaću, Apatinu, Vrbasu, Ã…ÂÂ*apcu, NiÅ¡u, Leskovcu, Baru, a pojedinačno se iÅ¡lo i na utakmice Kupa Kupova koje je nas tim igrao u Karvini (ČeÅ¡ka) i Lucernu (Ã…ÂÂ*vajcarska). Na utakmicama koje je Zvezda kao domaćin igrala u hali Pionir pravljene su atmosfere do tada nezabeležene na rukometnim mečevima. Međutim, Uprava nije radila u interesu kluba i doÅ¡lo je do razilaženja s navijačima, pa je na utakmici polufinala Kupa pobednika kupova protiv Å¡panske Teke istaknuta parola "A sad uprava nek navija" i nije se navijalo prvih nekoliko minuta. Narednih sezona protest Delija nastavljen je radikalnijim metodama, a najpre totalnim bojkotom navijanja na rukometnim utakmicama.
Sezona 1996-97. svakako će ostati zapamćena po mnogo čemu. Crvena zvezda je u Evropi ostvarila značajan rezultat, Å¡to je u mnogome doprinelo buđenju severne tribine i aktiviranju Delija u gotovo svim segmentima navijanja. U prvom kolu protiv Å¡kotskog Hartsa na severnoj tribini pojavila se parola Zvezda je život – Ostalo su sitnice, parola koja će ubrzo postati vodeći slogan Delija koji i dan danas traje. U sledećem kolu eliminisan je nemački Kajzerslautern. Iako je u Nemačku iz Srbije stiglo tek nekih 100 navijača, uz viÅ¡e
hiljada Delija iz dijaspore stvoren je ambijent koji u mnogome podseća na neke ranije uspeÅ¡ne godine. U Beogradu, na Marakani urađena je koreografija sa crvenim i belim kartonima. Od te utakmice viÅ¡e nijedna značajna evropska utakmica neće proći a da oči publike ne budu uprte u severnu tribinu u iÅ¡čekivanju novog spektakla.
Naredni protivnik bila je Barselona, Zvezda je eliminisana, a Barselona je kasnije osvojila Kup pobednika kupova. Na poslednjem nivou Nou Kampa pesma 1.500 Delija nije prestajala od početka pa do kraja utakmice. Rezultat 3:1 nije baÅ¡ davao Å¡anse za revanÅ¡. Uprkos tome Marakana je bila popunjena do poslednjeg mesta, ali sigurno je da je na stadionu bilo daleko viÅ¡e ljudi nego Å¡to kapacitet dozvoljava. Spektakl za pamćenje, ambijent koji je mnogima i dalje u srcu kao najveći i najlepÅ¡i. Urađena je koreografija oko čitavog stadiona. Na jugu su bili crveni i beli kartoni, na istoku srpska trobojka od kartona, na zapadu panorama Beograda od kartona, dok je na severu bio crveno-beli mozaik od kartona, balona, najlona, pom-pomova...
Zvezda je povela 1:0. Erupcija oduÅ¡evljenja trajala je veoma kratko jer je već u sledećem napadu
Barselona izjednačila, Å¡to je bio kraj nadanja za prolazak u naredni krug. Dobri rezultati u Evropi odrazili su se i na domaće prvenstvo. Ljudi su ponovo počeli da dolaze na stadion. Na Marakani protiv Vojvodine bilo je 30.000 ljudi, protiv Rada skoro 20.000...
Mnogo toga urađeno je i u samoj organizaciji navijača. Momci okupljeni oko grupe Ultras i dalje predstavljaju vodeću grupu, Ultra Boys polako stasavaju. Ultra Brigate se reorganizuju, a do sredine devedesetih afirmisale su se i mnoge nove navijačke grupe: Heroes (1994), Red Boys (1995), Kenjaj (1996) North Army, Lunatics ... Na gostovanja se krenulo masovnije i brojnost grupa je rasla. Prave se i koreografije na gostovanjima i "manjim utakmicama" crvene i bele trake i veliki barjaci uz baklje i raznobojne dimove (JNA, Lučani, Novi Sad, Zrenjanin...).
Tih godina pokrenut je i fanzin Pune tribine ludih navijača. Iako su izaÅ¡la samo tri broja, taj časopis je imao velikog udela u edukovanju Å¡ireg kruga Zvezdinih pristalica.
Kraj 1996. i početak 1997. obeležen je masovnim protestima protiv tadaÅ¡njeg režima.
Pored toga Å¡to su mnoge Delije aktivno učestvovale, slogan sa severne tribine "Ajmo, ajde svi u napad" postao je zaÅ¡titni znak opÅ¡tenarodnog bunta.
U to vreme pokrenuto je i pitanje navijanja za reprezentaciju Jugoslavije. Stav najvatrenijih navijača Crvene Zvezde oličen je u sloganu "Zvezda Srbija nikad Jugoslavija". Smatralo se da nema smisla organizovano navijati za državnu reprezentaciju dok nosi ime Jugoslavija, stari državni grb i nacionalnu himnu " Hej Sloveni".
U prvom kolu Kupa UEFA u sezoni 1997/98. protivnik Zvezde je bio finski Helsinki. Na gostovanje u Finsku otputovalo je 60-ak navijača koji su nakon ove utakmice bili neopravdano izloženi pravom medijskom linču u srpskoj Å¡tampi na osnovu lažnih izveÅ¡taja zluradih novinara koji su izmiÅ¡ljali događaje. Na revanÅ¡ meču u Beogradu na severnoj tribini napravljena je nacionalna trobojka od crvenih, plavih i belih zastavica uz 4S od najlona. Naredni protivnik bio je belgijski Ekeren. Na Marakani je ponovo urađena koreografija oko čitavog stadiona. Na severu i jugu postavljene su crvene i bele najlonske trake, na istoku je crvenim i belim kartonima bilo ispisano Zvezda, a na zapadu Srbija. Zbog nemogućnosti dobijanja viza Crvenu Zvezdu je tek nekoliko navijača iz Beograda pratilo na tom gostovanju.
Svih tih godina Delije su redovno bodrile koÅ¡arkaÅ¡ki klub i u Pioniru i na mnogim gostovanjima. Crvena zvezda se 1996/97. borila za opstanak u Prvoj ligi, a već sledeće godine igrala značajnu ulogu u Kupu Radivoja Koraća. Dva autobusa navijača bodrila su Zvezdu u Atini protiv Peristerija. U finalu ovog takmičenja Zvezda je igrala protiv italijanske ekipe MeÅ¡. U Veroni se pojavilo oko 100 Delija, a raÅ¡irena je i parola na italijanskom "Kosovo je Srce Srbije". Na revanÅ¡u u Pioniru stvorena je paklena atmosfera, ali Crvena zvezda je nesrećno izgubila ovu utakmicu.
Delije su na početku sezone odradile gostovanja u Potiju (Gruzija) i Volgogradu (Rusija), a tad su postavljene i stolice na severnoj tribini Å¡to je pomoglo za realizaciju novih - daleko složenijih koreografija. Već na prvoj značajnijoj utakmici, septembra 1998. protiv francuskog Meca pripremljena je koreografija sa kartonima tj. na crvenoj podlozi žutim kartonima urađen je natpis "1991" i pehar Kupa Å¡ampiona. Bodrena podrÅ¡kom preko 200 navijača iz Srbije na revanÅ¡ meču u Francuskoj Zveda je penalima eliminisala Mec i proÅ¡la u naredno kolo.
Naredni protivnik bio je opet francuski klub - Lion. U to vreme, jeseni 1998. već je bila napeta situacija oko događanja na Kosovu i moguće međunarodne intervencije prema Srbiji. UEFA je odlučila da zbog bezbedonosnih razloga Crvena zvezda mora da bude domaćin van Srbije. Odabran je BukureÅ¡t. S obzirom na to da vize nisu bile neophodne za put u Rumuniju, specijalnim vozom krenulo je preko 1.000 Delija. JoÅ¡ mnogo njih doÅ¡lo je autobusima. I pored značajne podrÅ¡ke navijača Zvezda je i u BukureÅ¡tu i u Lionu poražena.
KoÅ¡arkaÅ¡i Crvene Zvezde učestvovali su u Ligi Å¡ampiona. Pored sjajne atmosfere u hali Pionir ti koÅ¡arkaÅ¡ki mečevi pamte se po joÅ¡ dva događaja. Najpre to je prvi susret između Crvene zvezde i nekog hrvatskog kluba. Bila je to utakmica protiv Cibone. Na žalost ili na sreću utakmica je igrana bez prisustva publike zbog izgreda u prethodnoj sezoni.
U praznom Pioniru okačene su crveno bele zastave i transparenti, a centralno mesto zauzimala je poruka "Sreća je vaÅ¡a, a tuga naÅ¡a, Å¡to sada nismo tu ! Delije Sever".
Drugi događaj koji treba spomenuti jeste Božić 1999, utakmica protiv Žalgirisa na kojoj je koreografijom obeleženo 10 godina postojanja Delija.
Sva sportska takmičenja su na proleće 1999. zbog agresije na naÅ¡u zemlju bila prekinuta.
Dosta navijača je uzelo učeÅ¡će u odbrani zemlje.
U Kupu Uefa u sezoni 1999/00. Zvezda je kao domaćin igrala u Sofiji protiv Monpeljea, a na revanÅ¡ u Francusku nije putovao niko od navijača zbog nemogućnosti dobijanja viza.
Već sledeći večiti derbi, oktobra 1999. ostaće u najtužnijem sećanju svih ZvezdaÅ¡a.
Raketa ispaljena sa juga ka severu stadiona JNA usmrtila je mladog Zvezdinog navijača Aleksandra Radovića iz Opova. Aco, Delijo, nek ti je večna slava!
Te jeseni, realnost Severa je bila prilično sumorna. Gotovo da nije bilo nikakvih navijačkih aktivnosti. Sam početak 2000. je obeležen osnivanjem grupe Belgrade Boys koja je ujedinila viÅ¡e mlađih grupa. Već od samog početka svog delovanja grupa je jasno počela da postavlja i ostvaruje svoje standarde navijanja, zajednički dolazak na utakmicu, kompaktan kop na svakoj utakmici, pevanje od prvog do poslednjeg minuta, kvalitetan vizuelan izgled tribine, samoorganizovanost i nezavisno finansiranje. Oni su učinili da se Sever pokrene u nekom novom smeru, pokazali su da saradnja i međusobno druženje itekako igraju značajnu ulogu, Å¡to je tokom vremena postala ideologija cele tribine. Na severu Marakane pevalo se na svakoj utakmici, u velikom broju odlazilo se na gostovanja. Posebno se pamti gostovanje na Karaburmi gde je bilo oko 1.000 ljudi, zatim preko 500 ljudi u Zrenjaninu, i putovanje preko 300 navijača iz Beograda u Budvu... Svakako u lepom sećanju ostaje sam finiÅ¡ prvenstva, utakmice na Marakani protiv Obilića, Napretka i Sartida . Utakmica protiv Obilića ostaće zapamćena po upaljenom velikom broju narandžastih dimova. To i ne bi bilo toliko zanimljivo da od prethodnog večitog derbija (oktobar 1999. ) nije postojala striktna zabrana unoÅ¡enja i paljenja pirotehnike. Već nekoliko dana kasnije, u finalu Kupa protiv Napretka, pred viÅ¡e od 30.000 gledalaca upaljeno je 40-tak baklji. Titula je zvanično osvojena u predposlednjem kolu pobedom protiv Sartida na Marakani, sever je bio krcat, a na stadionu je bilo preko 40.000 gledalaca.
Krajem jula počele su i kvalifikacije za Ligu Å¡ampiona. Na utakmici protiv Torpeda nakon skandiranja slogana: "Spasi Srbiju i ubij se Slobodane!" policijske snage utrčavaju na sever i napadaju navijače. Delije pružaju otpor, nastaje opÅ¡ta tuča. Po prvi put narod je video da policija Slobodana MiloÅ¡evića nije nepobediva. Na kraju utakmice ispred severa, privedeno je oko 200 ljudi. Ovaj slogan je kasnije skandiran na svim protestima protiv tadaÅ¡njeg režima.
