Живана
15-09-08, 20:46
Opanke i feredžu sjedinio u duši
Objavio:Miloš Zdravković
Naser Aldel Fatah spojio je u sebi dva boga, onog po rođenju, i ovog po opredeljenju, pa je feredže i opanke sjedinio u duši.
Rođen je u Palestini pre 60 godina, pre 40 slučajno došao u Jugoslaviju da studira medicinu, slučajno se zaljubio, oženio, stigao u Kalnu kod Knjaževca.
I tu ostao. Meštani su ga jednoglasno izabrali za predsednika mesne zajednice.
Kalna, mestašce na pola puta između Knjaževca i Pirota, sa 2.000 stanovnika, učmala i uzavrela od sunca. U lokalnoj kafani, kao svakog jutra, igra se šah, usporeno, palanački, uz razgovor… - ‘Će li ‘vataš autobus u ponedeljak? ‘Će ideš u Knjaževac kod doktori? - kaže jedan šahista drugom. - Jok! Lud li sam? Pa ću zovnem Nasera - odgovara ovaj i nastavlja lenjo da pomera figure. - Evo kako je bilo. Došao mlad doktor u Kalnu 1977. godine. Vidimo nije naš, i odma’ ti mi njega napravimo na počasnog građanina. Kako? Pa drugi dan počesmo da ga zovemo na svadbe, rođendane, veselja. Da nam vide gosti Palestinca. More, daleko je ta Afrika :rofl:- kaže nam meštanin Živojin Ranđelović.
http://www.tk-info.net/wp-content/uploads/2008/09/naser_v.jpg
Meštanima Kalne bilo drago što imaju „atrakciju“. Nije mala stvar da tuđin dođe u ovo uspavano mestašce. Posmatrali ga oni dugo, onako strogo, ispipavali mu ponašanje, proučavali, pa zaključili da se i ne razlikuje mnogo. - Vidimo mi, Naser ispade najbolji Srbin! Pomaže svakom, leči nas, da ga zoveš u pola noći - evo ga. Zato, čim je pre sedam godina dobio državljanstvo, na prvim narednim izborima pobedio je jednoglasno. Uvek ćemo da ga biramo, ima da nam bude doživotni predsednik - kaže Branislav Stanković.
Za četiri godine, priča nam Ivan Andrejević, Naser je uradio više nego ijedan njegov prethodnik. Izmolio je novac od knjaževačke opštine, pa renovirao pijacu, autobusku stanicu, uveo gradsku rasvetu, asfaltirao trotoare, sazidao česmu u centru, uredio park, postavio korpe za otpatke, sazidao dva mosta preko Timoka, uveo je javnu proslavu Badnje večeri, organizovao još dva godišnja vašara… - Naser nas je sve doveo u red, naučio da je ekologija kad ti je čist grad. Organizuje čišćenje rečnog korita gde je ranije bacano svašta, a svaka kuća dobija dva puta godišnje poziv da očisti groblje, a ko ne ispoštuje, sledi novčana kazna. I Naser radi sa nama, trsi šiblje, iako nikog svog ovde nije sa’ranio - priča nam Branislav Stanković.
A koliko se ovaj Palestinac vezao za Kalnu govori podatak da je 18 godina načelnik radiološke službe Zdravstvenog centra u Knjaževcu, odbio je tamo stan, pa svaki dan pređe po 60 kilometara do posla i nazad. Naser, čije ime na maternjem jeziku znači pobeda, odlično govori srpski, tek ponekad omaši rod ili slovo. Prvo što je kazao, sa ponosom, nasmejan, bilo je: - Ja sam građanin Kalne! Ovde sve volim, i kafanu, društvo, popijem koju iako u mojoj postojbini uopšte nema alkohola. Ne mogu da opišem koliko su nam narodi slični, počev od običaja, gostoprimstva, temperamenta. A što sam došao ovde, sudbina, valjda - kaže nasmejani Naser. Supruga Ljiljana, sa kojom ima ćerku Laru i sina Vaela:rolleyes: koji žive u Beogradu, osvojila je srce Palestinca za vreme studenskih dana. Ljubav, sudbina, tek - ona je napustila Beograd i za njim došla u Kalnu. - Život s njim je divan, neopisivo je privržen porodici. Nema čoveka kome nije pomogao. Od kućnih poslova jedino voli da kuva arapska jela, ali samo kad ima vremena. Čuvena je njegova jagnjetina kuvana u kiselom mleku - kaže Ljiljana. Naser dodaje da je ipak najbolje jagnje na ražnju, ali da od naših jela voli sve, počev od sarme do kajmaka. Kaže da više u njemu nema nostalgije i da je u kontaktu sa familijom.