Odlučujuću utakmicu kvalifikacija Crvena Zvezda je igrala protiv Dinama iz Kijeva. Na stadionu u Kijevu oko 200 Delija je bilo zadovoljno nereÅ¡enim rezultatom (0:0) koji je govorio da je Liga Å¡ampiona veoma blizu. Na ovoj utakmici posle dužeg vremena na severu se pojavila velika Å¡etalica 45h55 m, sa panoramom Beograda iza koje izlazi sunce tj. Lopta simbol Lige Å¡ampiona uz natpis "Zvezda 2000". Utakmica je zavrÅ¡ena nereÅ¡eno 1:1, Dinamo Kijev je otiÅ¡ao u Ligu Å¡ampiona, a Zvezda je ipak morala da nastavi takmičenje u Kupu UEFA.
Protivnik u ovom takmičenju bio je engleski Lester Siti. Prva utakmica je odigrana u Lesteru gde je Zvezda imala podrÅ¡ku od oko 1.000 Delija, od kojih je stotinak iz Beograda. Delije su za tu utakmicu priredile i bakljadu, Å¡to je retkost videti u Engleskoj. Zbog naruÅ¡ene bezbednosne situacije u zemlji nakon septembarskih izbora Zvezda je bila primorana da kao domaćin igra u Beču. Put Austrije kreće oko 200 Delija iz Beograda. Uz pomoć navijača njih oko 10.000-15.000, Zvezda je otiÅ¡la u drugi krug takmičenja.
Politički preokret u jesen te godine doveo je do toga da su sportska deÅ¡avanja otiÅ¡la u drugi plan. Na nama nije da piÅ¡emo o događajima petog oktobra. Svako od nas bio je tamo jer je to sam hteo, jer je mislio o svojoj budućnosti i budućnosti svoje dece. Tih dana mediji su dosta pisali o ulozi Delija 5. oktobra, iako su Delije uvek govorile da su oni tu bili isto kao i drugi građani Srbije.
Prvi večiti derbi u slobodnoj Srbiji bio je i prvi večiti derbi koji je prekinut i nije nastavljen. Delije su se za ovaj derbi pripremale kao i za svaki drugi - koreografija, viÅ¡e parola upućene simpatizerima rivala, sakupljen je nikad veći broj otetih zastava... Zbog kompleksne situacije u policiji, na stadionu gotovo i da nije bilo policije. Početak utakmice obeležava koreografija, izlazak sunca uz parolu ''Iz ove naÅ¡e pobede rađa se Sunce slobode''. Posle desetak minuta usledilo je utrčavanje u teren nekolicine ljubitelja fudbala, koji navijaju za Partizan.
Nakon utrčavanja, ka terenu kreće daleko veći broj Delija. Ljubitelji fudbala se najpre vraćaju na južnu tribinu, a potom bivaju isterani i sa nje. Iako su se ubrzo strasti smirile, a Delije vratile na sever rival nije hteo da nastavi utakmicu. Narednih dana i meseci dosta polemike u medijima je bilo oko ove utakmice, čak su i Delije po prvi put u svojoj dugogodiÅ¡njoj istoriji organizovale sopstvenu konferenciju za Å¡tampu. Stvari su se polako stiÅ¡avale, a mi smo dočekivali Seltu iz Viga. Posle povoljnog rezultata (1:0) kreće avantura autobusima do Atlantskog okeana. I pored povoljnog rezultata na poluvremenu (2:1), izgubili smo (5:3).
U ovoj sezoni ostaće upamćeno masovno gostovanje u KruÅ¡evcu na kome se pojavljuju zastave na dve motke koje do tada nisu bile uobičajne na severnoj tribini.
2001. godina donosi nove koreografije gotovo na svim gostovanjima. Banovo Brdo, Banja Luka, Niš, Karaburma, Smederevo... Bilo je svega balona, traka, zastava na dve motke, barjaka, šetalica, svetlucavih najlona, markera...
U ovoj sezoni naÅ¡ koÅ¡arkaÅ¡ki klub se naÅ¡ao u nezavidnoj situaciji. Delije su osetile potrebu da pomognu klubu koji posrće. Opstanak u ligi je izboren u hali Sportova pred velikim brojem Delija koji su za tu priliku napravili koregorafiju.
Večiti derbi na JNA bila je prva utakmica večitih rivala na ovom stadionu nakon tragične smrti Aleksandra Radovića 1999. Severna tribina je bila podeljena na crvene i bele sektore tj. svaki navijač je na sebi imao obučen crveni ili beli marker. Sever je tokom cele utakmice bio "obojen" u crveno bele boje, uz poruku na ogradi "Sever je ceo crveno beo i Radović Aca njega je deo".
Nova titula je osvojena pobedom u Železniku pred oko 3.000 Delija. Titula je proslavljena na Marakani protiv Milicionara pred 10.000 ljudi na severu uz pravi pirotehnički spektakl - baklje, vulkane i vatromet.
DoÅ¡lo je novo leto i kvalifikacije za Ligu Å¡ampiona. U predkolu Zvezda je igrala sa kiparskim Å¡ampionom Omonijom iz Nikozije. I na Kipru je stotinak Delija iz Beograda pružilo Zvezdi dostojnu podr Å¡ku. Na revanÅ¡u pun sever i odlično navijanje su pomogli da se prođe u drugi krug. Žreb je hteo da igramo protiv Nemačkog Leverkuzena koji je u tom trenutku slovio za jednu od najboljih ekipa na kontinentu. Na Marakani novo ostvarenje Delija. Pri istrčavanju igrača Sever je bio pretvoren u noćno nebo prepuno zvezda, od kojih je samo jedna bila mnogo veća i u kojoj je bio utisnut Zvezdin grb. Uz to je raÅ¡irena i parola "Samo jedna je Zvezda". Na revanÅ¡ u u Leverkuzenu oko 2.000 Delija (među kojima 200 iz Beograda) i pored ubedljivog poraza frenetično je navijalo do poslednjeg sudijinog zvižduka, pa i nekih sat vremena posle.
Te sezone evropska turneja je neslavno zavrÅ¡ena eliminacijom od nepoznatog CSK-a iz Kijeva. Zanimljivo je da je 150 Delija 2 dana putovalo do Kijeva ne znajući da je utakmica u međuvremenu odložena zbog događaja 11. septembra u Njujorku.
Vrlo zanimljive su postale utakmice Vojvodine i Zvezde, tradicionalno masovno gostovanje u Novom Sadu postaje pravi navijački derbi na tribinama, koreografije, prepucavanje parolama, bogata pirotehnika. Tako, recimo, na prvenstvenoj utakmici u Novom Sadu Delije su se pojavile sa dve koreografije, a za polufinale Kupa takođe je urađena koreografija u kojoj je dominirala Å¡etalica sa peharom Kupa..
Te sezone Crvena Zvezda je pružala slabu igru i rezultate van svakog renomea kluba. Ono Å¡to je nerviralo jeste katastrofalan odnos igrača prema dresu, i zalaganje na terernu. I posle par ozbiljnih upozorenja i opomena to se nastavilo. Usledio je upad na trening o kome se tih dana pričalo. Jedino vredno sa fudbalske strane je bilo osvajanje nacionalnog Kupa protiv Sartida na stadionu JNA. Delije iako ne baÅ¡ raspoložene i za ovu utakmicu ne propuÅ¡taju da naprave spektakl.
Poslednja utakmica u toj sezoni iskoriÅ¡ćena je da se iskritikuje rad kluba u tom periodu. Malobrojne Delije su za ovu priliku na sever poneli razne druÅ¡tvene igre (Å¡ah, karte, čoveče ne ljuti se...), uneli rekete za badminton, lopte ... Na toj utakmici se sve radilo osim Å¡to su se posmatrala deÅ¡avanja na terenu. I početak naredne sezone počinje opomenom Delija. Na utakmici protiv Kairata u predkolu kvalifikacija za Kup UEFA Delije skandiranjem i parolama daju do znanja igračima i treneru da su nezadovoljni njihovim ophođenjem prema Crvenoj Zvezdi i dresu koji nose. Protest na toj utakmici počeo je u petnaestom minutu, kada prestaje navijanje, uz parolu "Ne zaslužujete navijače kao Å¡to smo mi...", narednih Å¡ezdeset minuta svi akteri meča uključujući i trenera su opominjani Å¡to parolama Å¡to skandiranjem. Petnaest minuta pred kraj Å¡iri se parola "... Ali ipak je Zvezda iznad svih" i ponovo kreće gromoglasno navijanje uz bakljadu.
29. Maja obeleženo je 10 godina od istorijskog uspeha u Bariju, 10 godina od dana kada je Crvena Zvezda postala Å¡ampion Evrope. Organizovan je revijalni meč - "Susret Generacija", utakmica danaÅ¡nje Zvezde protiv legendarnog tima iz 1991. Marakana je bila ispunjena do poslednjeg mesta. Ne pamti se toliko zvezdaÅ¡tva i pozitivne atmosfere. Mnogi mlađi navijači koji nisu imali prilike da prate Zvezdu ranijih godina, na ovom susretu mogli su da osete koliko je Zvezda zapravo veliki klub i sa koliko ponosa i ljubavi se Zvezda voli. Sve je bilo u duhu spektakla, sever naravno - urađena koreografija predstavljala je teren na kome su se nalazili igrači legendarnog tima iz 1991. uz poruku "Iz slavne proÅ¡losti u svetlu budućnost".
U Kupu Uefa 2002. godine u prvom kolu bio je Kjevo iz Verone. Odlična koreografija na severnoj tribini, Å¡etalica 30h30 sa pobednikom, crvene i bele Å¡trafte u pozadini i parola "We are the winners tonight" (Večeras smo mi pobednici"). NereÅ¡en rezultat 0:0 davao je Å¡anse za prolaz. U Veronu iz Beograda stiže preko 200 navijača, uz navijače iz dijaspore kop je brojao oko 700 ljudi. Odlično izdanje, kompaktan kop, konstantno navijanje, mali barjaci i zastave na dve motke, upaljenih 50 baklji uz ogradu. Tokom utakmice uz gromoglasno navijanje konstantno je paljena pirotehnika. Pobedom od 2:0 Kijevo je izbačen, a naÅ¡ naredni protivnik je bio takođe iz Italije - rimski Lacio.
Ovoga puta Italijani ne daju vize, svega desetak navijača iz Beograda odlazi u Rim. Iako nije bilo beogradske ekipe na tribinama Olimpika Zvezda je imala podrÅ¡ku od oko 300 navijača iz dijaspore. Na Olimpiku dobra bakljada i navijanje, najviÅ¡e zaslugom Zvezdinih navijačkih grupa iz dijaspore Ultra Klan i Orthodox Boys. Te grupe su sačinjene isključivo od momaka iz Evrope koji kapiraju fazon i spremni su da se uključe u sve navijačke aktivnosti severa. Pre svega njihovim radom (fanzin, flajeri...) učinjeno je dosta na kultivaciji ZvezdaÅ¡a iz Evrope. Takođe mnogo puta su se istakli i u samostalnim akcijama: nabavka pirotehnike, materijala za koreografije koji nije moguće naći u zemlji, i u mnogim drugim vrstama navijačkih akcija.
Revanš u Beogradu, prepuna Marakana, velika šetalica trapezastog oblika prema sektorima
na Marakani, na kojoj je Asteriks u Zvezdinom dresu kako udara rimskog legionara. Sa strane srebrne folije, a na istoku i zapadu baklje u prvom redu. Spektakl za pamćenje.
U prolećnom delu, zbog katastrofalnih rezultata kluba (19 bodova manje od prvoplasiranog), ostala je jedino upamćena utakmica finala nacionalnog Kupa koju smo izgubili.
Naravno da je ne pamtimo po rezultatu već po joÅ¡ jednom naÅ¡em dobrom izdanju.
Ove sezone izuzetno aktivno se iÅ¡lo na koÅ¡arkaÅ¡ke utakmice. Crvena Zvezda je bila učesnik Jadranske Lige, iz nedelje u nedelju Pionir je bio pun. Gotovo na svim utakmicma navijanje je bilo veoma dobro, urađeno je nekoliko koreografija, palio se veliki broj baklji. Najpaklenija atmosfera bila je na utakmicama protiv hrvatskih klubova. U jednom trenutku doÅ¡lo je do konflikta na relaciji uprava - navijači. Navijači su naiÅ¡li na veliko nerazumevanje Uprave kluba, posle navodnih incidenata na putu za Kraljevo, pa je od sledeće utakmice otpočela kampanja "Jedan dan zatvora - četvrtina ćutanja". O organizovanosti naÅ¡ih grupa u inostranstvu govori i to da je akcija nastvljena i u Sloveniji. Ovim bojkotom Delije su pokazale da ne daju na sebe, upravi koÅ¡arkaÅ¡kog kluba je stavljeno na znanje da ne mogu da okrenu leđa Delijama nad kojima je tih dana sprovođena neviđena tortura. DoÅ¡ao je i final four u Ljubljani, polufinalna utakmica protiv Zadra. Put Ljubljane preko Mađarske kreće 100 Delija. Zadržavanje na Slovenačkoj granici od strane policije dovelo je do kaÅ¡njenja na utakmicu, a tenzija koja je već bila na visokom nivou zbog toga Å¡to smo igrali protiv hrvata je joÅ¡ viÅ¡e porasla. Negde na polovini utakmice konačno stižemo do hale i prilikom ulaska u halu nervoza čini svoje. Ishitreno se pali par baklji koje poleću ka navijačima Zadra. Jedna baklja zavrÅ¡ava na terenu i utakmica se prekida. Delegati su bili odlučni, ukoliko Zvezda ne želi da bude diskvalifikovana
Delije moraju napolje. U tom trenutku položen je veliki ispit zrelosti gde je pokazano da je jedino klub iznad grupe.
Utakmicom protiv Nistrua iz Moldavije počinje sezona 2003/2004. Iziritirani bodovnom razlikom od proÅ¡le sezone Delije su koregrafijom uputile jasnu poruku klubu. Ã…ÂÂ*etalica na kojoj se nalazio sat sa kazaljkama na "pet do dvanaest" i na ogradi poruka "Krajnje je vreme da se ka tituli krene".
Ovo kao da je bio stimulans za igrače koji nisu imali milosti prema Moldavskom klubu.
Rezultat na kraju je bio 5:0. Na revanÅ¡ u moldavski glavni grad KiÅ¡injev je otiÅ¡lo 50 Delija, koji su posmatrali rezultatski krajnje nebitnu utakmicu. Ove sezone zabeleženo je i možda najbrojnije gostovanje u Crnoj Gori, gde je oko 400 Delija, od kojih većina iz Beograda, otiÅ¡lo na utakmicu protiv Koma.
Protivnik Zvezde u prvom kolu Kupa UEFA bio je danski Odenze. Na gostovanje u Dansku putovalo je oko 150 navijača iz Beograda. Da nismo savrÅ¡eni i da i mi greÅ¡imo pokazali smo na ovoj utakmici, gde su nam stvari izmakle kontroli. Umesto da je početak utakmice obeležila lepa bakljada, od strane naÅ¡ih grupa iz inostranstva, dogodilo se to da većina od 150 baklji zavrÅ¡i u terenu. NaÅ¡ klub je naÅ¡om greÅ¡kom platio veliku kaznu zbog toga.
RevanÅ¡ utakmica donosi novitet na naÅ¡u tribinu. Grupa Belgrade Boys samostalno odrađuje koreografiju preko celog severa. U srediÅ¡njim sektorima kartonima je urađen grb Beograda, dok je sa strane, takođe kartonima, pisalo BOYS. Svoju ljubav prema Zvezdi i Beogradu iskazali su parolom "Sa nama i u nama Zvezdo živiÅ¡ ti". Fantastično navijanje i pobeda u poslednjim trenucima učinili su da se ovaj meč pamti.
U pauzi između dva kola Kupa UEFA zadat je domaći zadatak ostalim grupama i to u Železniku i na Karaburmi. Na obe utakmice Delije su upriličile koreografije koje su se do tada mogle videti samo na većim utakmicama. U Železniku je oko 1.500 Delija nosilo crvene i bele markere tokom cele utakmice. KiÅ¡a i loÅ¡e vreme nisu mogli da pokvare odlično navijanje Delija. Posebno možemo biti ponosni na poruku sa utakmice na Karaburmi koja je joÅ¡ viÅ¡e ujedinila vodeće grupe severa... "Najjače grupe grada za tebe bore se sada". Na toj utakmici podeljeni su plakati na kojima su pisala imena vodećih grupa severa, i od stiropora su urađeni grbovi ekipa.
Evropsko takmičenje se nastavlja gostovanjem u norveÅ¡kom Trondhajmu protiv Rozenborga. Stotinak Delija iz Beograda bodrilo je Zvezdu na ovoj utakmici. Na revanÅ¡ meču Sever je koreografijom "Daj gol" pokuÅ¡ao da dozove prolazak u sledeće kolo. Na žalost sever nije toliki da bi moglo da se napiÅ¡e "i ne primite gol".
Proslava jesenje titule dovela je oko 5.000 ljudi na sever koji nisu Å¡tedeli ni grlo ni dlanove da se na najbolji način zahvale svom timu.
Zbog dobrih rezultata kluba i odličnog rada severne tribine u prolećnom delu raslo je interesovanje za Zvezdine utakmice. Tako da ste na Komu, Zeti, Obiliću, Zemunu... mogli zateći viÅ¡e hiljada ljudi na tribini. Sever je na manjim utakmicama postao daleko aktivniji. Ozvučenje, barjaci, zastave na dve motke, pirotehnika... su samo neki od pokazatelja koji nas odvajaju od ostataka naÅ¡e navijačke scene. Posebno treba izdvojiti utakmicu sa Zemunom koja se desila u nezgodnom trenutku za naÅ¡ narod na Kosovu. U znak podrÅ¡ke jedan deo Delija se uputio na Kosovo, dok je na ovoj utakmici od dimova napravljena srpska trobojka ispod koje je stajao natpis "I naÅ¡ glas za Kosova spas".
Treba napomenuti da se u prvom poluvremenu nije navijalo u znak žalosti za nastradalim Srbima na Kosovu tih dana. Ova sezona isto će biti zapamćena po masovnim gostovanjima Delija i po izvanrednoj proslavi titule na utakmicama protiv Vojvodine i protiv Sartida u Smederevu, gde su Delije opet pokazale svoje umeće i originalnost. Na obe utakmice pirotehnika je paljena u velikim količinama, a put Smedereva Delije su krenule sa tri broda.
Sve u svemu sezona za pamćenje po mnogo čemu.
VEČITI DERBI
Večiti derbi oduvek predstavlja utakmicu kojoj se pristupa sa najvećim navijačkim žarom. Rivalitet postoji joÅ¡ od osnivanja klubova - naÅ¡ tim je osnovan marta 1945. a samo sedam meseci kasnije osnovano je i JSD Partizan. Derbi je predstavljao i predstavlja vrhunac sezone. Utakmice sa najvećim rivalom oduvek su značile ispunjen stadion, bespoÅ¡tednu borbu i želju da se bude bolji od protivnika.
Osamdesetih godina, s prvim oblicima organizovanog navijanja, derbi prerasta klasično sportsko rivalstvo i postaje polje gde se pokazuje sopstvena kreativnost, maÅ¡tovitost, originalnost - bitno je pomoći voljenom klubu da pobedi ali je isto tako postalo bitno da tribina u svim segmentima navijanja bude bolja od suparničke. Tokom svih ovih godina Delije su na utakmicama protiv Partizana pravile događaje za pamćenje uz brojne koreografije, pirotehničke spektakle i sjajne atmosfere. Nabrajanje svega onog Å¡to smo uradili na derbijima iziskuje nekoliko strana ali, možda, među njima posebno mesto zauzima nekoliko utakmica.
Maj 1989.
Pripreme za ovaj derbi počele su gotovo mesec dana ranije. Nabavljeno je 40 novih bubnjeva, platno za nove zastave, transparenti, pirotehnička sredstva iz Italije. Montiran je razglas ispod severne tribine kako bi se koordiniralo navijanje, pripremljene su sitno iseckane konfete. Derbi je, kao nikada do tad, predstavljao pravi spektakl. Možemo reći da je na ovom derbiju prvi put na severu viđeno organizovano navijanje u onom smislu kako ga danas tumačimo. Izlazak igrača na teren bio je znak za početak spektakla. Iz mora konfeta izronilo je mnoÅ¡to novih barjaka. Par trenutaka kasnije sever prekriva gusta dimna zavesa crvene i bele boje. Nedugo zatim, vođstvo Zvezde proslavljeno je velikom bakljadom. Na tom derbiju je na severu raÅ¡irena i najveća ikad oteta zastava navijača Partizana - dužine oko 100m.
Septembar 1989.
U vreme sveopÅ¡te ekspanzije navijačkog pokreta u zemlji ovaj derbi je bio priča za sebe. Prilikom istrčavanja igrača sever je prekriven dimnom zavesom u kojoj je preovlađivala zelena boja. Po mnogima ovo je najbolja dimnjada ikad napravljena na severnoj tribini. Zvezda je u poslednjem minutu pogotkom Lukića osvojila bodove i grupa navijača sa severa je utrčala u teren da proslavi pobedu sa svojim igračima. S obzirom na to da su i navijači Partizana preskočili ogradu, na terenu je doÅ¡lo do masovne tuče, a snimci koji su obiÅ¡li svet pokazali su da i na Balkanu može svaÅ¡ta da se vidi.
April 1991.
Na severu prvi put su viđeni barjaci na dve motke, jednobojni - crveni i beli, pomeÅ¡ani sa balonima istih boja, s tim Å¡to su beli baloni činili podlogu za barjake crvene boje i obrnuto. Pred početak derbija igrači dolaze do severa da pozdrave navijače posle istorijskog prolaska u finale KEÃ…ÂÂ*-a, a Sever im otpozdravlja mnoÅ¡tvom belih dimnih bombi. Ta dimnjada i dan danas služi mnogim grupama kao uzor. Ni ovaj put Delije nisu propustile priliku da pokažu svoj ratni plen u vidu otetih grobarskih zastava. U drugom poluvremenu priređena je bakljada duž cele ograde severne tribine. Petnaestak minuta pred kraj utakmice ekipa Delija, oko 150 ljudi, upada na jug i obračunava se sa navijačima Partizana. Ni pre, a ni kasnije tako neÅ¡to nije zabeleženo na naÅ¡im prostorima.
Maj 1995.
6. maj 1995. 100. derbi. Jubilarni susret između večitih rivala značio je i direktnu borbu za osvajanje titule. Delije su se mesecima pripremale za ovu utakmicu i sve je rezultiralo spektaklom za pamćenje - na severu je po prvi put urađena "komplikovanija" koreografija koju su činile hiljade crvenih i belih kartona, balona i zastavica i mnoÅ¡tvo malih i velikih barjaka. NoÅ¡eni sjajnom podrÅ¡kom sa tribina naÅ¡i igrači su pobedili sa 2:1 i obezbedili osvajanje titule Å¡ampiona.
Novembar 2001.
Večiti derbi na Marakani 2001. svakako se pamti kao jedan od najboljih u proteklih nekoliko godina. TeÅ¡ko je reći po čemu je neki derbi bolji ili loÅ¡iji - nekada je to koreografija, nekada navijanje, ponekad i tuča... Ipak, ovaj derbi se pamti po izuzetnoj pozitivnoj energiji koja je u tom trenutku vladala severom. Pred početak utakmice na ogradi severne tribine pojavljuju se novi transparenti od PVC-a - Ultras, Ultra Boys, Belgrade Boys i Brigate. Koreografiju na početku utakmice činilo je 2.000 barjaka uz Å¡ta je upaljeno i 50-tak baklji. Na poluvremenu ispred severne tribine sa improvizovanog DJ pulta puÅ¡ta se muzika. Sever u transu, spontano se pale baklje... U trenutku izlaska igrača na teren muzika staje, a počinje nova bakljada. Tokom utakmice podizani su transparenti - prozivke, pisani na licu mesta, a na poslednjem je pisalo: "Čas navijanja je gotov- nastavak sutra" koji je odlično predstavio odnos snaga na tribinama i najavio sutraÅ¡nji derbi u koÅ¡arci.