- Majka Ajša nas je rodila devetoro. Dolazila je ovde dva puta, jednom je ostala tri meseca. Oduševila se ljudima, vodio sam je svuda, videla je mnoge gradove, običaje. Kazala je da je srećna jer sam ja srećan - priča Naser. Kaže, ništa ga kod nas nije čudilo, toliko su nam narodi slični. Jedino je bio zgranut našim psovkama gde se pominje majka jer je kod njih majka poštovana kao svetinja. - Osećam da sam u svojoj domovini. Ipak, nisam zaboravio nijednu reč maternjeg jezika iako odavno čak i sanjam na srpskom jeziku. Sve u Srbiji osećam kao deo sebe.
Slavimo Pantelej 9. avgusta, i to je prava srpska slava. Ne, nisam promenio svoju muslimansku veru, ali se prekrstim kada treba, niti sam od supruge ikad zatražio da napusti pravoslavnu veru - kroz osmeh govori Naser.
Zbunio ga narodni jezik Naser kaže da je najviše anegdota imao na svom radnom mestu lekara kada dođu starije meštanke i počnu narodnim jezikom da objašnjavaju šta ih muči, a on je srpski naučio u Beogradu pa ne razume dijelekte. - Došla baka i pita me: „Da se razoružam“. Zbunio sam se, najpre sam pomislio da nosi oružje, a onda su mi objasnili da ona pita da li da svuče odeću.
Ili, kaže mi starica da joj zebu noge, a ja trčim do kolege koji mi kaže da su joj noge hladne. Zatim, žale se da ih boli grbina, a to su leđa…
Izvor: Blic
Objavio:Miloš Zdravković
Naser Aldel Fatah spojio je u sebi dva boga, onog po rođenju, i ovog po opredeljenju, pa je feredže i opanke sjedinio u duši.
Rođen je u Palestini pre 60 godina, pre 40 slučajno došao u Jugoslaviju da studira medicinu, slučajno se zaljubio, oženio, stigao u Kalnu kod Knjaževca.
I tu ostao. Meštani su ga jednoglasno izabrali za predsednika mesne zajednice.
Kalna, mestašce na pola puta između Knjaževca i Pirota, sa 2.000 stanovnika, učmala i uzavrela od sunca. U lokalnoj kafani, kao svakog jutra, igra se šah, usporeno, palanački, uz razgovor… - ‘Će li ‘vataš autobus u ponedeljak? ‘Će ideš u Knjaževac kod doktori? - kaže jedan šahista drugom. - Jok! Lud li sam? Pa ću zovnem Nasera - odgovara ovaj i nastavlja lenjo da pomera figure. - Evo kako je bilo. Došao mlad doktor u Kalnu 1977. godine. Vidimo nije naš, i odma’ ti mi njega napravimo na počasnog građanina. Kako? Pa drugi dan počesmo da ga zovemo na svadbe, rođendane, veselja. Da nam vide gosti Palestinca. More, daleko je ta Afrika :rofl:- kaže nam meštanin Živojin Ranđelović.
http://www.tk-info.net/wp-content/uploads/2008/09/naser_v.jpg
Meštanima Kalne bilo drago što imaju „atrakciju“. Nije mala stvar da tuđin dođe u ovo uspavano mestašce. Posmatrali ga oni dugo, onako strogo, ispipavali mu ponašanje, proučavali, pa zaključili da se i ne razlikuje mnogo. - Vidimo mi, Naser ispade najbolji Srbin! Pomaže svakom, leči nas, da ga zoveš u pola noći - evo ga. Zato, čim je pre sedam godina dobio državljanstvo, na prvim narednim izborima pobedio je jednoglasno. Uvek ćemo da ga biramo, ima da nam bude doživotni predsednik - kaže Branislav Stanković.