Novembar 2003.
Jedno od vrhunskih izdanja Delija bez pirotehnike viđeno je na ovom derbiju. Fantastično navijanje na utakmici većinom je bilo upereno na ismevanje učeÅ¡ća komÅ¡ija u Ligi Ã…ÂÂ*ampiona, koje su oni potencirali tih dana, sve do prvog od tri primljena gola. U realizaciji koreografija otiÅ¡li smo korak dalje. Kartonima je prikazan grb naÅ¡eg kluba preko cele tribine gde je plava boja iÅ¡la do ograde zapada, a crveno bele Å¡trafte iÅ¡le su do istoka. Nakon spuÅ¡tanja kartona u srediÅ¡ nja dva sektora ostaje najlonskim prslucima - markerima utisnut grb koji je sad imao svoj pravi oblik. Koerografija je svoj pun smisao dobila prikazivanjem parole na ogradi "Sve prolazi - Zvezda traje".
Koreografija komÅ¡ija sa početka utakmice je naÅ¡u koreografiju za drugo poluvreme učinila joÅ¡ uspeÅ¡nijom – Sever odbrojava, 10, 9, 8... 0. Dižemo Å¡etalicu - dres koji se pri Å¡irenju cepa, nasumično raspoređene balone, par traka ukoso postavljenih, manju srpsku zastavu ka istočnoj tribini koja se takođe odvaja na dva dela. Verovatno su mnogi ljudi na stadionu tada pomislili da naÅ¡a koreografija nije uspela, čak se sa juga čulo "Ovo je smeÅ¡no!", ali se tada diže parola "Grobari su naÅ¡i idoli, koreografije njihove naÅ¡i su snovi" kojom smo sve objasnili.
NAÃ…ÂÂ*I PRIJATELjI
1986. godine Crvena Zvezda je igrala sa Panatinaikosom u glavnom gradu Grčke, a na utakmici se pojavila i grupa Olimpijakosovih navijača koja je doÅ¡la da upozna Delije. Tada je ostvaren prvi kontakt. Grci nam u prvom periodu pomažu oko nabavke navijačkih rekvizita, a Delije su im povremeno odlazile u posetu.
Kada je 1992. godine doÅ¡lo do novog susreta sa Panatinaikosom, oni su u Atini doneli transparent sa natpisom "Good luck Red Star - GATE 7". To je izazvalo erupciju negodovanja navijača "zelenih". NaÅ¡i navijači su otpozdravili skandiranjem "Olimpijakos, Olimpijakos" Å¡to je domaće navijače joÅ¡ viÅ¡e razljutilo. Nakon ukidanja sankcija 1994. godine, prva međunarodna utakmica koju je Zvezda odigrala bila je baÅ¡ protiv Olimpijakosa na Marakani, i uoči tog prijateljskog meča Delije su iznele ogromni transparnt "Welcome Orthodox brothers", da bi 1995. godina na prijateljskom susretu u Atini oni uzvratili na isti način.
Često se na naÅ¡em i Olimijakosovom stadionu mogu videti obeležja bratskih klubova. Takođe, posete i susreti na evropskim utakmicama nisu retkost. Posete Delija u Torinu protiv Juventusa, u Monaku protiv Monaka, dok su Olimijakosovi posetili nas u Ã…ÂÂ*vajcarskoj protiv Jang Bojsa i u Bonu na koÅ¡arci, takođe i poseta Delija njihovom derbiju protiv Panatinaikosa 2004. godine.
Sve ovo Å¡to smo napisali samo je deo naÅ¡e priče, priče o Delijama, navijačima sa severne tribine. Drugi deo je drugarstvo, posvećenost i odanost, ljubav prema klubu... tj. one vrednosti koje se ne mogu opisati ni rečima ni slikama. Svih ovih godina u svakom trenutku, dobrom ili loÅ¡em, iskreno smo se borili za interese Crvene zvezde. Verujemo da smo zaslužili da i naÅ¡a ostvarenja budu deo istorije naÅ¡eg kluba.
Zvezda je život - ostalo su sitnice
Delije Sever
Početak osamdesetih doneo je Severu neÅ¡to zaista novo - zabranjeno je unoÅ¡enje na tribine zastava na koplju, ali se povećao broj ljudi koji su nosili Å¡alove, sve je viÅ¡e bilo transparenata i navijačke pesme su bile sve raznovrsnije i melodičnije. Ipak, prava revolucija dogodila se 1986. - tada su osnovani Ultras i Red Devils - dve grupe koje će uz godinu dana kasnije nastale Zulu Warriors predstavljati jezgro i avangardu na Severu i u celoj bivÅ¡oj Jugoslaviji.
Crvena Zvezda je tokom svog postojanja stekla oreol jednog od stubova srpstva tako da su utakmice sa klubovima iz ostalih republika uvek bile pune naboja i tenzija. ViÅ¡e od 200 Zvezdinih navijača je 1986. bilo prisutno na gostovanju atinskom Panatinaikosu, a transparent Ultras je bilo nemoguće ne primetiti.
Tada je i rođeno jedino pravo prijateljstvo između Delija i navijača Olimpijakosa. Ove prijateljske veze temelje se na sličnosti klubova - oba kluba su iz glavnih gradova, najtrofejniji su u svojim zemljama, nose crveno-bele boje, potiču iz pravoslavne sredine.
1988. je godina ekspanzije - osnovan je veliki broj novih grupa, kupljeni su prvi bubnjevi, sve se viÅ¡e upotrebljava pirotehnika, sve viÅ¡e ljudi putuje na gostovanja, u većem broju se pojavljuju i navijači Zvezde iz unutraÅ¡njosti. U proleće 1988. uspostavljeni su prvi ozbiljniji kontakti sa Upravom kluba i od tada je počela saradnja čiji je prvi konkretan oblik predstavljao odlazak 2 autobusa navijača na legendarno gostovanje u Milano. Tada je na stadionu San Siro bilo prisutno oko 1.000 ZvezdaÅ¡a, a bubnjevi, baklje i veliki transparenti prvi put su prezentovani u inostranstvu.
Organizacija severne tribine bila je sve bolja i bolja ali je među vođama različitih grupa vladala opÅ¡ta konstatacija da snaga i potencijal nisu dovoljno iskoriÅ¡ćeni. Želja za ujedinjenjem u jednu veliku i pravu organizaciju bila je sve jača.
Na inicijativu Ultrasa svim značajnijim navijačima poslato je pismo sa pozivom na sastanak ujedinjenja gde su obrazloženi razlozi iz kojih bi bilo mudro i dobro ujediniti se i napraviti konačno pravu stvar: toj ujedinjenoj grupi dati srpsko ime, napraviti rekvizite sa imenom grupe kako se viÅ¡e ne bi koristili u to vreme popularni strani Å¡alovi i kape, izgraditi ozbiljniji odnos sa Upravom, povezati se sa ZvezdaÅ¡ima iz unutraÅ¡njosti.. Sastanak je održan na Božić 1989. godine, prisustvovao je veliki broj navijača, a iz mnoÅ¡tva predloga
izdvojio se jedan - tog dana su rođene Delije! Odmah se prionulo na posao, tačno se znalo ko je zadužen za pravljenje Å¡alova, nalepnica, majica, ko za sastanke sa Upravom, ko za kontakte sa navijačima van Beograda, ko za propagandni rad. Sastanci su održavani svakog četvrtka na stadionu - tu su se učile nove pesme, novi navijači primani su u Delije, raspravljalo se o aktuelnim pitanjima i pravljeni su planovi za naredne utakmice. Prva veća utakmica na kojoj su Delije imale svoju prezentaciju bio je prolećni derbi 1989. Iz dana u dan organizacija navijača postaje sve bolja. U to vreme bilo je normalno da kada se podudaraju termini nekih važnih koÅ¡arkaÅ¡kih i fudbalskih utakmica i na jednim i na drugim bude veliki broj Delija. Na stadionu, između severne i istočne tribine zavrÅ¡ena je prostorija za navijače, putovalo se redovno na sva gostovanja, pravljeni su spektakli na svakoj važnoj utakmici, proradio je i marketing Delija.
U jesenjoj sezoni 1989/1990. odrađena su i tri impesivna međunarodna gostovanja u Istanbulu,
Viljnusu i Kelnu, a svaka utakmica u domaćem prvenstvu donosila je neÅ¡to novo od strane Delija. Iz tog perioda datira i prijateljstvo sa podgoričkim Varvarima, koje je istini za volju postojalo samo u narednih godinu dana.
Dana 13. maja 1990. doÅ¡lo je do žestokih navijačkih sukoba u Zagrebu između Delija i navijača Dinama. Neredi su počeli rano ujutro s pojavom prvih grupa Zvezdinih navijača u Zagrebu.
Poznato je da su Delije oduvek bili snaga koja se doživljavala kao glas naroda, a onovremeni opÅ¡ti porast nacionalizma posebno se odrazio na strujanja unutar ove ogromne grupacije. S druge strane, uz dinamovce su se naÅ¡li i navijači drugih hrvatskih klubova, ali ni oni nisu bili dovoljni da savladaju Delije.
OpÅ¡ta antikomunistička histerija nije zaobiÅ¡la ni Zvezdine navijače. Delije, kao mnogobrojnu omladinu sa velikom energijom, pojedine političke partije pokuÅ¡ale su da stave pod svoj uticaj a poremećeni odnosi sa Upravom nakon maksimirskih deÅ¡avanja i različiti politički nazori i opredeljenja bile su preokupacije Severa u tim danima slutnje. Sa prvim pobedama u Kupu evropskih Å¡ampiona u sezoni kad je Zvezda dosegla svoj vrhunac, na Sever je počela da se vraća toliko potrebna sloga. Osnovana je i Agencija Delije koja je vodila računa o obezbeđivanju svih potrebnih rekvizita, pravljenju Å¡to bolje atmosfere i organizacije, a otvorena je i prodavnica suvenira na severoistočnoj kapiji Marakane.
U pohodu na titulu Å¡ampiona Evrope Delije su masovno gostovale u Cirihu, Glazgovu, Drezdenu, Minhenu i Bariju. Na utakmici protiv Bajerna na kojoj se odlučivalo ko će u finale Kupa Å¡ampiona napravljena je nezaboravna atmosfera - crveni i beli baloni preko celog severa, stotine zastava i barjaka, neprestano navijanje, baklje oko celog stadiona ini za jednog Zvezdinog navijača nije bilo veće sreće nego kada se crveno-bela reka preselila sa tribina na teren da proslavi pobedu.
Na istorijski meč sa prvakom Francuske, Olimpikom iz Marseja, na kome je Crvena zvezda postala evropski Å¡ampion putovalo je skoro 20.000 navijača - avionima, brodovima, autobusima, vozovima...
Na stadionu Sveti Nikola vladao je urnebes - hiljade papirića i rolni, baloni, baklje, barjaci, ogromna (27h50 metara) srpska zastava. Pesma nije utihnula do poslednjeg sudijskog zvižduka a veselje je trajalo danima, kako u Bariju tako i u mnogim gradovima Å¡irom bivÅ¡e države!
Trijumfom u Bariju Delije su, kao i njihov voljeni klub, dostigle svoj vrhunac i od tog trenutka lagano idu silaznom putanjom. Pored izvesne zasićenosti, koja se i može razumeti u takvim okolnostima, svojevrsnom padu doprinela je i tadaÅ¡nja politička situacija. U pomoć srpskom narodu leta 1991. krenule su i Delije – veliki broj momaka iz prve ekipe uzeo je učeÅ¡će u ratu, uglavnom u Srpskoj dobrovoljačkoj gardi ali su pojedine Delije, u zavisnosti od svojih političkih opredeljenja, bili među dobrovoljcima Srpske radikalne stranke, Srpske Garde, Belih orlova... Dosta istaknutih navijača je svoje živote položilo srpstvu, a veliki broj momaka je ranjen. Sever ih nikada neće zaboraviti.
Erozija i propast stare jugoslovenske lige, rat i teÅ¡ki životni uslovi smanjili su opÅ¡tenarodno interesovanje za sport. Međutim, Delije nipoÅ¡to nisu prestale da postoje, ne odstupajući od svojih načela. DoÅ¡lo je u međuvremenu do smene generacija na Severu, ali je taj proces, u pogledu privrženosti Zvezdi proÅ¡ao sasvim neosetno.
Naredne sezone Zvezda je odlukom UEFA bila prinuđena da iz bezbednosnih razloga sve svoje utakmice u Kupu Å¡ampiona i kao domaćin igra u inostranstvu. Prve dve utakmice, sa Portdaunom i Apolonom odigrane su u Segedinu, ali su pokazale da iako se ne igra u Srbiji to ne mora biti pogubno za naÅ¡ tim.
Te jeseni realizovana su i dva fantastična gostovanja - u Mančesteru i Đenovi. Englezi kao da nisu verovali da je 70 ljudi autobusom iz jedne zemlje zahvaćene ratom putovalo 3 dana kako bi gledali svoj voljeni tim. U Italiji, Delije su se predstavile sa bubnjevima, dvadesetak barjaka, pirotehnikom i velikom parolom na italijanskom jeziku. Na transparentu je pisalo "Rat, beda, zatvorene granice - ali ipak smodoÅ¡li. Delije". Tajac je ubrzo zamenjen aplauzom celog stadiona.
U sezoni 1991-92. putovalo se i na finale interkontinentalnog kupa u Japan - kad je naÅ¡ tim i zvanično postao najbolji na svetu , u Atinu (gde se Delijama pridružila i veća grupa navijača Olimpijakosa), BudimpeÅ¡tu, Brisel...
Nastupajuće utakmice, u proleće 1992. Zvezda je igrala kao domaćin u Sofiji; prvo s Panatinaikosom, a kasnije sa italijanskom Sampdorijom. Na utakmici sa Italijanima Delije su joÅ¡ jednom pokazale svoju vitalnost i neuniÅ¡tivost. Iz zemlje je doÅ¡lo preko 20.000 navijača, Å¡to je među Delijama apsolutni rekord kada je reč o utakmicama igranim van granica Jugoslavije. Stotine autobusa slilo se u prestonicu Bugarske, a na stadionu frenetično navijanje bilo je upotpunjeno pirotehnikom i koreografijom srpske zastave napravljene od crvenih balona, plavih traka i belih kartona. Nažalost, tu utakmicu Zvezda je izgubila i nije uspela da se kvalifikuje za joÅ¡ jedno finale Kupa Å¡ampiona koje se te godine igralo na londonskom Vembliju. Poslednjeg dana maja 1992. međunarodna zajednica uvela je sankcije naÅ¡oj zemlji. Za Delije je to bio jasan signal da duže vreme neće biti u prilici da se susreću s inostranim klubovima.
Bilo kako bilo život je tekao dalje - stasavala je mlada generacija, a s obzirom na to da je ime Delija postalo sinonim za svakog navijača Zvezde, najvatreniji, kako bi se razlikovali od drugih, počinju da revitalizuju manje navijačke organizacije. Reorganizovana je grupa Ultras, a od novih grupa sastavljenih od mlađe generacije isticali su se Ultras Fontana, Ultra Boys, Ultra Brigate...
Sva navijačka strast u tom mutnom vremenu izolacije bila je usmerena na večite derbije, bilo da se radi o fudbalu ili o drugim sportovima. Putovalo se bez razlike na sva gostovanja: Kikinda, Bečej, Kula, Pljevlja, Subotica, Podgorica, NikÅ¡ić...
TadaÅ¡nju udarnu ekipu Severa činili su mladi momci i iako malobrojni dostojno su reprezentovali crveno-bele boje. Upravo tada, u takvom vremenu, ZvezdaÅ¡i su pokazali jednu od odlika koja prati samo najveće poklonike fudbala: oni lako, puna srca, pronalaze motiv za pravo, žestoko bodrenje svojih pulena i na onim, ne mnogo bitnim, utakmicama. Uprkos katastrofalnoj ekonomskoj situaciji najverniji uspevaju da iznađu reÅ¡enja i organizuju za svaki "večiti derbi" autentičnu atmosferu održavajući tako neuniÅ¡tivi duh Severa.
Sankcije nisu sprečile Zvezdine navijače da pokažu Evropi kako i dalje postoje. Maja 1994. na finalnu utakmicu Kupa Å¡ampiona u Atini, između Milana i Barselone, otputovao je jedan autobus Delija. TeÅ¡ko je opisati izbezumljena lica italijanskih, Å¡panskih i grčkih navijača kada su na centralnom atinskom trgu Omonija ugledali pedeset Delija i začuli njihovu pesmu. Na stadionu, Delije su obeležile svoje prisustvo transparentima i bakljama, a zajedno sa njima u sektoru su bili i stari prijatelji, navijači Olimpijakosa.
Sezone 1994-95. Crvena zvezda je osvojila duplu krunu. Te godine Delije su odradile svoje najmasovnije domaće gostovanje kada je u Novi Sad otiÅ¡lo iz Beograda nekoliko hiljada navijača. Vrhunac sezone, u svakom pogledu, sportskom i navijačkom, bio je 100. večiti derbi.
Na Marakani je bilo preko 80.000 ljudi, Delije su joÅ¡ jednom pokazale svoju organizacionu moć, složnost i snagu... NoÅ¡ena navijačima Zvezda je pobedila 2:1 i postala Å¡ampion.
Inače bila je ovo poslednja utakmica sa velikim kapacitetom Marakane, već sledeće sezone sever je obeležen brojevima stolica, a par godina kasnije postavljene su i stolice. Kapacitet severne tribine sveden je na 14.000 mesta, a samog stadiona Crvene Zvezde na 54.000 mesta.
Prijateljska utakmica između Crvene z vezde i Olimpijakosa u novembru 1994. najavila je povratak Zvezde na evropsku scenu. Bila je to prva međunarodna utakmica na Marakani nakon one čuvene sa Bajernom aprila 1991. Braća i prijatelji iz Grčke na Marakani su dočekani parolom "Welcome Orthodox brothers ". Oni su istom porukom uzvratili par meseci kasnije kada je Zvezda gostovala u Atini. Sportske sankcije Saveta bezbednosti su i zvanično ukinute, u tom trenutku Crvena Zvezda je kao Å¡ampion države učestvovala u kvalifikacijama za Kup UEFA. Protivnik je bio Å¡vajacarski Ksamaks. U Beogradu je
Zvezda izgubila 1:0, a Sever je skandirao protiv aktuelnog režima Slobodana MiloÅ¡evića.
Zbog problema sa vizama na revanš u Nojšatel putovalo je tek 10 Delija iz Beograda.
Narednih godina nastaviljeno je učeÅ¡će u evropskim kupovima. Oktobra 1995. prvi put posle sankcija navijači Zvezde organizovano odlaze na inostrano gostovanje - jedan autobus navijača pratio je rukometaÅ¡e na gostvanje u mađarski grad Đer. Delije su u to vreme intenzivno bodrile rukometni klub. Pamte se gostovanja u Zrenjaninu, Bačkoj Palanci, Kaću, Apatinu, Vrbasu, Ã…ÂÂ*apcu, NiÅ¡u, Leskovcu, Baru, a pojedinačno se iÅ¡lo i na utakmice Kupa Kupova koje je nas tim igrao u Karvini (ČeÅ¡ka) i Lucernu (Ã…ÂÂ*vajcarska). Na utakmicama koje je Zvezda kao domaćin igrala u hali Pionir pravljene su atmosfere do tada nezabeležene na rukometnim mečevima. Međutim, Uprava nije radila u interesu kluba i doÅ¡lo je do razilaženja s navijačima, pa je na utakmici polufinala Kupa pobednika kupova protiv Å¡panske Teke istaknuta parola "A sad uprava nek navija" i nije se navijalo prvih nekoliko minuta. Narednih sezona protest Delija nastavljen je radikalnijim metodama, a najpre totalnim bojkotom navijanja na rukometnim utakmicama.
Sezona 1996-97. svakako će ostati zapamćena po mnogo čemu. Crvena zvezda je u Evropi ostvarila značajan rezultat, Å¡to je u mnogome doprinelo buđenju severne tribine i aktiviranju Delija u gotovo svim segmentima navijanja. U prvom kolu protiv Å¡kotskog Hartsa na severnoj tribini pojavila se parola Zvezda je život – Ostalo su sitnice, parola koja će ubrzo postati vodeći slogan Delija koji i dan danas traje. U sledećem kolu eliminisan je nemački Kajzerslautern. Iako je u Nemačku iz Srbije stiglo tek nekih 100 navijača, uz viÅ¡e
hiljada Delija iz dijaspore stvoren je ambijent koji u mnogome podseća na neke ranije uspeÅ¡ne godine. U Beogradu, na Marakani urađena je koreografija sa crvenim i belim kartonima. Od te utakmice viÅ¡e nijedna značajna evropska utakmica neće proći a da oči publike ne budu uprte u severnu tribinu u iÅ¡čekivanju novog spektakla.
Naredni protivnik bila je Barselona, Zvezda je eliminisana, a Barselona je kasnije osvojila Kup pobednika kupova. Na poslednjem nivou Nou Kampa pesma 1.500 Delija nije prestajala od početka pa do kraja utakmice. Rezultat 3:1 nije baÅ¡ davao Å¡anse za revanÅ¡. Uprkos tome Marakana je bila popunjena do poslednjeg mesta, ali sigurno je da je na stadionu bilo daleko viÅ¡e ljudi nego Å¡to kapacitet dozvoljava. Spektakl za pamćenje, ambijent koji je mnogima i dalje u srcu kao najveći i najlepÅ¡i. Urađena je koreografija oko čitavog stadiona. Na jugu su bili crveni i beli kartoni, na istoku srpska trobojka od kartona, na zapadu panorama Beograda od kartona, dok je na severu bio crveno-beli mozaik od kartona, balona, najlona, pom-pomova...
Zvezda je povela 1:0. Erupcija oduÅ¡evljenja trajala je veoma kratko jer je već u sledećem napadu
Barselona izjednačila, Å¡to je bio kraj nadanja za prolazak u naredni krug. Dobri rezultati u Evropi odrazili su se i na domaće prvenstvo. Ljudi su ponovo počeli da dolaze na stadion. Na Marakani protiv Vojvodine bilo je 30.000 ljudi, protiv Rada skoro 20.000...
Mnogo toga urađeno je i u samoj organizaciji navijača. Momci okupljeni oko grupe Ultras i dalje predstavljaju vodeću grupu, Ultra Boys polako stasavaju. Ultra Brigate se reorganizuju, a do sredine devedesetih afirmisale su se i mnoge nove navijačke grupe: Heroes (1994), Red Boys (1995), Kenjaj (1996) North Army, Lunatics ... Na gostovanja se krenulo masovnije i brojnost grupa je rasla. Prave se i koreografije na gostovanjima i "manjim utakmicama" crvene i bele trake i veliki barjaci uz baklje i raznobojne dimove (JNA, Lučani, Novi Sad, Zrenjanin...).
Tih godina pokrenut je i fanzin Pune tribine ludih navijača. Iako su izaÅ¡la samo tri broja, taj časopis je imao velikog udela u edukovanju Å¡ireg kruga Zvezdinih pristalica.
Kraj 1996. i početak 1997. obeležen je masovnim protestima protiv tadaÅ¡njeg režima.
Pored toga Å¡to su mnoge Delije aktivno učestvovale, slogan sa severne tribine "Ajmo, ajde svi u napad" postao je zaÅ¡titni znak opÅ¡tenarodnog bunta.