Za četiri godine, priča nam Ivan Andrejević, Naser je uradio više nego ijedan njegov prethodnik. Izmolio je novac od knjaževačke opštine, pa renovirao pijacu, autobusku stanicu, uveo gradsku rasvetu, asfaltirao trotoare, sazidao česmu u centru, uredio park, postavio korpe za otpatke, sazidao dva mosta preko Timoka, uveo je javnu proslavu Badnje večeri, organizovao još dva godišnja vašara… - Naser nas je sve doveo u red, naučio da je ekologija kad ti je čist grad. Organizuje čišćenje rečnog korita gde je ranije bacano svašta, a svaka kuća dobija dva puta godišnje poziv da očisti groblje, a ko ne ispoštuje, sledi novčana kazna. I Naser radi sa nama, trsi šiblje, iako nikog svog ovde nije sa’ranio - priča nam Branislav Stanković.
A koliko se ovaj Palestinac vezao za Kalnu govori podatak da je 18 godina načelnik radiološke službe Zdravstvenog centra u Knjaževcu, odbio je tamo stan, pa svaki dan pređe po 60 kilometara do posla i nazad. Naser, čije ime na maternjem jeziku znači pobeda, odlično govori srpski, tek ponekad omaši rod ili slovo. Prvo što je kazao, sa ponosom, nasmejan, bilo je: - Ja sam građanin Kalne! Ovde sve volim, i kafanu, društvo, popijem koju iako u mojoj postojbini uopšte nema alkohola. Ne mogu da opišem koliko su nam narodi slični, počev od običaja, gostoprimstva, temperamenta. A što sam došao ovde, sudbina, valjda - kaže nasmejani Naser. Supruga Ljiljana, sa kojom ima ćerku Laru i sina Vaela:rolleyes: koji žive u Beogradu, osvojila je srce Palestinca za vreme studenskih dana. Ljubav, sudbina, tek - ona je napustila Beograd i za njim došla u Kalnu. - Život s njim je divan, neopisivo je privržen porodici. Nema čoveka kome nije pomogao. Od kućnih poslova jedino voli da kuva arapska jela, ali samo kad ima vremena. Čuvena je njegova jagnjetina kuvana u kiselom mleku - kaže Ljiljana. Naser dodaje da je ipak najbolje jagnje na ražnju, ali da od naših jela voli sve, počev od sarme do kajmaka. Kaže da više u njemu nema nostalgije i da je u kontaktu sa familijom.
- Majka Ajša nas je rodila devetoro. Dolazila je ovde dva puta, jednom je ostala tri meseca. Oduševila se ljudima, vodio sam je svuda, videla je mnoge gradove, običaje. Kazala je da je srećna jer sam ja srećan - priča Naser. Kaže, ništa ga kod nas nije čudilo, toliko su nam narodi slični. Jedino je bio zgranut našim psovkama gde se pominje majka jer je kod njih majka poštovana kao svetinja. - Osećam da sam u svojoj domovini. Ipak, nisam zaboravio nijednu reč maternjeg jezika iako odavno čak i sanjam na srpskom jeziku. Sve u Srbiji osećam kao deo sebe.
Slavimo Pantelej 9. avgusta, i to je prava srpska slava. Ne, nisam promenio svoju muslimansku veru, ali se prekrstim kada treba, niti sam od supruge ikad zatražio da napusti pravoslavnu veru - kroz osmeh govori Naser.
Zbunio ga narodni jezik Naser kaže da je najviše anegdota imao na svom radnom mestu lekara kada dođu starije meštanke i počnu narodnim jezikom da objašnjavaju šta ih muči, a on je srpski naučio u Beogradu pa ne razume dijelekte. - Došla baka i pita me: „Da se razoružam“. Zbunio sam se, najpre sam pomislio da nosi oružje, a onda su mi objasnili da ona pita da li da svuče odeću.
Ili, kaže mi starica da joj zebu noge, a ja trčim do kolege koji mi kaže da su joj noge hladne. Zatim, žale se da ih boli grbina, a to su leđa…
Izvor: Blic