U to vreme pokrenuto je i pitanje navijanja za reprezentaciju Jugoslavije. Stav najvatrenijih navijača Crvene Zvezde oličen je u sloganu "Zvezda Srbija nikad Jugoslavija". Smatralo se da nema smisla organizovano navijati za državnu reprezentaciju dok nosi ime Jugoslavija, stari državni grb i nacionalnu himnu " Hej Sloveni".
U prvom kolu Kupa UEFA u sezoni 1997/98. protivnik Zvezde je bio finski Helsinki. Na gostovanje u Finsku otputovalo je 60-ak navijača koji su nakon ove utakmice bili neopravdano izloženi pravom medijskom linču u srpskoj Å¡tampi na osnovu lažnih izveÅ¡taja zluradih novinara koji su izmiÅ¡ljali događaje. Na revanÅ¡ meču u Beogradu na severnoj tribini napravljena je nacionalna trobojka od crvenih, plavih i belih zastavica uz 4S od najlona. Naredni protivnik bio je belgijski Ekeren. Na Marakani je ponovo urađena koreografija oko čitavog stadiona. Na severu i jugu postavljene su crvene i bele najlonske trake, na istoku je crvenim i belim kartonima bilo ispisano Zvezda, a na zapadu Srbija. Zbog nemogućnosti dobijanja viza Crvenu Zvezdu je tek nekoliko navijača iz Beograda pratilo na tom gostovanju.
Svih tih godina Delije su redovno bodrile koÅ¡arkaÅ¡ki klub i u Pioniru i na mnogim gostovanjima. Crvena zvezda se 1996/97. borila za opstanak u Prvoj ligi, a već sledeće godine igrala značajnu ulogu u Kupu Radivoja Koraća. Dva autobusa navijača bodrila su Zvezdu u Atini protiv Peristerija. U finalu ovog takmičenja Zvezda je igrala protiv italijanske ekipe MeÅ¡. U Veroni se pojavilo oko 100 Delija, a raÅ¡irena je i parola na italijanskom "Kosovo je Srce Srbije". Na revanÅ¡u u Pioniru stvorena je paklena atmosfera, ali Crvena zvezda je nesrećno izgubila ovu utakmicu.
Delije su na početku sezone odradile gostovanja u Potiju (Gruzija) i Volgogradu (Rusija), a tad su postavljene i stolice na severnoj tribini Å¡to je pomoglo za realizaciju novih - daleko složenijih koreografija. Već na prvoj značajnijoj utakmici, septembra 1998. protiv francuskog Meca pripremljena je koreografija sa kartonima tj. na crvenoj podlozi žutim kartonima urađen je natpis "1991" i pehar Kupa Å¡ampiona. Bodrena podrÅ¡kom preko 200 navijača iz Srbije na revanÅ¡ meču u Francuskoj Zveda je penalima eliminisala Mec i proÅ¡la u naredno kolo.
Naredni protivnik bio je opet francuski klub - Lion. U to vreme, jeseni 1998. već je bila napeta situacija oko događanja na Kosovu i moguće međunarodne intervencije prema Srbiji. UEFA je odlučila da zbog bezbedonosnih razloga Crvena zvezda mora da bude domaćin van Srbije. Odabran je BukureÅ¡t. S obzirom na to da vize nisu bile neophodne za put u Rumuniju, specijalnim vozom krenulo je preko 1.000 Delija. JoÅ¡ mnogo njih doÅ¡lo je autobusima. I pored značajne podrÅ¡ke navijača Zvezda je i u BukureÅ¡tu i u Lionu poražena.
KoÅ¡arkaÅ¡i Crvene Zvezde učestvovali su u Ligi Å¡ampiona. Pored sjajne atmosfere u hali Pionir ti koÅ¡arkaÅ¡ki mečevi pamte se po joÅ¡ dva događaja. Najpre to je prvi susret između Crvene zvezde i nekog hrvatskog kluba. Bila je to utakmica protiv Cibone. Na žalost ili na sreću utakmica je igrana bez prisustva publike zbog izgreda u prethodnoj sezoni.
U praznom Pioniru okačene su crveno bele zastave i transparenti, a centralno mesto zauzimala je poruka "Sreća je vaÅ¡a, a tuga naÅ¡a, Å¡to sada nismo tu ! Delije Sever".
Drugi događaj koji treba spomenuti jeste Božić 1999, utakmica protiv Žalgirisa na kojoj je koreografijom obeleženo 10 godina postojanja Delija.
Sva sportska takmičenja su na proleće 1999. zbog agresije na naÅ¡u zemlju bila prekinuta.
Dosta navijača je uzelo učeÅ¡će u odbrani zemlje.
U Kupu Uefa u sezoni 1999/00. Zvezda je kao domaćin igrala u Sofiji protiv Monpeljea, a na revanÅ¡ u Francusku nije putovao niko od navijača zbog nemogućnosti dobijanja viza.
Već sledeći večiti derbi, oktobra 1999. ostaće u najtužnijem sećanju svih ZvezdaÅ¡a.
Raketa ispaljena sa juga ka severu stadiona JNA usmrtila je mladog Zvezdinog navijača Aleksandra Radovića iz Opova. Aco, Delijo, nek ti je večna slava!
Te jeseni, realnost Severa je bila prilično sumorna. Gotovo da nije bilo nikakvih navijačkih aktivnosti. Sam početak 2000. je obeležen osnivanjem grupe Belgrade Boys koja je ujedinila viÅ¡e mlađih grupa. Već od samog početka svog delovanja grupa je jasno počela da postavlja i ostvaruje svoje standarde navijanja, zajednički dolazak na utakmicu, kompaktan kop na svakoj utakmici, pevanje od prvog do poslednjeg minuta, kvalitetan vizuelan izgled tribine, samoorganizovanost i nezavisno finansiranje. Oni su učinili da se Sever pokrene u nekom novom smeru, pokazali su da saradnja i međusobno druženje itekako igraju značajnu ulogu, Å¡to je tokom vremena postala ideologija cele tribine. Na severu Marakane pevalo se na svakoj utakmici, u velikom broju odlazilo se na gostovanja. Posebno se pamti gostovanje na Karaburmi gde je bilo oko 1.000 ljudi, zatim preko 500 ljudi u Zrenjaninu, i putovanje preko 300 navijača iz Beograda u Budvu... Svakako u lepom sećanju ostaje sam finiÅ¡ prvenstva, utakmice na Marakani protiv Obilića, Napretka i Sartida . Utakmica protiv Obilića ostaće zapamćena po upaljenom velikom broju narandžastih dimova. To i ne bi bilo toliko zanimljivo da od prethodnog večitog derbija (oktobar 1999. ) nije postojala striktna zabrana unoÅ¡enja i paljenja pirotehnike. Već nekoliko dana kasnije, u finalu Kupa protiv Napretka, pred viÅ¡e od 30.000 gledalaca upaljeno je 40-tak baklji. Titula je zvanično osvojena u predposlednjem kolu pobedom protiv Sartida na Marakani, sever je bio krcat, a na stadionu je bilo preko 40.000 gledalaca.
Krajem jula počele su i kvalifikacije za Ligu Å¡ampiona. Na utakmici protiv Torpeda nakon skandiranja slogana: "Spasi Srbiju i ubij se Slobodane!" policijske snage utrčavaju na sever i napadaju navijače. Delije pružaju otpor, nastaje opÅ¡ta tuča. Po prvi put narod je video da policija Slobodana MiloÅ¡evića nije nepobediva. Na kraju utakmice ispred severa, privedeno je oko 200 ljudi. Ovaj slogan je kasnije skandiran na svim protestima protiv tadaÅ¡njeg režima.
Odlučujuću utakmicu kvalifikacija Crvena Zvezda je igrala protiv Dinama iz Kijeva. Na stadionu u Kijevu oko 200 Delija je bilo zadovoljno nereÅ¡enim rezultatom (0:0) koji je govorio da je Liga Å¡ampiona veoma blizu. Na ovoj utakmici posle dužeg vremena na severu se pojavila velika Å¡etalica 45h55 m, sa panoramom Beograda iza koje izlazi sunce tj. Lopta simbol Lige Å¡ampiona uz natpis "Zvezda 2000". Utakmica je zavrÅ¡ena nereÅ¡eno 1:1, Dinamo Kijev je otiÅ¡ao u Ligu Å¡ampiona, a Zvezda je ipak morala da nastavi takmičenje u Kupu UEFA.
Protivnik u ovom takmičenju bio je engleski Lester Siti. Prva utakmica je odigrana u Lesteru gde je Zvezda imala podrÅ¡ku od oko 1.000 Delija, od kojih je stotinak iz Beograda. Delije su za tu utakmicu priredile i bakljadu, Å¡to je retkost videti u Engleskoj. Zbog naruÅ¡ene bezbednosne situacije u zemlji nakon septembarskih izbora Zvezda je bila primorana da kao domaćin igra u Beču. Put Austrije kreće oko 200 Delija iz Beograda. Uz pomoć navijača njih oko 10.000-15.000, Zvezda je otiÅ¡la u drugi krug takmičenja.
Politički preokret u jesen te godine doveo je do toga da su sportska deÅ¡avanja otiÅ¡la u drugi plan. Na nama nije da piÅ¡emo o događajima petog oktobra. Svako od nas bio je tamo jer je to sam hteo, jer je mislio o svojoj budućnosti i budućnosti svoje dece. Tih dana mediji su dosta pisali o ulozi Delija 5. oktobra, iako su Delije uvek govorile da su oni tu bili isto kao i drugi građani Srbije.
Prvi večiti derbi u slobodnoj Srbiji bio je i prvi večiti derbi koji je prekinut i nije nastavljen. Delije su se za ovaj derbi pripremale kao i za svaki drugi - koreografija, viÅ¡e parola upućene simpatizerima rivala, sakupljen je nikad veći broj otetih zastava... Zbog kompleksne situacije u policiji, na stadionu gotovo i da nije bilo policije. Početak utakmice obeležava koreografija, izlazak sunca uz parolu ''Iz ove naÅ¡e pobede rađa se Sunce slobode''. Posle desetak minuta usledilo je utrčavanje u teren nekolicine ljubitelja fudbala, koji navijaju za Partizan.
Nakon utrčavanja, ka terenu kreće daleko veći broj Delija. Ljubitelji fudbala se najpre vraćaju na južnu tribinu, a potom bivaju isterani i sa nje. Iako su se ubrzo strasti smirile, a Delije vratile na sever rival nije hteo da nastavi utakmicu. Narednih dana i meseci dosta polemike u medijima je bilo oko ove utakmice, čak su i Delije po prvi put u svojoj dugogodiÅ¡njoj istoriji organizovale sopstvenu konferenciju za Å¡tampu. Stvari su se polako stiÅ¡avale, a mi smo dočekivali Seltu iz Viga. Posle povoljnog rezultata (1:0) kreće avantura autobusima do Atlantskog okeana. I pored povoljnog rezultata na poluvremenu (2:1), izgubili smo (5:3).
U ovoj sezoni ostaće upamćeno masovno gostovanje u KruÅ¡evcu na kome se pojavljuju zastave na dve motke koje do tada nisu bile uobičajne na severnoj tribini.
2001. godina donosi nove koreografije gotovo na svim gostovanjima. Banovo Brdo, Banja Luka, Niš, Karaburma, Smederevo... Bilo je svega balona, traka, zastava na dve motke, barjaka, šetalica, svetlucavih najlona, markera...
U ovoj sezoni naÅ¡ koÅ¡arkaÅ¡ki klub se naÅ¡ao u nezavidnoj situaciji. Delije su osetile potrebu da pomognu klubu koji posrće. Opstanak u ligi je izboren u hali Sportova pred velikim brojem Delija koji su za tu priliku napravili koregorafiju.
Večiti derbi na JNA bila je prva utakmica večitih rivala na ovom stadionu nakon tragične smrti Aleksandra Radovića 1999. Severna tribina je bila podeljena na crvene i bele sektore tj. svaki navijač je na sebi imao obučen crveni ili beli marker. Sever je tokom cele utakmice bio "obojen" u crveno bele boje, uz poruku na ogradi "Sever je ceo crveno beo i Radović Aca njega je deo".
Nova titula je osvojena pobedom u Železniku pred oko 3.000 Delija. Titula je proslavljena na Marakani protiv Milicionara pred 10.000 ljudi na severu uz pravi pirotehnički spektakl - baklje, vulkane i vatromet.
DoÅ¡lo je novo leto i kvalifikacije za Ligu Å¡ampiona. U predkolu Zvezda je igrala sa kiparskim Å¡ampionom Omonijom iz Nikozije. I na Kipru je stotinak Delija iz Beograda pružilo Zvezdi dostojnu podr Å¡ku. Na revanÅ¡u pun sever i odlično navijanje su pomogli da se prođe u drugi krug. Žreb je hteo da igramo protiv Nemačkog Leverkuzena koji je u tom trenutku slovio za jednu od najboljih ekipa na kontinentu. Na Marakani novo ostvarenje Delija. Pri istrčavanju igrača Sever je bio pretvoren u noćno nebo prepuno zvezda, od kojih je samo jedna bila mnogo veća i u kojoj je bio utisnut Zvezdin grb. Uz to je raÅ¡irena i parola "Samo jedna je Zvezda". Na revanÅ¡ u u Leverkuzenu oko 2.000 Delija (među kojima 200 iz Beograda) i pored ubedljivog poraza frenetično je navijalo do poslednjeg sudijinog zvižduka, pa i nekih sat vremena posle.
Te sezone evropska turneja je neslavno zavrÅ¡ena eliminacijom od nepoznatog CSK-a iz Kijeva. Zanimljivo je da je 150 Delija 2 dana putovalo do Kijeva ne znajući da je utakmica u međuvremenu odložena zbog događaja 11. septembra u Njujorku.
Vrlo zanimljive su postale utakmice Vojvodine i Zvezde, tradicionalno masovno gostovanje u Novom Sadu postaje pravi navijački derbi na tribinama, koreografije, prepucavanje parolama, bogata pirotehnika. Tako, recimo, na prvenstvenoj utakmici u Novom Sadu Delije su se pojavile sa dve koreografije, a za polufinale Kupa takođe je urađena koreografija u kojoj je dominirala Å¡etalica sa peharom Kupa..
Te sezone Crvena Zvezda je pružala slabu igru i rezultate van svakog renomea kluba. Ono Å¡to je nerviralo jeste katastrofalan odnos igrača prema dresu, i zalaganje na terernu. I posle par ozbiljnih upozorenja i opomena to se nastavilo. Usledio je upad na trening o kome se tih dana pričalo. Jedino vredno sa fudbalske strane je bilo osvajanje nacionalnog Kupa protiv Sartida na stadionu JNA. Delije iako ne baÅ¡ raspoložene i za ovu utakmicu ne propuÅ¡taju da naprave spektakl.
Poslednja utakmica u toj sezoni iskoriÅ¡ćena je da se iskritikuje rad kluba u tom periodu. Malobrojne Delije su za ovu priliku na sever poneli razne druÅ¡tvene igre (Å¡ah, karte, čoveče ne ljuti se...), uneli rekete za badminton, lopte ... Na toj utakmici se sve radilo osim Å¡to su se posmatrala deÅ¡avanja na terenu. I početak naredne sezone počinje opomenom Delija. Na utakmici protiv Kairata u predkolu kvalifikacija za Kup UEFA Delije skandiranjem i parolama daju do znanja igračima i treneru da su nezadovoljni njihovim ophođenjem prema Crvenoj Zvezdi i dresu koji nose. Protest na toj utakmici počeo je u petnaestom minutu, kada prestaje navijanje, uz parolu "Ne zaslužujete navijače kao Å¡to smo mi...", narednih Å¡ezdeset minuta svi akteri meča uključujući i trenera su opominjani Å¡to parolama Å¡to skandiranjem. Petnaest minuta pred kraj Å¡iri se parola "... Ali ipak je Zvezda iznad svih" i ponovo kreće gromoglasno navijanje uz bakljadu.
29. Maja obeleženo je 10 godina od istorijskog uspeha u Bariju, 10 godina od dana kada je Crvena Zvezda postala Å¡ampion Evrope. Organizovan je revijalni meč - "Susret Generacija", utakmica danaÅ¡nje Zvezde protiv legendarnog tima iz 1991. Marakana je bila ispunjena do poslednjeg mesta. Ne pamti se toliko zvezdaÅ¡tva i pozitivne atmosfere. Mnogi mlađi navijači koji nisu imali prilike da prate Zvezdu ranijih godina, na ovom susretu mogli su da osete koliko je Zvezda zapravo veliki klub i sa koliko ponosa i ljubavi se Zvezda voli. Sve je bilo u duhu spektakla, sever naravno - urađena koreografija predstavljala je teren na kome su se nalazili igrači legendarnog tima iz 1991. uz poruku "Iz slavne proÅ¡losti u svetlu budućnost".
U Kupu Uefa 2002. godine u prvom kolu bio je Kjevo iz Verone. Odlična koreografija na severnoj tribini, Å¡etalica 30h30 sa pobednikom, crvene i bele Å¡trafte u pozadini i parola "We are the winners tonight" (Večeras smo mi pobednici"). NereÅ¡en rezultat 0:0 davao je Å¡anse za prolaz. U Veronu iz Beograda stiže preko 200 navijača, uz navijače iz dijaspore kop je brojao oko 700 ljudi. Odlično izdanje, kompaktan kop, konstantno navijanje, mali barjaci i zastave na dve motke, upaljenih 50 baklji uz ogradu. Tokom utakmice uz gromoglasno navijanje konstantno je paljena pirotehnika. Pobedom od 2:0 Kijevo je izbačen, a naÅ¡ naredni protivnik je bio takođe iz Italije - rimski Lacio.
Ovoga puta Italijani ne daju vize, svega desetak navijača iz Beograda odlazi u Rim. Iako nije bilo beogradske ekipe na tribinama Olimpika Zvezda je imala podrÅ¡ku od oko 300 navijača iz dijaspore. Na Olimpiku dobra bakljada i navijanje, najviÅ¡e zaslugom Zvezdinih navijačkih grupa iz dijaspore Ultra Klan i Orthodox Boys. Te grupe su sačinjene isključivo od momaka iz Evrope koji kapiraju fazon i spremni su da se uključe u sve navijačke aktivnosti severa. Pre svega njihovim radom (fanzin, flajeri...) učinjeno je dosta na kultivaciji ZvezdaÅ¡a iz Evrope. Takođe mnogo puta su se istakli i u samostalnim akcijama: nabavka pirotehnike, materijala za koreografije koji nije moguće naći u zemlji, i u mnogim drugim vrstama navijačkih akcija.
Revanš u Beogradu, prepuna Marakana, velika šetalica trapezastog oblika prema sektorima
na Marakani, na kojoj je Asteriks u Zvezdinom dresu kako udara rimskog legionara. Sa strane srebrne folije, a na istoku i zapadu baklje u prvom redu. Spektakl za pamćenje.
U prolećnom delu, zbog katastrofalnih rezultata kluba (19 bodova manje od prvoplasiranog), ostala je jedino upamćena utakmica finala nacionalnog Kupa koju smo izgubili.
Naravno da je ne pamtimo po rezultatu već po joÅ¡ jednom naÅ¡em dobrom izdanju.
Ove sezone izuzetno aktivno se iÅ¡lo na koÅ¡arkaÅ¡ke utakmice. Crvena Zvezda je bila učesnik Jadranske Lige, iz nedelje u nedelju Pionir je bio pun. Gotovo na svim utakmicma navijanje je bilo veoma dobro, urađeno je nekoliko koreografija, palio se veliki broj baklji. Najpaklenija atmosfera bila je na utakmicama protiv hrvatskih klubova. U jednom trenutku doÅ¡lo je do konflikta na relaciji uprava - navijači. Navijači su naiÅ¡li na veliko nerazumevanje Uprave kluba, posle navodnih incidenata na putu za Kraljevo, pa je od sledeće utakmice otpočela kampanja "Jedan dan zatvora - četvrtina ćutanja". O organizovanosti naÅ¡ih grupa u inostranstvu govori i to da je akcija nastvljena i u Sloveniji. Ovim bojkotom Delije su pokazale da ne daju na sebe, upravi koÅ¡arkaÅ¡kog kluba je stavljeno na znanje da ne mogu da okrenu leđa Delijama nad kojima je tih dana sprovođena neviđena tortura. DoÅ¡ao je i final four u Ljubljani, polufinalna utakmica protiv Zadra. Put Ljubljane preko Mađarske kreće 100 Delija. Zadržavanje na Slovenačkoj granici od strane policije dovelo je do kaÅ¡njenja na utakmicu, a tenzija koja je već bila na visokom nivou zbog toga Å¡to smo igrali protiv hrvata je joÅ¡ viÅ¡e porasla. Negde na polovini utakmice konačno stižemo do hale i prilikom ulaska u halu nervoza čini svoje. Ishitreno se pali par baklji koje poleću ka navijačima Zadra. Jedna baklja zavrÅ¡ava na terenu i utakmica se prekida. Delegati su bili odlučni, ukoliko Zvezda ne želi da bude diskvalifikovana
Delije moraju napolje. U tom trenutku položen je veliki ispit zrelosti gde je pokazano da je jedino klub iznad grupe.
Utakmicom protiv Nistrua iz Moldavije počinje sezona 2003/2004. Iziritirani bodovnom razlikom od proÅ¡le sezone Delije su koregrafijom uputile jasnu poruku klubu. Ã…ÂÂ*etalica na kojoj se nalazio sat sa kazaljkama na "pet do dvanaest" i na ogradi poruka "Krajnje je vreme da se ka tituli krene".
Ovo kao da je bio stimulans za igrače koji nisu imali milosti prema Moldavskom klubu.
Rezultat na kraju je bio 5:0. Na revanÅ¡ u moldavski glavni grad KiÅ¡injev je otiÅ¡lo 50 Delija, koji su posmatrali rezultatski krajnje nebitnu utakmicu. Ove sezone zabeleženo je i možda najbrojnije gostovanje u Crnoj Gori, gde je oko 400 Delija, od kojih većina iz Beograda, otiÅ¡lo na utakmicu protiv Koma.
Protivnik Zvezde u prvom kolu Kupa UEFA bio je danski Odenze. Na gostovanje u Dansku putovalo je oko 150 navijača iz Beograda. Da nismo savrÅ¡eni i da i mi greÅ¡imo pokazali smo na ovoj utakmici, gde su nam stvari izmakle kontroli. Umesto da je početak utakmice obeležila lepa bakljada, od strane naÅ¡ih grupa iz inostranstva, dogodilo se to da većina od 150 baklji zavrÅ¡i u terenu. NaÅ¡ klub je naÅ¡om greÅ¡kom platio veliku kaznu zbog toga.
RevanÅ¡ utakmica donosi novitet na naÅ¡u tribinu. Grupa Belgrade Boys samostalno odrađuje koreografiju preko celog severa. U srediÅ¡njim sektorima kartonima je urađen grb Beograda, dok je sa strane, takođe kartonima, pisalo BOYS. Svoju ljubav prema Zvezdi i Beogradu iskazali su parolom "Sa nama i u nama Zvezdo živiÅ¡ ti". Fantastično navijanje i pobeda u poslednjim trenucima učinili su da se ovaj meč pamti.
U pauzi između dva kola Kupa UEFA zadat je domaći zadatak ostalim grupama i to u Železniku i na Karaburmi. Na obe utakmice Delije su upriličile koreografije koje su se do tada mogle videti samo na većim utakmicama. U Železniku je oko 1.500 Delija nosilo crvene i bele markere tokom cele utakmice. KiÅ¡a i loÅ¡e vreme nisu mogli da pokvare odlično navijanje Delija. Posebno možemo biti ponosni na poruku sa utakmice na Karaburmi koja je joÅ¡ viÅ¡e ujedinila vodeće grupe severa... "Najjače grupe grada za tebe bore se sada". Na toj utakmici podeljeni su plakati na kojima su pisala imena vodećih grupa severa, i od stiropora su urađeni grbovi ekipa.
Evropsko takmičenje se nastavlja gostovanjem u norveÅ¡kom Trondhajmu protiv Rozenborga. Stotinak Delija iz Beograda bodrilo je Zvezdu na ovoj utakmici. Na revanÅ¡ meču Sever je koreografijom "Daj gol" pokuÅ¡ao da dozove prolazak u sledeće kolo. Na žalost sever nije toliki da bi moglo da se napiÅ¡e "i ne primite gol".
Proslava jesenje titule dovela je oko 5.000 ljudi na sever koji nisu Å¡tedeli ni grlo ni dlanove da se na najbolji način zahvale svom timu.
Zbog dobrih rezultata kluba i odličnog rada severne tribine u prolećnom delu raslo je interesovanje za Zvezdine utakmice. Tako da ste na Komu, Zeti, Obiliću, Zemunu... mogli zateći viÅ¡e hiljada ljudi na tribini. Sever je na manjim utakmicama postao daleko aktivniji. Ozvučenje, barjaci, zastave na dve motke, pirotehnika... su samo neki od pokazatelja koji nas odvajaju od ostataka naÅ¡e navijačke scene. Posebno treba izdvojiti utakmicu sa Zemunom koja se desila u nezgodnom trenutku za naÅ¡ narod na Kosovu. U znak podrÅ¡ke jedan deo Delija se uputio na Kosovo, dok je na ovoj utakmici od dimova napravljena srpska trobojka ispod koje je stajao natpis "I naÅ¡ glas za Kosova spas".
Treba napomenuti da se u prvom poluvremenu nije navijalo u znak žalosti za nastradalim Srbima na Kosovu tih dana. Ova sezona isto će biti zapamćena po masovnim gostovanjima Delija i po izvanrednoj proslavi titule na utakmicama protiv Vojvodine i protiv Sartida u Smederevu, gde su Delije opet pokazale svoje umeće i originalnost. Na obe utakmice pirotehnika je paljena u velikim količinama, a put Smedereva Delije su krenule sa tri broda.
Sve u svemu sezona za pamćenje po mnogo čemu.
VEČITI DERBI
Večiti derbi oduvek predstavlja utakmicu kojoj se pristupa sa najvećim navijačkim žarom. Rivalitet postoji joÅ¡ od osnivanja klubova - naÅ¡ tim je osnovan marta 1945. a samo sedam meseci kasnije osnovano je i JSD Partizan. Derbi je predstavljao i predstavlja vrhunac sezone. Utakmice sa najvećim rivalom oduvek su značile ispunjen stadion, bespoÅ¡tednu borbu i želju da se bude bolji od protivnika.
Osamdesetih godina, s prvim oblicima organizovanog navijanja, derbi prerasta klasično sportsko rivalstvo i postaje polje gde se pokazuje sopstvena kreativnost, maÅ¡tovitost, originalnost - bitno je pomoći voljenom klubu da pobedi ali je isto tako postalo bitno da tribina u svim segmentima navijanja bude bolja od suparničke. Tokom svih ovih godina Delije su na utakmicama protiv Partizana pravile događaje za pamćenje uz brojne koreografije, pirotehničke spektakle i sjajne atmosfere. Nabrajanje svega onog Å¡to smo uradili na derbijima iziskuje nekoliko strana ali, možda, među njima posebno mesto zauzima nekoliko utakmica.
Maj 1989.
Pripreme za ovaj derbi počele su gotovo mesec dana ranije. Nabavljeno je 40 novih bubnjeva, platno za nove zastave, transparenti, pirotehnička sredstva iz Italije. Montiran je razglas ispod severne tribine kako bi se koordiniralo navijanje, pripremljene su sitno iseckane konfete. Derbi je, kao nikada do tad, predstavljao pravi spektakl. Možemo reći da je na ovom derbiju prvi put na severu viđeno organizovano navijanje u onom smislu kako ga danas tumačimo. Izlazak igrača na teren bio je znak za početak spektakla. Iz mora konfeta izronilo je mnoÅ¡to novih barjaka. Par trenutaka kasnije sever prekriva gusta dimna zavesa crvene i bele boje. Nedugo zatim, vođstvo Zvezde proslavljeno je velikom bakljadom. Na tom derbiju je na severu raÅ¡irena i najveća ikad oteta zastava navijača Partizana - dužine oko 100m.
Septembar 1989.
U vreme sveopÅ¡te ekspanzije navijačkog pokreta u zemlji ovaj derbi je bio priča za sebe. Prilikom istrčavanja igrača sever je prekriven dimnom zavesom u kojoj je preovlađivala zelena boja. Po mnogima ovo je najbolja dimnjada ikad napravljena na severnoj tribini. Zvezda je u poslednjem minutu pogotkom Lukića osvojila bodove i grupa navijača sa severa je utrčala u teren da proslavi pobedu sa svojim igračima. S obzirom na to da su i navijači Partizana preskočili ogradu, na terenu je doÅ¡lo do masovne tuče, a snimci koji su obiÅ¡li svet pokazali su da i na Balkanu može svaÅ¡ta da se vidi.
April 1991.
Na severu prvi put su viđeni barjaci na dve motke, jednobojni - crveni i beli, pomeÅ¡ani sa balonima istih boja, s tim Å¡to su beli baloni činili podlogu za barjake crvene boje i obrnuto. Pred početak derbija igrači dolaze do severa da pozdrave navijače posle istorijskog prolaska u finale KEÃ…ÂÂ*-a, a Sever im otpozdravlja mnoÅ¡tvom belih dimnih bombi. Ta dimnjada i dan danas služi mnogim grupama kao uzor. Ni ovaj put Delije nisu propustile priliku da pokažu svoj ratni plen u vidu otetih grobarskih zastava. U drugom poluvremenu priređena je bakljada duž cele ograde severne tribine. Petnaestak minuta pred kraj utakmice ekipa Delija, oko 150 ljudi, upada na jug i obračunava se sa navijačima Partizana. Ni pre, a ni kasnije tako neÅ¡to nije zabeleženo na naÅ¡im prostorima.
Maj 1995.
6. maj 1995. 100. derbi. Jubilarni susret između večitih rivala značio je i direktnu borbu za osvajanje titule. Delije su se mesecima pripremale za ovu utakmicu i sve je rezultiralo spektaklom za pamćenje - na severu je po prvi put urađena "komplikovanija" koreografija koju su činile hiljade crvenih i belih kartona, balona i zastavica i mnoÅ¡tvo malih i velikih barjaka. NoÅ¡eni sjajnom podrÅ¡kom sa tribina naÅ¡i igrači su pobedili sa 2:1 i obezbedili osvajanje titule Å¡ampiona.
Novembar 2001.
Večiti derbi na Marakani 2001. svakako se pamti kao jedan od najboljih u proteklih nekoliko godina. TeÅ¡ko je reći po čemu je neki derbi bolji ili loÅ¡iji - nekada je to koreografija, nekada navijanje, ponekad i tuča... Ipak, ovaj derbi se pamti po izuzetnoj pozitivnoj energiji koja je u tom trenutku vladala severom. Pred početak utakmice na ogradi severne tribine pojavljuju se novi transparenti od PVC-a - Ultras, Ultra Boys, Belgrade Boys i Brigate. Koreografiju na početku utakmice činilo je 2.000 barjaka uz Å¡ta je upaljeno i 50-tak baklji. Na poluvremenu ispred severne tribine sa improvizovanog DJ pulta puÅ¡ta se muzika. Sever u transu, spontano se pale baklje... U trenutku izlaska igrača na teren muzika staje, a počinje nova bakljada. Tokom utakmice podizani su transparenti - prozivke, pisani na licu mesta, a na poslednjem je pisalo: "Čas navijanja je gotov- nastavak sutra" koji je odlično predstavio odnos snaga na tribinama i najavio sutraÅ¡nji derbi u koÅ¡arci.
Novembar 2003.
Jedno od vrhunskih izdanja Delija bez pirotehnike viđeno je na ovom derbiju. Fantastično navijanje na utakmici većinom je bilo upereno na ismevanje učeÅ¡ća komÅ¡ija u Ligi Ã…ÂÂ*ampiona, koje su oni potencirali tih dana, sve do prvog od tri primljena gola. U realizaciji koreografija otiÅ¡li smo korak dalje. Kartonima je prikazan grb naÅ¡eg kluba preko cele tribine gde je plava boja iÅ¡la do ograde zapada, a crveno bele Å¡trafte iÅ¡le su do istoka. Nakon spuÅ¡tanja kartona u srediÅ¡ nja dva sektora ostaje najlonskim prslucima - markerima utisnut grb koji je sad imao svoj pravi oblik. Koerografija je svoj pun smisao dobila prikazivanjem parole na ogradi "Sve prolazi - Zvezda traje".
Koreografija komÅ¡ija sa početka utakmice je naÅ¡u koreografiju za drugo poluvreme učinila joÅ¡ uspeÅ¡nijom – Sever odbrojava, 10, 9, 8... 0. Dižemo Å¡etalicu - dres koji se pri Å¡irenju cepa, nasumično raspoređene balone, par traka ukoso postavljenih, manju srpsku zastavu ka istočnoj tribini koja se takođe odvaja na dva dela. Verovatno su mnogi ljudi na stadionu tada pomislili da naÅ¡a koreografija nije uspela, čak se sa juga čulo "Ovo je smeÅ¡no!", ali se tada diže parola "Grobari su naÅ¡i idoli, koreografije njihove naÅ¡i su snovi" kojom smo sve objasnili.
NAÃ…ÂÂ*I PRIJATELjI
1986. godine Crvena Zvezda je igrala sa Panatinaikosom u glavnom gradu Grčke, a na utakmici se pojavila i grupa Olimpijakosovih navijača koja je doÅ¡la da upozna Delije. Tada je ostvaren prvi kontakt. Grci nam u prvom periodu pomažu oko nabavke navijačkih rekvizita, a Delije su im povremeno odlazile u posetu.
Kada je 1992. godine doÅ¡lo do novog susreta sa Panatinaikosom, oni su u Atini doneli transparent sa natpisom "Good luck Red Star - GATE 7". To je izazvalo erupciju negodovanja navijača "zelenih". NaÅ¡i navijači su otpozdravili skandiranjem "Olimpijakos, Olimpijakos" Å¡to je domaće navijače joÅ¡ viÅ¡e razljutilo. Nakon ukidanja sankcija 1994. godine, prva međunarodna utakmica koju je Zvezda odigrala bila je baÅ¡ protiv Olimpijakosa na Marakani, i uoči tog prijateljskog meča Delije su iznele ogromni transparnt "Welcome Orthodox brothers", da bi 1995. godina na prijateljskom susretu u Atini oni uzvratili na isti način.
Često se na naÅ¡em i Olimijakosovom stadionu mogu videti obeležja bratskih klubova. Takođe, posete i susreti na evropskim utakmicama nisu retkost. Posete Delija u Torinu protiv Juventusa, u Monaku protiv Monaka, dok su Olimijakosovi posetili nas u Ã…ÂÂ*vajcarskoj protiv Jang Bojsa i u Bonu na koÅ¡arci, takođe i poseta Delija njihovom derbiju protiv Panatinaikosa 2004. godine.
Sve ovo Å¡to smo napisali samo je deo naÅ¡e priče, priče o Delijama, navijačima sa severne tribine. Drugi deo je drugarstvo, posvećenost i odanost, ljubav prema klubu... tj. one vrednosti koje se ne mogu opisati ni rečima ni slikama. Svih ovih godina u svakom trenutku, dobrom ili loÅ¡em, iskreno smo se borili za interese Crvene zvezde. Verujemo da smo zaslužili da i naÅ¡a ostvarenja budu deo istorije naÅ¡eg kluba.
Zvezda je život - ostalo su sitnice
Delije Sever